Vinarija Marof: Kilogram grožđa po trsu, karakter vinograda u boci

Dvadeset i dva hektara vlastitih vinograda i oko 70 tisuća litara vina godišnje opisuju razmjere proizvodnje slovenske vinarije Marof. U njezinu je središtu stroga kontrola prinosa: ciljaju na približno kilogram grožđa po trsu, a selekciju provode tijekom cijele godine, od rezidbe do berbe. Vinarija, izvorno poznata kao Toko, nastala je 2007. godine. Prve dvije berbe odrađene su u starim pogonima, dok je na današnjoj lokaciji, s novim podrumima, otvorena 2009. godine.

"I dalje se smatramo mladom vinarijom, ali uspjeli smo se afirmirati u različitim dijelovima svijeta. Danas izvozimo znatno više nego što prodajemo u Sloveniji”, kaže Dejan Lutar, koji u vinariji radi sve, od degustacija do prodaje.

Sva vina proizvode od grožđa iz vlastitih vinograda, a ograničena količina rezultat je svjesne odluke da prednost daju kvaliteti i izražajnosti vina.

Selekcija počinje u vinogradu

Prinos se određuje već rezidbom, a tijekom vegetacije dodatno se usklađuje s razvojem loze i stanjem grožđa. U vinariji provode i zelenu berbu, uklanjajući višak grozdova kako bi preostalo grožđe postiglo željenu kvalitetu.

"Morate unaprijed znati koliko želite ostaviti na trsu: kilogram, kilogram i pol ili dvije kile. Mi ciljamo na približno kilogram. Sve ostalo podređeno je tome”, objašnjava Lutar.

Početkom kolovoza, kada grožđe počinje mijenjati boju, lakše se uočava koji grozdovi zaostaju u razvoju. Tada slijedi dodatna selekcija. Cilj je, kaže, dobiti izraženije arome i jasniji karakter vina, ali i sačuvati posebnosti položaja s kojeg grožđe dolazi. Takav pristup zahtijeva mnogo ručnog rada. Od njege vinograda do berbe, velik dio posla obavljaju ljudi, a pažljiv odabir grožđa dodatno povećava troškove proizvodnje. U lošijim godinama potrebno je još više vremena i rada kako bi se izdvojilo ono što ne zadovoljava njihove kriterije.

Vinogradi vinarije raspoređeni su na tri lokacije, među kojima su i Bodonci te Kramarovci. Svaka ima drukčiji sastav tla i svoje mikroklimatske osobitosti, koje žele prenijeti u vino. Kramarovci su, prema riječima našeg sugovornika, udaljeni desetak kilometara od vinarije. Ondje se nalazi vulkanski tuf, a padne i nešto više kiše. Vina s tog položaja opisuje kao mineralnija, sa slankastim dojmom na nepcu.

"Želimo pokazati cijeli put: od vinograda i mikrolokacije na kojoj je grožđe uzgojeno do gotovog vina. Upravo te razlike čine svako vino posebnim”, ističe.

Dio nasada preuzet je od prethodnih vlasnika i potječe iz vremena zadruga i komasacije zemljišta. Stariji trsovi imaju između 30 i 45 godina. Noviji vinogradi, sađeni od 2007. godine nadalje, uglavnom su pod frankovkom, zweigeltom i merlotom.

Posebnu pozornost posvećuju frankovki, sorti koju sugovornik ističe zbog njezine duge tradicije u tom kraju. Uz nju, od crnih sorti uzgajaju zweigelt i merlot, a od bijelih chardonnay, sauvignon blanc, zelen, rajnski rizling, sivi pinot i laški rizling, odnosno graševinu. Bijela vina proizvode u manjim količinama, često od grožđa sa starijih trsova. Širok izbor sorti omogućuje im da kroz različita vina pokažu raznolikost svojih vinograda.

Strpljenje u podrumu

Nakon rada u vinogradu slijedi strpljenje u podrumu. Dio vina odležava približno sedam mjeseci u inoks spremnicima, dok druga, i bijela i crna, dozrijevaju u drvenim bačvama. Pojedina bijela vina u bačvama ostaju između 20 i 24 mjeseca. Za njih koriste i bačve u kojima su prethodno dozrijevala crna vina. U podrumu se nalaze francuske bačve, ali i velike bačve od slavonskog hrasta, nabavljene u Austriji.

Različite posude i vrijeme odležavanja prilagođavaju vinu i njegovu razvoju. Nije, kaže sugovornik, riječ o jednom postupku koji se jednako primjenjuje na sve sorte i berbe. Izvoz čini veći dio prodaje, najveće tržište je Nizozemska, a vina su plasirali i u Švedsku, Belgiju, Njemačku, Austriju, Italiju, Kinu, Južnu Koreju i Japan.

Upravo ih je iskustvo na stranim tržištima, kaže Dejan, učvrstilo u uvjerenju da formalna oznaka kategorije vina nije presudna za njegov uspjeh. Iako neka njihova vina na etiketi nose oznaku „kvalitetno vino”, smatra da po svojoj kakvoći pripadaju vrhu.

"U Nizozemskoj vas nitko ne pita piše li na etiketi ‘kvalitetno’ ili ‘vrhunsko’. Važno je ono što se nalazi u boci. Sommeliere i stručnjake zanima vino koje kušaju”, kaže.

Dok se na domaćem tržištu tim oznakama pridaje veća važnost, na izvoznim tržištima, prema njegovu iskustvu, veću težinu imaju dojam pri kušanju i procjena ljudi koji biraju vina za restorane i kupce.

Sličan stav ima i prema nagradama. Vinarija ih je osvajala, ali danas više važnosti pridaje recenzijama vinskih kritičara u čiju prosudbu imaju povjerenja.

"Važnije nam je da vino kuša dobar kritičar i napiše svoju ocjenu. Takva recenzija za nas ima veću težinu”, objašnjava.

Tikveš između baštine i algoritama: Kako se velika vinarija vratila vinogradu

Prema sustavu natjecanja i velikom broju dodijeljenih medalja otvoreno je kritičan. Smatra da broj priznanja može umanjiti njihovu vrijednost i otežati kupcu da prepozna što pojedina nagrada doista govori o vinu. Na pitanje o posljednjoj berbi odgovara da su zadovoljni. Prinos je bio približno na razini prethodne godine, a grožđe ocjenjuje izvrsnim. Suša je možda smanjila količinu dobivenog vina, no to za njih nije bilo presudno.

"Možda će biti nešto manje litara, ali kvaliteta grožđa je upravo onakva kakvu želimo. To nam je najvažnije”, zaključuje je Lutar.

Brod usidren među vinogradima

Prije kušanja vina, Marof će nas osvojiti pogledom. Vinarija nije građevina koja se pokušava natjecati s krajolikom. Upravo suprotno, kao da je napravljena da u njega što prirodnije "uplovi“. Duga, horizontalna linija zgrade prati padinu i topografiju terena, dok je velik dio vinarije skriven ispod zemlje. Projektirao ju je arhitekt Andrej Kalamar iz Studija Kalamar, a smještena je uz obnovljeni povijesni kompleks Marof.

Arhitektura je pritom vrlo promišljeno povezana s okolišem: krov od crvenog crijepa nastavlja tradiciju nekadašnjih gospodarskih zgrada, a fasada svojim vertikalnim elementima diskretno podsjeća na redove trsova. No kada je vidite uživo, teško je ne pomisliti na brod. Kao da je vinarija usidrena usred vinograda, s pogledom koji se otvara prema brežuljcima Goričkog. A ispred nje ribe, rad lokalnog umjetnika Robert Jurak. Neobičan detalj koji cijeloj priči daje gotovo filmsku scenografiju: vinogradi na brežuljcima, vinarija koja podsjeća na brod i ribe Panonskog mora koje kao da su upravo isplivale pred njezin ulaz.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor