Biljni hormoni u plasteničkom uzgoju jagoda

Uzimajući u obzir sve više i više cijene svježeg voća i povrća, mnogi se odlučuju na sadnju sve popularnijih jagoda u zaštićenim prostorima čija intenzivna proizvodnja podrazumijeva uvođenje novih tehnologija i usavršavanje u cilju postizanja veće rodnosti i kvalitete plodova.

S obzirom na to, optimalni uvjeti proizvodnje podrazumijevaju dobar program ishrane uz obaveznu primjenu folijarnih gnojiva, a da je tome tako, svjedoči i folijarna ishrana kao značajan postupak kojim se nadoknađuje nedostatak hranjiva i povećava kvaliteta proizvoda.

Kako do visokih prinosa dobre kvalitete plodova jagoda

Kada želimo postići visok prinos dobre kvalitete, tada govorimo o redovitim zalijevanju i gnojidbi biljaka, kao i odgovarajućoj zaštiti od bolesti, štetnika, korova i šteta od mraza, a govorimo li o smanjenju šteta uzrokovanim stresom i ubrzanom oporavku pogođenih biljaka jagoda, tada govorimo o primjeni biostimulatora.

Biljni hormoni = rezultat?

Osvrnemo li se na to, nužno je ponajprije definirati biljne hormone koji su zapravo organske supstance koje biljka sintetizira u cilju vlastitog reguliranja specifičnih fizioloških procesa tijekom rasta i razvitka biljke. Mjesto postanka većine fitohormona najčešće je list, a njihova sinteza je usko vezana za proces asimilacije.

Nakon sinteze, hormoni odlaze u druge dijelove biljke gdje pokazuju svoj fiziološki efekt. Nastavno na to, neophodno je naglasiti podjelu biljnih hormona prema specifičnim funkcijama koje obavljaju, kao i prema kemijskoj građi, a oni su: auksini, giberelini, citokinini, apscizinska kiselina i etilen koji predstavljaju neobično važnu ulogu u kontroli rasta pojedinih organa i čitave biljke.

Sinteza potrebna za rast stanične stjijenke

Sada ćemo se ponajprije osvrnuti na auksine koji djeluju tako što omogućuju rastezanje stanične stijenke te stimuliraju sintezu tvari potrebnih za rast. Ta dva procesa omogućuju produžni rast stanica. Djeluju na sekundarni rast potičući diobu stanice, potiču stvaranje adventivnog korijenja, stimuliraju rast plodova, inhibiraju stanične diobe u bočnim pupovima.

Stimulacija rasta listova i stabljike

Giberelini se pak sintetiziraju u mladim listovima i korijenju te u embrijima, a upravo oni stimuliraju rast listova i stabljike, ali imaju vrlo slab učinak na rast korijena. Njima se često može prekinuti period dormancije sjemenki i pupova, te potaknuti klijanje sjemenki žitarica. U sjemenkama žitarica stimuliraju sintezu probavnih enzima, odnosno enzima koji razgrađuju pričuvni škrob.

Odgađanje starenja u organima biljke

Sada smo došli na citokinine koji stimuliraju diobu stanica, a koji se sintetiziraju u tkivima koja aktivno rastu kao što su vrškovi korijena, embriji i plodovi. Djeluju na odgađanje starenja u odvojenim organima, mobilizaciju hranjivih tvari, sazrijevanje kloroplasta i sudjelovanje u kontroli apikalne dominacije. Neke bakterije također stvaraju i izlučuju znatne količine citokinina ili djeluju na biljne stanice tako što ih potiču na proizvodnju citokinina.

Razdoblje mirovanja pupova i sjemenki

Apscizinska kiselina kontrolira procese karakteristične za završne razvojne studije biljaka (starenje, otpadanje listova, venuće cvjetova, dozrijevanje plodova, kao i stopu rasta u nepovoljnim uvjetima inhibirajući rast, sintezu bjelančevina i transport iona. Ista u biljkama uzrokuje različite fiziološke učinke, među kojima su najvažniji indukcija dormancije pupova (razdoblje mirovanja) i sjemenki, te zatvaranje puči. ABA se naziva hormonom stresa, jer regulira vodnu ravnotežu biljaka u uvjetima nedostatka vode uzrokujući zatvaranje puči (smanjenje gubitka vode transpiracijom) i povećavajući primanje vode korijenom.

Regulacija dozrijevanja plodova

I na kraju smo došli do etilena koji je, za razliku od ostalih biljnih hormona, jednostavna organska molekula i jedini plinoviti biljni hormon. Stvara se u većini biljnih organa, a regulira dozrijevanje plodova i druge procese povezane sa starenjem listova i cvjetova te otpadanje listova i plodova.

Foto: bigstockphoto.com, ugh