Berba, sušenje i čuvanje lješnjaka

Berba lješnjaka obavlja se u vrijeme pune zrelosti. Najbolji pokazatelj zrelosti je kupula koja u vrijeme berbe požuti i suši se. Tada plodovi kod većine sorti lako ispadaju iz kupule. Berba plodova treba se obaviti na vrijeme. Prerano obrani plodovi imaju lošiji okus i manji randman jezgre. Zakasni li se s berbom, prinosi se smanjuju uslijed napada štetnika.

Rano opali plodovi stajanjem na zemlji ne gube na kvaliteti. Svi plodovi s jedne voćke ne sazrijevaju u isto vrijeme, pa se berba obavlja najčešće u dva navrata. Ovisno od sorte, plodovi sazrijevaju u kolovozu ili početkom rujna.

"Plodovi lijeske se najčešće beru tresenjem. Najefikasniji način je korištenje specijalno konstruiranih tresača koje pokreće traktor. Slabiji učinak postiže se ručnim otresanjem ili ručnom berbom plodova. Tresenje mora biti selektivno od grane do grane. Najnepovoljniji način berbe je otresanje plodova pomoću prigodnih drvenih štapova. Tako se lome i oštećuju grane, grančice i lišće u kruni. Zato ovaj način berbe treba izbjegavati," ističe Suzana Jerkić, stručnjakinja za voćarstvo.

Prema njenim riječima ručna berba je spora i jako skupa. Primjenjuje se u manjim nasadima i na okućnicama. Jedan radnik za osam sati sakupi oko 20 kilograma plodova, što opterećuje ukupne prihode za 15 do 20%. Sakupljanje otresenih plodova obavlja se specijalno konstruiranim usisivačima. Da bi njihov rad bio efikasniji, neophodno je prije berbe zemljište u nasadu očistiti od korova i blago povaljati.

Sušenjem ploda spriječite pojavu plijesni

Otreseni plodovi se prije usisavanja sakupljaju specijalnim četkama u redove kako bi rad usisavača bio efikasniji. Korištenjem tresača i usisavača znatno se pojeftinjuje berba.

"Nakon berbe pristupa se sušenju plodova. Sušenje je mjera koju treba obavezno primijeniti jer u protivnom može doći do pojave plijesni i propadanja plodova. Još prilikom berbe jedan će dio plodova pasti zajedno s omotačem koji sadrži znatno više vode pa ga zato treba skinuti. Plodovi koji su obrani s omotačem, a ne možemo ih ručno skinuti, prvo se suše na suncu šest do osam dana uz često miješanje. Poslije ovakvog sušenja 80% plodova bit će odvojeno od omotača, a ostali plodovi se još malo moraju dopunski osušiti," kaže S. Jerkić.

Prema njenim riječima, ostane li omotač kod nekih plodova, takvi plodovi se stavljaju u skladišni prostor u sloju debljine od oko 30cm gdje trebaju ostati 10 do 12 dana. Za to vrijeme stalno se miješaju da bi se sušenje ubrzalo, a samim tim i odvojio omotač.

Dobro osušeni plodovi mogu se čuvati dvije do tri godine

Ona savjetuje proizvođačima lješnjaka da sve ovo shvate kao problem, pa zato berbu treba obaviti kada su plodovi u punoj fazi zrelosti. Očišćeni plodovi se onda suše na suncu još dva do tri dana ili u specijalnoj sušionici sve dok njihova vlaga ne dostigne 8 do 10%.

Smatra se da je temperatura od 32 do 34 stupnjeva optimalna i dovoljna za sušenje. Dobro osušeni plodovi mogu se čuvati dvije do tri godine. Međutim, bolje je da se ne čuvaju više od godinu dana jer gube na težini i boji, a ponekad zbog visokog sadržaja vlage mogu užegnuti. Čuvanje je neophodno ako proizvođač poslije sušenja nije u mogućnosti odmah prodati lješnjake. U tom slučaju lješnjak se mora skladištiti u prostorijama koje trebaju biti suhe i osvijetljene.

Lješnjak u vlažnim prostorijama brzo propada

U vlažnim prostorijama plodovi lješnjaka brzo propadaju, pljesnive i zbog toga gube na težini i kvaliteti. "U odgovarajućem skladišnom prostoru plodovi lješnjaka trebaju biti u tankim slojevima razvučeni i povremeno se miješati da ne bi primili neugodan miris. Preporučuje se povremeno da se u skladištu pali sumpor radi uništavanja pojedinih gljivica, a također se čuva negašeno vapno koje smanjuje vlažnost u prostoriji," podvlači savjetnica.

Uzgajivačima lješnjaka savjetuje se i da pod skladišnog prostora bude od betona, prethodno izoliran od vlage. Preko betona treba postaviti suhe daske. Zidovi trebaju biti izolirani i okrečeni.

Radi uspješnog čuvanja treba ugraditi električne kalorifere

Prostorija treba imati električni ventilator koji će odstranjivati suvišnu vlagu. Ventilator treba postaviti na 30cm od ivice plafona. Radi uspješnog čuvanja treba ugraditi ventilatorske grijalice (kalorifere). Broj i veličina kalorifera će ovisiti od veličine prostorije, odnosno od količine lješnjaka koji se čuva. Kaloriferi trebaju biti s termostatom i služiti za održavanje temperature zagrijevanje skladišta na 30 stupnjeva Celzijusa.

Termostat se postavlja na visini od jednog metra od poda. Radi dobre manipulacije i kretanja radnika u skladištu treba prostor pregraditi u boksove. Jedan boks trebao bi imati šest metara kvadratnih, a između njih prostor u širini od jednog kvadratnog metra koji služi za kretanje radnika i izvođenje svih manipulativnih poslova.