Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Vinarstvo
  • 25.01.2012.

Raste nerazmjer proizvodnje i potrošnje vina

Naš vinarski sektor imat će velike probleme ako ne uspijemo osvojiti neko tržište izvan Hrvatske. Procjenjuje se da se kod nas viškovi vina kreću između 15 i 20 milijuna litara, upozorava direktor Agrokor vina Đuro Horvat

  • 896
  • 43
  • 0

S Đurom Horvatom, direktorom Agrokor vina te prvim i aktualnim predsjednikom Udruženja vinarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, razgovarali smo o poslovanju i problemima hrvatskog vinskog sektora. Horvat nam je otkrio planove i ciljeve udruženih hrvatskih vinara te ukazao na probleme koji mogu nastati zbog nerazmjernog odnosa ponude i potražnje vina.

Kakva je bila prošla godina?
- Što se tiče berbe, mogu sa zadovoljstvom istaknuti kako smo imali vrlo kvalitetnu godinu i to u svim vinskim regijama. Doduše, zbog visokih temperaturnih razlika bilo je nekih problema kod fermentacije. U svakom slučaju, vina berbe 2011. godine bit će vrlo visoke kvalitete, što dokazuju i prve količine koje su puštene u promet.

Kakva je trenutačno situacija na tržištu?
- Situacija na tržištu nije sjajna. Naime, potrošnja vina je u padu, kako na domaćem tako i na inozemnim tržištima. To je rezultiralo time da su vinari opterećeni zalihama i da se mora pronaći put kako riješiti zalihe vina. Isto tako, došlo je i do preslagivanja potrošnje unutar kategorija vina u korist jednostavnijih vina, a na štetu vrhunskih i premium vina. U ukupnoj potrošnji, udjel premium i vrhunskih vina kreće se između 3,5 do četiri posto na razini regije, čime svakako ne možemo biti zadovoljni. Zadovoljilo bi nas kada bi taj udjel iznosio oko šest posto, a dugoročni cilj vinskog sektora u Hrvatskoj mora biti da taj udjel dosegne 10 posto.

Je li udjel vrhunskih vina prije krize bio veći?
- Prije krize taj udjel iznosio je oko pet posto, ali taj podatak donekle zavarava jer su ukupne količine bile manje.

Što učiniti kako bi se stanje popravilo?
- Moramo još uvijek raditi na uređenju domaćeg tržišta jer se tu pojavljuju određeni problemi. Istina je da se podigla kvaliteta vina, ali mi moramo održati njen kontinuitet. Znači moramo uvoditi nove tehnologije i raditi na edukaciji proizvođača. Usporedo s time, moramo otvarati nova tržišta i internacionalizirati projekt Hrvatske kao vinske zemlje.

Što ako se ne uspije u tome?
- Mogu odgovorno izjaviti da će naš vinarski sektor imati velike probleme ako ne uspijemo osvojiti neko tržište izvan Hrvatske. Procjenjuje se da se kod nas viškovi vina kreću između 15 i 20 milijuna litara. Objektivno, to postaje opterećenje pogotovo zato što dolaze nove količine vina dobivenog iz novih nasada i raste nerazmjer proizvodnje i potrošnje. Posebno je kod nas to izraženo kod berbi crnih sorti jer je još uvijek kod nas potrošnja vina 70 naprama 30 posto u korist bijelih sorti. To znači da, osim kod autohtonih sorti, može doći do većih problema u plasmanu crnih vina jer prinosi puno brže rastu od potrošnje. Ako nešto ne poduzmemo, može doći i do svojevrsnog kanibalizma, jer će vinari jedni drugima otimati kupce. Za sada se to još uvijek ne osjeti, ali to može za par godina biti veliki problem. Uskoro na tržište dolazi nekoliko novih vinara koji su posadili oko 500 hektara crnih sorti.

Što se poduzima da ne dođe do “kanibalizma”?
- Svi projekti koje smo pokrenuli unutar vinskog sektora imaju za cilj udružiti i povezati sve zdrave snage, kako bismo pokrenuli jednu novu i uspješnu priču o Hrvatskoj kao vinskoj zemlji. Na ruku nam ide činjenica što je Hrvatska prepoznata kao turistička zemlja i vidimo veliku mogućnost u povezivanju vinskog i turističkog sektora. Kroz dobro osmišljen projekt Vina Croatia, cilj nam je priključiti se onim zemljama koje nam mogu pomoći u rješavanju problema s plasmanom vina. Na tržištu regije mislim da nema više prostora za napredak jer smo tu koliko-toliko dobro pozicionirani. Stoga, moramo pronaći brže lokomotive.

Je li to možda kinesko tržište?
- Kina je svakako perspektivno tržište, to je svjetska sila s iznimnim potencijalom, a nema dugu tradiciju proizvodnje vina. Bez obzira na to što je i njihova proizvodnja vina u porastu, Kinezi su još uvijek veliki uvoznici vina. Isto kao i Europa, unatoč tome što ima velike proizvođače vina, najveći je svjetski uvoznik vina. Hrvatski proizvođači svoju prigodu imaju na tržištu europskih zemalja koje nisu proizvođači vina. Na otvaranju kineskog tržišta radi jedan tim ljudi i vrlo nam je bitno kako ćemo to tržište segmentirati i kako se pozicionirati. Budemo li radili stihijski i ne nastupali zajednički na tom tržištu, bojim se da bismo mogli upropastiti trud i rezultate koje je taj tim postigao u budućem pozicioniranju hrvatskih vina na kineskom tržištu. Mi imamo prigodu pozicionirati se u srednjoj i višoj cjenovnoj kategoriji na tom tržištu. U dugoročnoj perspektivi tu su nam i Kanada i SAD.

Što je otegotna okolnost za konkurentnost naših vina?
- Činjenica je da Hrvatska nema jeftinu proizvodnju vina i da su naši nasadi, odnosno parcele, sitne. Više od 80 posto površina je manje od jednog hektara. Teško je u takvoj situaciji optimizirati stopu profitabilnosti. Kod nas su prinosi po jedinici daleko opterećeniji troškovima nego u Italiji, Francuskoj ili drugim vinskim zemljama. Činjenica je da se i ove europske vinske sile teško nose s proizvodima iz Novog svijeta. Novi Zeland je, primjerice, pokazao da se može pozicionirati na svjetskom tržištu vina u samo 10 godina. Ponajprije zahvaljujući činjenici da su veliki i mali vinari dali jedni drugima ruku i krenuli istim kolosijekom.

Jesu li kod nas veliki i mali dali jedni drugima ruku?
- Mogu reći da sam zadovoljan onim što smo učinili postavljanjem i pokretanjem zajedničkog projekta čiji cilj je brendiranje Hrvatske kao vinske zemlje. Puno smo razgovarali kako bismo stekli međusobno povjerenje. Bio je potreban jedan period da bi veliki i mali izvadili fige iz džepova, izdigli se iznad individualnih interesa i započeli zajednički projekt. Činjenica je da samo zajednički možemo nešto postići jer se vino ne može samo brendirati. To znači, okupili smo se kako bismo uložili sve napore da na svjetskoj karti budemo prepoznati kao vinska zemlja.

Kojim parametrima ćete izmjeriti jeste li uspjeli? Je li mjerilo tržišni udjel?
- Naš uspjeh reflektirat će se preko izvoznih brojki. Naš izvoz trenutačno blago raste, a uvoz isto blago pada. Naravno da stanjem kakvo je sada još ne možemo biti zadovoljni. Moramo, doduše, priznati da naši vinari i nisu do sada bili u potpunosti spremni za internacionalizaciju, odnosno na značajniji proboj na svjetsko tržište. Cilj nam je izvoziti između 25 i 30 posto proizvodnje. Tako bismo dijelom oslobodili i domaće tržište. Uspjeh pojedinaca ništa ne znači ukoliko nismo uspjeli kao vinska zemlja. U tom mozaiku bitno je da imamo jake pilote i lokomotive i budemo prepoznatljivi po svojim autohtonim sortama. U prvom valu se ne smijemo sudariti s identičnim svjetskim sortama, nego ponuditi naše specifične sorte. Tri sorte koje u prvom trenutku moraju iznijeti teret stvaranja prepoznatljivosti su svakako malvazija, graševina i plavac mali. Jasno je da ostale naše autohtone sorte neće biti zanemarene. Moramo raditi na stilu, karakteru i standardizaciji proizvoda. Kroz novi zakon o vinu koji se izrađuje moramo puno toga definirati kako bismo uspjeli na svjetskom tržištu. Moramo se pripremiti za novo tržište i novog potrošača. Naša velika prednost je to što smo turistička zemlja. Vino isto tako može biti turistički proizvod te imati selektivnu stopu PDV-a.

Autor: Jozo Vrdoljak


Izvori

Privredni vjesnik


Tagovi

Vinogradarstvo Vinarstvo Vino Brendiranje Izvoz

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Dakle od 6 sjemenki uguranih u obično vulgaris zemlju izniklo je 4 mladice. Nije još vrijeme za sadnju ali klijavost sjemenki kakve jesu je solidna. Ove će biti probno posađene kad još malo ojačaju pa kako im bude.