Badem uspijeva i na kontinentu, u Međimurju se podižu i novi nasadi

Već nekoliko godina u Međimurju postoji nasad badema, a podižu se polako i novi nasadi. Badem inače uopće nije osjetljiv na hladnoću, kao što to mnogi misle. Grane i deblo izdrže dosta niske temperature. Oštećenja od niskih zimskih temperatura na granama i pupovima nastaju u nekih sorata badema tek na temperaturama nižima od -20 °C. Sorte cijepljene na križancima badem x breskva GF677 su nešto otpornije. Cvjetovi neposredno prije otvaranja mogu izdržati temperaturu do -3,5 °C, a u nekih sorata i do -4 °C. Otvoreni cvjetovi i mladi zametnuti plodovi stradavaju na temperaturi od -1 do -2 °C, kao i kod većine voćaka. Badem vrlo dobro podnosi visoke ljetne temperature pa izdrži bez oštećenja i do 50 °C.

Najveći problem u uzgoju badema je mraz, odnosno temperature ispod nule u vrijeme cvatnje, pošto je badem voćna vrsta koja među prvima počinje s cvatnjom. Zato za uzgoj na kontinentu treba birati sorte sa što kasnijom cvatnjom. Takozvani kontinentalni bademi ne postoje. Radi se samo o sortama s kasnijom cvatnjom, kao što su sorte Super nova, Carski pozni, Texas, Ferragnese, Tuono. Badem počinje rađati u 2-3 godini nakon sadnje, a punu rodnost dostiže nakon 8. godine, s urodom od oko 4 t/ha. Badem ima vrlo razvijen korijen, koji na skeletoidnim tlima prodire i do 4 m dubine. Na težim tlima, kao što su obornačni podzoli u Međimurju, za sad ne postoji iskustvo o rasprostiranju korijena pa se uglavnom sorte cijepe na podlogu breskve.

Tijekom 2019. godine vršeno je praćenje dva nasada badema u Međimurju.

Stariji nasad 3-6 godina, zasađen je u gornjem Međimurju na lesiviranom pseudoglejnom antropogenom rigosolu, parceli s laganim nagibom te relativno dobrom zračnom drenažom. Sorte su Ferragnes, Tuono, Giullio Grande, Super Nova. Razmak sadnje je 5,0 x 3,7 m.

Mlađi, jedno i dvogodišnji nasad se nalazi u ravničarskom kraju. Zasađen je na lesivirano praškasto ilovastom tlu, na položaju bez zračne drenaže. Sorte su Ferragnes, Ferra duel, Tuono, Truito, Fra Giulio Grande. Razmak sadnje je 5,5 x 5,0 m.

U oba nasada za podlogu je korištena vinogradarska breskva, pošto se ista preporučuje za plodnija tla, jer je bujnija i ima korijen prilagođeniji ilovastijim tipovima tla. Na toj podlozi badem rano rodi, ali zato ima kraći vijek trajanja i osjetljiviji je na višak fiziološki aktivnog vapna u tlu. Breskva kao podloga nije prikladna za karbonatna tla i zbog osjetljivosti na viruse.

Pošto je badem relativno nova voćna vrsta u Međimurju, obavljeno je praćenje tijekom jedne godine po većini fenofaza. Iste su zabilježene po datumima.

Po fenofazama tijekom 2019. situacija je bila sljedeća:

• 02. bubrenje cvjetnih pupova,
• 08. pojava cvjetnih glavica,
• – 27. 03. cvatnja (16. 03. cvatu marelice u istom nasadu),
• 04. cvatnja breskvi u istom nasadu,
• 04. cvatnja sorte Super Nova,
• 04. jasna pojava monilije mlađih grančica na dijelu netretiranog nasada,
• 05. potreba za obavljanjem ljetne rezidbe na mladom dijelu nasada,
• 07. solidan rast plodva i zelene lisne mase,
• 08. na nekim bujnim sortama i stablima dosta je jako izražena defolijacija kao posljedica antraknoze badema,
• 09. berba badema.

U starijem nasadu u gornjem Međimurju zapaženi su određeni problemi na svim stablima, koja nisu dovoljno jako bila orezana tijekom zime. Problem je bio izražen u ogromnoj akrotonosti i rastu u visinu te ogoljivanju donjih etaža. Na mladom dijelu nasada, nakon prikraćivanja dijela prvog proljetnog rasta, zapažen je izuzetno kvalitetan i jak novi ljetni povratni prirast.

Rezidbom rodnih stabala badema odstranjuje se neželjeni porast i izrođene grane i grančice, jer je od velike važnosti da se povećava prozračnost i osvijetljenost krošnje. U pravilu, badem zahtijeva dosta jaki rez pa je isto potrebno poštivati, osobito na plodnim tlima. Badem formira više tipova rodnih izbojaka, koje treba poznavati kako bi se rezidba pravilno obavila. Zimskom rezidbom u rodu se odstranjuju suhe i izrođene grane, krošnja se održava u proizvodnim gabaritima, a ljetnom rezidbom se u potpunosti odstranjuju vodopije iz starijeg drveta te grane koje ulaze u unutrašnjost krošnje.

U zaštiti su korišteni bakreni preparati u zaštiti od kovrčavosti (Taphrina deformans), Signum u prevenciji od sušenja cvjetova i grančica te truleži plodova (Monilia laxa) i Ziram 76 WG u zaštiti od šupljikavosti lista (Clasterosporium carpophilum). Sumporni pripravci korišteni su u zaštiti od pepelnice. To su ujedno i jedina sredstva za zaštitu bilja koja kod nas imaju registraciju i po FIS-u dozvolu za badem.

Pojava kovrčavosti gotovo da i nije zapažena. Na starijem, rodnom dijelu nasada, zbog hladnijeg i kišnog vremena pod kraj cvatnje, došlo je do manjeg sušenja grančica i pojave truleži, (Monijia Laxa). Tek tijekom kolovoza i rujna zabilježena je manja zaraženost šupljikavosti listova (Clasterosporium carpophilum). Značajni problem pojavio se sredinom kolovoza, kada je u svega desetak dana došlo do jače defolijacije na nekim neorezanim stablima, za koju je utvrđeno da se radi o bolesti antraknozi badema (uzročnik gljivica roda Colletotrichum acutatum) Defolijacija je izražena više manje čak i u ovisnosti o sorti badema. Najjača defolijacija uočena je na sorti Ferragnes, iako to na većini mjesta u nasadu nije bilo pravilo. U mlađem nasadu defolijacija, kao najvjerojatnija posljedica antraknoze, nešto je više bila izražena od reda do reda, iako nije vezana uz sortu. Simptomi šupljikavosti uočeni su uglavnom po cijeloj lisnoj površini, simptomi antraknoze bili su izraženi po rubovima listova i na plodovima u obliku nekroza.

U vrijeme berbe badema u starijem nasadu javili su se znakovi pepelnice po vanjskoj ljusci ploda. U isto vrijeme, na mlađem nasadu zamijećeni su tragovi pepelnice po kori jednogodišnjih izboja.

Ako će se i u narednim godinama javljati antraknoza u pojačanom obimu, bit će potrebno obaviti i dodatne ljetne zaštite usmjerene protiv gljivica iz roda Colletotrichum, pripravcima koja za to imaju dozvolu.

Prema istraživanjima, u određenoj mjeri na tu bolest djeluju: Pyracloxystrobin (Bellis), azoxystrobin (Quadris), difenoconazol (Difcor, Score), thiophanate-methyl i mancozeb (Dithane). Isti se pripravci upotrebljavaju u zaštiti i nekih drugih kultura kod antraknoza iz roda Colletotrichum.

Kako je badem nova voćarska kultura u Međimurju, fiziologija i agrotehnika nastavit će se i pratiti.

Autor teksta i fotografija: Adrian Horvat, dipl. ing. agr., Ministarstvo poljoprivrede

Izvor: www.savjetodavna.hr