Vinogradare muči žutica vinove loze

Vinova loza je domaćin nekoliko različitih fitoplazmi, a zajedničkim imenom te se bolesti nazivaju žutice vinove loze. Najčešće fitoplazmoze, koje pronalazimo u našim vinogradima su one koje uzrokuju fitoplazme Bois noir i Flavescence doree.

To su bolesti uzrokovane fitoplazmama, mikroorganizmima iz razreda Mollicutes. Do danas je poznato da mogu preživjeti samo u kukcu, odnosno vektoru i floemu biljke domaćina, gdje ometaju tok hranjivih tvari i hormonsku ravnotežu. Bolest se širi na dva načina i to zaraženim sadnim materijalom te kukcima. Simptomi koji uzrokuju fitoplazme, nalaze se na svim nadzemnim dijelovima biljke, no najizraženiji su i najbolje se primijete na lišću. Pojavljuju se krajem lipnja, a prema jeseni sve su više izraženi, stoga ih je sada u vinogradima i najlakše uočiti.

Zlatna žutica je najopasnija bolest vinove loze

"Na lišću dolazi do uvijanja lisne plojke prema naličju, pa cijeli list dobiva kopljast izgled. Lisna plojka požuti kod bijelih sorata i pocrveni kod crvenih, a dijelovi lista nekrotiziraju. Ako bolestan list stisnemo rukom, on se drobi, dok se zdravi gužva. Internodiji na mladicama su skraćeni, pa je lišće gušće raspoređeno, odrvenjavanje mladica je poremećeno, pa one ostaju zelene preko zime, smrzavaju se te propadnu. Cvatnja i oplodnja su poremećene. Bobe ili čitavi grozdovi se smežuraju i suše, čime dolazi do bitno smanjenog uroda grožđa", ističe Martina Borić.

Zlatna žutica vinove loze (Flavescens doree) karantenska je bolest te spada među najopasnije bolesti vinove loze u Europi. Gdje god se pojavi, nastavi s brzim širenjem i ubrzo poprima razmjere epidemije. Zaraženi trsovi odumiru nakon 2 do 3 godine. U Hrvatskoj je potvrđena 2009. godine i vinova loza joj je donedavno bila jedini poznati domaćin. No pronađena je još i na divljoj pavitini te johi.

Američki cvrčak širi zarazu sa bolesnih trsova na zdrave

"Jedini poznati prirodni vektor vinove loze za sada je američki cvrčak (Scaphoideus titanus). Prenosi je hranjenjem sa zaraženog trsa na zdravi. Nakon što unese fitoplazmu u nezaraženi trs, ona naseljava, kako smo već spomenuli, floem, te počinje ometati protok produkata fotosinteze iz lista u korijen trsa. Simptomi na novozaraženom trsu vidljivi su tek iduće ljeto. Na širenje ove bolesti utječe i uzgoj direktno rodnih hibrida, kod nas poznatih kao noja. Naime oni su pokazali veliku osjetljivost na fitoplazmu, a pošto se takvi vinogradi ne prskaju insekticidima, brojnost cvrčka je velika te se pomoću njega fitoplazma širi na susjedne vinograde u kojima se uzgajaju plemenite sorte loze", kaže agronomkinja Borić.

Prisutnost američkog cvrčka u vinogradu može se detektirati pomoću žutih ljepljivih ploča, koje se u vinograd stavljaju od kraja lipnja i početka srpnja. Suzbija se u dva navrata i to odmah nakon cvatnje u prvoj polovici lipnja te početkom srpnja, odnosno 2 do 3 tjedna nakon prvoga. Treće se provodi ukoliko se tijekom srpnja na žutim ljepljivim pločama pronađu četiri ili više odraslih jedinki tjedno.Što se tiče fitosanitarnih mjera, one su propisane Naredbom o poduzimanju mjera za sprečavanje širenja i suzbijanje zlatne žutice vinove loze, koju prouzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doree MLO, koju je izdalo Ministarstvo poljoprivrede.

Važno je koristiti zdravi sadni materijal

"Direktnih mjera za suzbijanje ove bolesti nema. Jedino što se može i treba provoditi, jest sadnja zdravstveno ispravnog sadnog materijala, suzbijanje vektora američkog cvrčka te uništavanje korova koji mogu biti izvorom zaraze i ostalih domaćina fitoplazme, primjerice, pavitine, noje i joha. Za suzbijanje američkog cvrčka koristimo insekticide aktivne tvari tiametoksama i esvenvalerata, trgovačkih naziva Actara 25 WG, Sumialfa 5 FL, Chromorel D i Nurelle D.

Važno je napomenuti da, ukoliko u vinogradu primijetite zarazu fitoplazmom, treba o tome obavijestiti nadležnog fitosanitarnog inspektora, koji će uzeti uzorke i poslat ih na analizu. Ako se potvrdi zaraza, ministar poljoprivrede određuje granice demarkiranog područja odnosno žarište zaraze, minimalno 1 km u polumjeru od mjesta zaraze, te sigurnosno područje, 5 km od mjesta zaraze. Ukoliko se unutar tri godine ne nađe ponovna prisutnost fitoplazme u vinogradu, demarkirana područja se ukidaju", pojašnjava Martina Borić.

Također, u slučaju zaraze, zaraženi se trsovi moraju ukloniti i uništiti zajedno s korijenom.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor