Vinarija Miloš: Od rijetkih berbi do premium vina

Kad su iza tebe desetljeća ekološke proizvodnje vina i obitelj koja nastavlja tradiciju, neizbježne su smirenost i mudrost kojima zrači pelješki vinar Frano Miloš. Takav pristup je i poželjan, jer bi inače netko slabijeg želuca možda drugačije reagirao tijekom vožnje strmim prolazima između redova Plavca malog i Rukatca u Ponikvama. Upravo je čuveni Plavac mali ove godine iznenadio rijetkom berbom prošeka na vinovoj lozi. Iznenadio sve, ali ne i Franu.

“Plavac je posebna sorta, nevjerojatno otporna, neke nove loze smo posadili na vrhu gdje je suša zapravo najveća, ali on raste i odolijeva svemu, pa i ekstremnim temperaturama ljeti” priča Frano dok pokazuje mladu lozu koja se čini zdravom i snažnom dok raste u dolomitnom vapnencu. Upravo je takvo tlo odlično za zadržavanje vlage na većim dubinama, ali i sama lokacija idealna je za vinograd.

Ne pristaje na kompromise

Frano Miloš, još od svojih početaka osamdesetih godina prošlog stoljeća, pažljivo gradi svoju priču o ekološkom vinarstvu i ne pristaje na kompromise. Uporan kao i Plavac mali kojeg uzgaja bez ikakvih pesticida, umjetnih gnojiva i kvasaca te, kako smo već spomenuli, bez navodnjavanja.

“Dalmacija je nekad imala 80.000 hektara vinograda u 19. stoljeću i nije bilo nikakvog prskanja. Tako da praktična iskustva postoje iako ih je primjena tehnologije pokušala potisnuti i zanemariti” priča Frano.

Zahvaljujući površini od 15 hektara rade isključivo s vlastitim grožđem, nudeći široku paletu od bijelih, crnih, do desertnih i poluslatkih sorti, s namjerom da svakom ljubitelju ponude raznolike okuse i aromatske doživljaje. Ovakav pristup omogućava da svaki njihov proizvod bude jedinstven i odraz prirodnih potencijala njihovog terroira.

“Ovaj lokalitet je specifičan jer mi smo zatvoreni od sjevera, sjeverozapada od jakog udara bure, a otvoreni smo od juga prema uvali Prapratno. Kroz taj kanjon uvijek cirkulira zrak i štiti od bolesti. Dolomitni vapnenac s udjelom magnezija je odličan za zadržavanje vlage, a Plavcu je dovoljno malo jer on korijenom ide u dubinu i po tri, četiri metra” reći će Frano čije bi priče o Plavcu sigurne ispunile stranice i stranice knjiga. Loza je to koja odolijeva i klimatskim promjenama.

Koliko mu je bitan rad s prirodom najbolje se vidi u samom vinogradu gdje je s vremeno izgradio kaskade pomoću suhozida, pazeći pritom na tok vode i da ta promjena stvori pravi estetski doživljaj.

"Kad ga se podiže u ovakvim uvjetima, onda ne možete napraviti ruglo što bi rekli stari ili sramotu. Morate doprinijeti tom ugođaju. Tako da mi ovdje imamo dva brda koja su potpuno drukčije oblikovana. S jedne strane amifiteatar, a s druge padina prema čijem smo padu i formirali suhozide” strastveno ističe Frano.

Dodaje kako su neki suhozidi visoki i po dva metra, a materijal za njihovu izgradnju dobivao se iskapanjem za sadnju loze. Izgrađeni na taj način, zapravo čine antierozijski sustav, a istovremeno olakšavaju berbu koja se obavlja odozgora prema dolje.

Organski uzgoj grožđa

Između loze rastu i korovi koje bi u neki uklanjali, ali Frano je svjestan da su i oni važni u organskom uzgoju grožđa. Iako je pobornik tradicionalnog uzgoja i ručnog rada, tijekom godina nije zazirao od korištenja tehnologije i drugih naprednih mogućnosti.

“U našim počecima nije bilo ekoloških gnojiva u granulama. Morali smo imati stoku da bi prihranili tlo i koze, ovce i ne znam što drugo. I onda je to bio unos u tlo i to je stvarno bio problem. Ovoliku površinu ne bi mogli raditi na takav način. Sada postoje ekološka gnojiva koja su granulirana i lako se tope i samo trebamo posipati prije kiše” ističe dodajući kako prihranu gnojivima kupljenim u Austriji rade kroz zimu uvijek se ravnajući prema najavi kiše.

I dok se u vinogradima čovjek zaboravi i vrati u neku davnu prošlost, u modernoj Miloševoj vinariji, gdje nas dočekuju njegovi sinovi Ivan i Josip, druga je priča. Obojica zajedno s ocem rade u struci za koju su se i obrazovali.

“To je prije svega poljoprivredni posao, ali možda je nama bilo lakše nego drugim mladim ljudima izabrati taj put, jer smo vidjeli kroz očev rad kako to raste i napreduje. Činjenica je da ovaj put zahtijeva strpljenje, jer naša vina odležavaju. Najmlađe crno iz ovogodišnje berbe prodavat će se tek 2030., a premium tek oko 2035.” naglašava Ivan dok mlađi brat Josip u pozadini stranim gostima priča o svakoj sorti.

Spontana fermentacija

Organska vina koja nastaju spontanom fermentacijom razlikuju se od onih iz konvencionalnog uzgoja, a u svijetu imaju sve više poklonika. Obojica, kaže Josip, imaju istu viziju, a to je uzgoj ekoloških vina uz moderni pristup.

“Naša cijela ideja je što manje kemijskih dodataka, što manje aditiva u proizvodnji, a što bolji uvjeti u podrumu, bolja kvalitetnija pumpa, kvalitetnija linija za punjenje. Sve to pomaže da finalni proizvod bude što autentičniji” ističe Ivan, a otac Frano zadovoljno se smješka i nutka maslinovim uljem koje također ima njegov potpis.

Oko četiri hektara zemljišta posvećeno je maslinama, a hektar i uzgoju bilja za čajeve. Njihovo ulje osvojilo je već nekoliko nagrada na prestižnim međunarodnim natjecanjima, a čajevi su sigurno posebna atrakcija za goste. Posao je to, kažu Miloševi, koji nikad ne staje, pa ni zimi kad većina u Dalmaciji uzima predah do nove sezone.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor