Vinarstvom se počeo baviti iz zafrkancije, a danas?

Mirko Dizdar (46) iz Nijemaca jedini je vinar u ovom velikom srijemskom mjestu na istoku Vukovarsko-srijemske županije, ali i jedini koji se ozbiljnije bavi vinogradarstvom.

Već 20 godina bavi se ugostiteljstvom, a prije desetak godina, u vrijeme krize, manja zarada u kafiću nagnala ga je da počne razmišljati kako proširiti djelatnost i nešto i proizvoditi, a ne samo prodavati što su drugi proizveli. Dodatna nevolja se dogodila kada je propao posao u koji je s kompanjonom ušao pa su nastali dodatni dugovi koje je valjalo vratiti.

"Tumarali smo jednog dana prije 10 godina moj bratić i ja po osječkom Pevecu i pažnju su nam zaokupila rostfraj burad, a budući da mi je već dojadilo nositi tacnu s pićima po kafiću, palo mi je na pamet da se bavim vinarstvom koje se logično naslanja na ugostiteljstvo pa smo kupili bačvu od 320 litara. Od prijatelja Ive Šibalića posudio sam pick up i uputio se u obližnji Lovas gdje sam kupio 500 kilograma grožđa sorte frankovka jer, mislio sam, ako zeznem s okusom, neću barem promašiti i boju.

Danas proizvodi 20 tisuća litara vina

U međuvremenu sam progutao svu dostupnu literaturu vezanu uz podrumarstvo i vino i pokazalo se da sam podosta naučio, što se vidi i na proizvodu. Ispalo je crno vino k'o grom - pola smo popili odmah, a pola sam podijelio prijateljima. Malo sam špekulantski razmišljao: ako im valja vino kada ga mukte piju, neće imati pravo zanovijetati ni kada ga budu kupovali.

Nagodinu sam uzeo još jednu bačvu od 500 litara pa sam se polakomio i posudio od prijatelja novac za još jednu i tako je krenulo. Budući da sam poprilična lijenčina, a ne bavim se sportom i zabrinut sam za zdravlje jer se približavam kasnijim 40-ima, odlučio sam posaditi pola jutra vinograda sorte frankovka kako bih se natjerao na kakvu-takvu aktivnost", priča Marko Dizdar, dodajući kako ima troje zaposlenika i od dvojice vinogradara iz Iloka otkupljuje godišnje 20 do 30 tona grožđa sorte frankovka i graševina.

Uspio dobiti i vinsku omotnicu

Natjecao se i za novac fondova EU pa je dobio "vinsku omotnicu" - 40.000 kuna. Iako je kapacitet njegova vinskog podruma u Nijemcima 30 tisuća litara, godišnje proizvodi 10, najviše 20 tisuća litara vina. Ljubav prema podrumarstvu i radu u Dizdar Bircu, kako je naziv njegova kafića u Nijemcima, ali i obrta, prenosi i na djecu . kćer studenticu, sina koji je završio srednju školu i sina srednjoškolca, ali sve uz potporu supruge Danijele koja ponekad kaže da Mirko "još nije odrastao i zapeo je negdje između 16. i 21. godine" pa zajednički jezik najlakše pronalazi s djecom koja su tih godina.

Prodaju širi zajedno s proizvodnjom

"Vino prodajem uglavnom u selu i prodaju širimo uporedo s porastom proizvodnje jer držim da nema smisla nuditi vino i prebrzo ga prodati pa dio godine nemati vina. Vodim se poslovnom strategijom da imam uvijek zadovoljnu mušteriju koja u svako doba može doći i kupiti vino. Dogodi se da kupac želi kupiti veću količinu, ali ga moram odbiti jer želim imati stalne, pouzdane kupce koji znaju cijeniti ovo što radim i vino uravnotežene kvalitete.

Odlazim i na natjecanja vinara, ali ne iz posebnih marketinških razloga, već da bi se uvjerio koliko moje vino zaista vrijedi. Osvajao sam uvijek brončane i srebrne medalje. Uz frankovku i graševinu, pomalo se bavim i barik frankovkom u manjim količinama, oko 500 litara, tek toliko da se testiram koliko znam o vinima", kaže Dizdar, a na pitanje što bi učinio za napredak vinogradarstva i vinarstva u Hrvatskoj kada bi bio ministar poljoprivrede, šali se pa kaže za bi zabranio vinarijama prodaju vina u okolici Nijemaca.

"Uvjerio sam se da ni jedan ministar ili državni dužnosnik još od Tuđmanovih vremena nije ništa posebno dobroga učinio za poljoprivrednike i malog čovjeka", zaključuje Mirko Dizdar.

Foto: pixabay.com