Šime Grce proizvodi Kaplak, aromatizirano 'rimsko' piće na bazi vina

"Rimsko vino je 'krivo' što sam se odlučio ozbiljnije baviti poljoprivredom", kaže Šime Grce, nositelj OPG-a Rapski vrtlić i proizvođač Kaplaka, aromatiziranog pića na bazi vina.

Kako pojašnjava, prije nekoliko godina u jednom od maslinika, zid kojega je gledao cijeli život, odjednom mu se učinio neobičan. Svi ostali u okolici bili su zidani suhozidom, a samo ovaj nekakvom žbukom.

Budući da je otok pun starih ruševina, pomislio je da se možda i na tom dijelu u povijesti nalazilo nešto zanimljivo. "Pozvali smo arheologe koji su ustanovili da se radi o dijelu Rimske Vile Rustike. Razmišljajući što bih s tom činjenicom, sjetio sam se Akvileje u Italiji i načina povezivanja te priče s turizmom. Tražeći poveznicu s rimskim običajima, pronašao sam recepturu iz 1. stoljeća i pokušao po tome napraviti napitak. Rezultat je bio iznenađujuće dobar i tako je krenula priča o Kaplaku", pojašnjava nastanak ovog aromatiziranog pića.

Napitak nastao po latinskoj recepturi iz 1. stoljeća

On, inače, uživa provodeći vrijeme u svojoj banjolskoj oazi, u neposrednoj blizini lokaliteta Kaplak po kojemu je napitak dobio ime. Posvetio se i uređivanju okoliša oko rimskog zida u vinogradu, pa intenzivno sadi medonosno cvijeće i začinsko bilje.

Zasad ga proizvodi u ograničenim količinama, međutim ima u planu povećanje vinograda, a samim time i količine. To je, u osnovi, staro rimsko vino odnosno Conditum paradoxum, što znači 'neobično začinjeno'. "Napravljen je po latinskoj recepturi koju sam donekle izmijenio odnosno prilagodio ovom podneblju. To znači da koristim sastojke koji dolaze s mog OPG-a izuzev jednoga začina, a to je crni papar", doznajemo od rapskog poljoprivrednika. Što se tiče popularnosti pića, kaže da su turisti oduševljeni pričom, ali i proizvodom. Dokaz tome su stalne mušterije koje svake godine iznova traže ovaj napitak vrlo specifičnog okusa.

"Moja obitelj se oduvijek bavila poljoprivredom za vlastite potrebe, pa sam od malih nogu sudjelovao u radovima na polju, u masliniku i u vinogradu. Tako sam dosta naučio o tehnikama uzgoja bilja, ali i o ovčarenju jer su roditelji imali i ovce. Čini se da je istina ono što kažu - tko odraste na zemlji, njoj se uvijek vraća", primjećuje naš sugovornik.

Unatrag pet godina na Rabu vodi OPG kroz koji nastoji proizvoditi tradicionalne poljoprivredne kulture koje postoje na otoku. Osim Kaplaka, tu je maslinovo ulje, domaći sirupi od lavande, mente i kadulje, džemovi od smokve, murve, čičinke (žižule) i nara, a što sve ovisi o rodnosti u pojedinoj godini. Uzgaja i razno povrće za vlastite potrebe, ali nađe se i za prodaju na kućnom pragu, a ponekad vrši i dostavu."Ovdje svakako moram naglasiti da moje voće i povrće ne poznaje umjetno gnojivo, kao ni herbicide, pesticide i fungicide", ističe.  

Kao što je poznato, dodaje, na otocima je zemljište rascjepkano, ne samo zbog konfiguracije terena nego i zbog ograničenosti prostora. "Tako je i veličina mojeg OPG-a nešto manja od 1 ha, ali raspoređenih u nekoliko parcela u radijusu od 2 km. Na njima se nalazi više manjih maslinika s ukupno 60-ak stabala naše stare sorte Orkula, po nekoliko stabala smokava, mogranja, jabuka, oskoruša, čičinki, badema te ono na što sam osobito ponosan, a to je jedan mali vinograd sorte Plavina. Bez njega ne bi bilo niti Kaplaka", pojašnjava Grce. Voće konzumiraju u svježem stanju, suše ili prerađuju u džem i to nerijetko bez dodavanja šećera, po tradicionalnoj recepturi i uvijek bez ikakvih umjetnih dodataka.

Želio da djeca odrastaju na zdravoj hrani

S plasmanom nemaju problema. Najveći dio prodaju tijekom ljetnih mjeseci na otoku, a ostatak na sajmovima u Rijeci i okolici (Zeleni Kastav) te u Kašetici. "Moja odluka da se bavim poljoprivredom nastala je relativno kasno, nakon iskušanih različitih poslova u Hrvatskoj i inozemstvu. Pala je konkretno rođenjem djeteta, a primarno jer sam želio da mi djeca odrastu na zdravoj hrani, da upoznaju i zavole biljke i životinje", kaže i dodaje kako smatra da će tako razviti i veće poštovanje prema ljudima.

"Na pitanje jednog rođaka, čovjeka koji je cijeli život u poljoprivredi, čime se bavim, veselo i ponosno sam odgovorio da se želim baviti istim poslom. On mi je kratko odgovorio da 'u poljoprivrednika nikad nove hlače", prisjeća se anegdote iz vremena kada je tek počinjao s radom.

U međuvremenu je upisao izvanredni studij Mediteranske poljoprivrede u Poreču jer je želio, u prvom redu, proširiti znanje općenito o svim segmentima - kako unaprijediti uzgoj voća i povrća, upoznati štetnike i kako ih svesti na prihvatljivost. Želio se upoznati s novim sortama, upoznati načine i tehnike razmnožavanja biljaka, upoznati razne uzgojne oblike, i ne manje važno, upoznati koncept marketinga i plasmana proizvoda na tržište. "Isto tako družeći se sa svim tim mladim ljudima, budućim inženjerima i magistrima, moguće je ostvariti kontakte i potencirati neke buduće poslovne suradnje", ukazuje na važnost interakcije među poljoprivrednicima.   

Od poljoprivrede se može živjeti

Glavni problem u uzgoju voća i povrća, kako navodi, su štetočinje i vremenske neprilike. "Budući da ne koristim nikakva kemijska zaštitna sredstva, prirodne pripravke koje radim od, na primjer koprive, češnjaka, neema, sode bikarbone i ostale, moram tretirati češće i dugotrajnije. Ove godine su lisne uši radile najviše problema", negoduje, te dodaje da vjetar i suša na otoku također ne idu na ruku poljoprivrednicima.

"Zadnjih godina česte su bure s posolicom u svibnju i lipnju i tada strada i voće i povrće ako ih se pravovremeno ne zaštiti", obrazlaže. Osim toga, u ljetnim mjesecima je neophodno navaodnjavati, a on uglavnom koristi kišnicu iz bunara. Tamo gdje nema bunara, koristi vodu iz vodovodne mreže. 

Zbog već spomenutih razloga specifične i ograničene proizvodnje na otoku, smatra da je poželjno udruživanje manjih OPG-ova u cilju zajedničkog nastupa na tržištu. "Uz to je vrlo važna edukacija, jer se tehnologija proizvodnje, obrade, zaštite i sadnog materijala mijenja kao i u ostalim granama industrije. Također je važno pronaći nišu na tržištu, pratiti trendove i navike kupaca, ali ih istodobno i mijenjati gdje je to moguće", smatra.

Uvjeren je da se od poljoprivrede može živjeti, ali treba uzeti u obzir nekoliko faktora. Na temelju mikrolokacije odnosno mikroklime, vrste tla, blizine vode te veličine obradive površine, važno je odrediti kojom kulturom je isplativo baviti se. "Naravno, uz to ide ispitivanje tržišta, stvaranje brenda i na neki način osiguranje otkupa. Također je i potpora obitelji u bilo kojem obliku iznimno važna", zaključuje Šime Grce.