Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Zaštita vinograda
  • 07.04.2009.

Prve zaštite vinograda protiv štetnih organizama!

Zaštita vinograda

  • 10.227
  • 474
  • 0

Protekle 2008. godine ponovno smo zabilježili natprosječno toplo razdoblje rujan-listopad-studeni s neuobičajenom "zakašnjelom" pojavom nekih štetnika, pa smatramo da je prezimljujući potencijal biljnih bolesti i štetnika u vinogradarstvu ponovno značajan.

Stoga već u prvim mjerama usmjerene kemijske zaštite pozornost vinogradara mora biti usmjerena na neželjene životinjske organizme: štitaste uši, lozine grinje (akarinoza i erinoza), vinogradarske pipe i štetne gusjenice (grba korak, lozin pupar i sovice). U kontinentalnim vinogorjima gdje se kemijski intenzivno suzbijaju pepeljasti i žuti grozdov moljac, početkom vegetacije vinove loze najveće štete pričinjavaju lozine grinje šiškarice, a naročito tijekom prohladnog početka vegetacije (zabilježeno 2004., 2005., 2006., 2007. i 2008. godine).

Premda vinovu lozu napadaju i grinje iz skupine crvenih pauka (Tetranychidae), grinje šiškarice (akarinoza i erinoza) posljednjih nekoliko godina postaju sve značajniji problem u zaštiti vinograda iz nekoliko razloga:

  • a) povoljni meteorološki uvjeti (blage zime) omogućuju brojnije prezimljenje populacije, a prohladno vlažno razdoblje nakon otvaranja pupova pospješuje njihovu štetnost;
  • b) dominantnom metodom aplikacije u vinogradarstvu (raspršivanjem) se postiže slabija pokrivenost pupova u početku vegetacije;
  • c) na tržištu se smanjuje broj dovoljno učinkovitih djelatnih tvari na grinje šiškarice. Naime, prije nekoliko godina s tržišta su povučena sredstva za tretiranja vinove loze protiv grinja početkom vegetacije (npr. OleoEkalux EC, Folidol Ulje EC, OleoUltracid EC, OleoDiazinon EC), zatim neki specifični akaricidi (npr. Neoron ili Pinuron EC), a od srpnja 2007. godine se zabranjuje promet insekto-akaricidima na osnovi endosulfana (npr. Thiodan ili Global ili Thionex 35 EC), diazinona (npr. Basudin, Beker, Moris, Diazol EW) i oksidemeton-metilu (Metasystox EC). Noviji pak akaricidi djelotvorni na grinje iz skupine crvenih pauka nisu prema našim iskustvima dovoljno učinkoviti na lozine grinje šiškarice (npr. Vertimec EC, Kraft EC, Envidor SC).

Mjere zaštite po integriranim načelima planiramo prema pojavi štetočinja iz prethodnih sezona, te stalnim nadzorom i pregledima nasada. Tijekom rezidbe vinove loze najlakše se prepoznaje napad štitastih uši na rozgvi, dok je prezimljujuća populacija lozinih grinja uglavnom nevidljiva u pupovima. Vinogradarske se pipe u mogućim štetnim populacijama pojavljuju uglavnom u priobalju (Istri, Primorju, Dalmaciji). Većina štetnih gusjenica koje "prezimljuju" na panjevima trsja povremenog je i lokalnog značaja (npr. grba korak i lozin pupar), a štete ponekad mogu biti značajne jer u rano proljeće izgrizaju nabubrene pupove. Naknadno razvijene mladice iz "spavajućih" pupova ne daju očekivani prinos grožđa. Upravo je iz tih razloga skidanje i uništavanje stare kore s panja pred početak "suzenja" loze važna preventivna mjera protiv štetnih gusjenica u manjim nasadima, dok je u većim plantažama potrebna procjena opravdanosti njihova kemijskog suzbijanja.

Zbog globalnog trenda povećanja prosječne temperature zraka tijekom ljetnih i jesenskih mjeseci (°C), posljednjih godina raste značaj štetnih gusjenica sovica (Noctuidae), ne samo u vinogradarstvu već i mnogim drugim vrstama biljne proizvodnje (povrće, industrijsko bilje, cvijeće, krumpir i dr.). U Hrvatskoj je pojava gusjenica sovica kulminirala tijekom izrazito vruće i sušne 2003., ali također proteklog ljeta i jeseni. Kao povremene štetnike loze literatura spominje neke rodove sovice (npr. Agrotis, Noctua, Mamestra), ali su nakon blage zime 2001./02. godine u vinogorjima susjednih zemalja proizvođači bili suočeni s iznenađujuće velikim štetama od gusjenica sovica (npr. 20-60 % u području vinogorja jugoistočne Slovenije tijekom proljeća 2002. godine). Razočaravajuća je bila spoznaja da raspoloživa sredstva za zaštitu bilja nisu bila dovoljno učinkovita! Determinacijom su potvrđene također dvije migratorne, mediteranske vrste: Noctua comes i Noctua fimbriata. Jedna gusjenica je prosječno dnevno "požderala" 2,5 pupova. Gusjenice sovice su aktivne isključivo noću, a spomenute su vrste pojavom prvih svjetlosnih zraka padale s trsa te se plitko skrivale u zemlji. Jači let sovica je zabilježen još krajem listopada i početkom studenog mjeseca protekle 2008. godine, pa na njihovu moguću štetnost upozoravamo tijekom narednog razdoblja (bubrenje pupova i početak vegetacije). Sovice (Noctuidae) su noćni leptiri (narodni naziv "vještice"), neuglednih boja, raspona krila 3-4,5 cm. Najbrojnija su porodica leptira u Europi. Masovno lete tijekom ljetnih mjeseci, privlači ih svjetlost (hvataju se na lovne svjetiljke), a vinogradari ih često bez povoda poistovjećuju s "leptirićima" grožđanih moljaca. Leptiri sovica intenzivno lete do spolne zrelosti, neke su vrste poznati migranti koji dolijeću iz južnih ili toplijih područja. Gusjenice imaju gotovo potpuno golo tijelo jer nisu obrasle dlakama, a pri dodiru se svinu u klupko. Prolaze šest stadija razvoja, narastu do 45 mm (vidi fotografiju), a tijelo im je često pokriveno voskom (što im povećava tolerantnost na kontaktne insekticide). Kemijsko suzbijanje gusjenica sovica otežavaju spoznaje o površinskoj voštanoj građi i relativno mala zaštitna površina vinove loze ("vunasti pup"). U razvijenim se zemljama zapadne Europe u integriranoj proizvodnji grožđa za suzbijanje štetnih gusjenica sovica još preporučuju ekološki prihvatljivije, ali novčano skuplje djelatne tvari: spinosad (Laser KS = 0,15%), metoksifenzoid (Runner SC = 0,04%), indoksakarb (Avaunt SC = 0,0125%) i tebufenzoid (Mimic SC = 0,05-0,06%). Svi spomenuti pripravci vrlo učinkovito suzbijaju i gusjenice grbe koraka (Boarmia). Vrlo je važno temeljem propisane koncentracije odrediti dozu ili količinu pripravaka na jedinicu površine (kg ili lit./ha) (prilagođenu fenološkom stadiju, a prvenstveno ovisno o broju čokota/ha) i kvalitetno obaviti aplikaciju. Bolji rezultati postižu se klasičnim leđnim prskalicama u odnosu na nošene leđne ili traktorske raspršivače.

Grinje se razlikuju morfologijom, biologijom i pričinjenim štetama, a temeljem iskustava o pupulaciji iz ranijih godina na nekim lokalitetima i osjetljivim sortama (npr. sauvignon, graševina, zeleni silvanac) kemijsku zaštitu treba obavezno započeti s razvojnim stadijem vunastog pupa vinove loze. Akarinoza (Calepitrimerus vitis) je odavno poznat ekonomski štetnik vinove loze, a posljednjih godina se redovito pojavljuje u jačima populacijama. U prirodi imaju veći broj neprijatelja, pa je njihova jača pojava posljedica neprimjerene (nedovoljno stručne) primjene neselektivnih insekticida, najčešće iz skupine jeftinih sintetskih piretroida. Ove su grinje vrlo sitne, pa se ne vide prostim okom (0,02 mm). Prezimljuju ženke ispod kore na trsu ili još češće ispod ljuski u pupovima. Pri bubrenju pupova postaju aktivne i sišu biljne sokove. Posljedice su vidljive u dva osnovna oblika:

  1. iz napadnutih pupova mladice se jedva razvijaju i zaostaju u rastu (u drastičnom slučaju akarinoza može uzrokovati i uginuće pupa);
  2. već razvijene mladice imaju skraćena međukoljenca s nepravilnim ili deformiranim listićima (uvinuti rubovi prema gore, mozaična plojka s ubodnim klorotičnim ili nekrotičnim mjestima = okrenuti prema svjetlosti jasno se vide ubodna mjesta okružena žućkastom zvjezdolikom zonom).

Najjače su napadnute mladice koje se razvijaju iz pupova smještenih bliže trsu, odnosno mladice koje rastu iz reznika ili starog drva. Tijekom vegetacije ove grinje razviju 3-5 ili više pokoljenja. Rastom mladica uzročnici akarinoze se premještaju na najmlađe organe (lišće). Lišće tada poprima tamniju boju ljubičastog sjaja, jer na mjestima uboda nastaju crne točkice (u Švicarskoj je tijekom ljeta izbrojano čak 5.000 grinja po listu). Bez obzira na brojnost, akarinoza krajem ljeta nije toliko štetna zbog obilja lisne površine. Najveće štete od akarinoze nastaju kad je u proljeće razvoj vinove loze usporen zbog prohladno-vlažnog meteorološkog razdoblja (u kontinentalnom dijelu Hrvatske često krajem travnja ili početkom svibnja), jer su tada grinje veći broj dana koncentrirane na relativno maloj lisnoj površini. Toplo razdoblje u vrijeme početka rasta mladica (s noćnim temperaturama zraka većim od 10°C) bitno umanjuje štetnost od akarinoze. Ali, ako je brojnost grinja u zimskim pupovima velika tada su štete velike bez obzira na vremenske prilike. Postoje pozitivna iskustva pri kemijskom suzbijanju uzročnika akarinoze krajem ljeta, kad su odrasle grinje najbrojnije, a prije njihova povlačenja na prezimljenje. Erinoza (Eriophies vitis) prvenstveno uzrokuje pojavu nabreklina veličine zrna graha ili graška na gornjoj strani lišća (tzv. šiške), u kojima se s donje strane nalazi vunasta prevlaka. Zbog bijele prevlake na naličju lisnih nabreklina napad erinoze se ne smije poistovjetiti s infekcijama plamenjače (Plasmopara viticola), a zbog nabreklina se ne smiju zamijeniti s napadom trsne uši (Viteus vitifoliae) na lišće američke loze. Često su nabrekline u početku žućkaste, crvenkaste ili ljubičaste boje, ali kasnije postaju tamnozelene (kao da je taj dio lisnog tkiva bogat zelenim pigmentima - klorofilima).

Starenjem šiške propadaju uz odumiranje tkiva, a samo jedna jedina grinja može uzrokovati opisanu nabreklinu. Uzročnici erinoze također u nepovoljnim uvjetima za početni rast zimskih pupova uzrokuju skraćivanje internodija (međukoljenca), pa su mladice značajno kraće. Sindrom uvijanja erinozom napadnutog vršnog lišća bez nabreklina nastaje sisanjem biljnih sokova izravno iz lisnih žila. Takvo lišće požuti, odumire i otpada. Uzročnici erinoze tijekom godine razviju do 7 pokoljenja, pa se tijekom zime u napadnutom pupu može naći više stotina jedinki. Na erinozu je posebno osjetljiva vinska sorta rajnski rizling.

Budući da lozine grinje (akarinoza i erinoza) prezimljuju kao odrasli oblici u pupovima ili pod korom, u uvodu smo nabrojali veći broj učinkovitih sredstava koje nestaju s našeg tržišta (posebice endosulfan), pa za vinogradare ostaju preporuke da provode tretiranja u vrijeme bubrenja pupova (stadij B-C) povišenim koncentracijama sumpornih fungicida (npr. Chromosul, Kalinosul, Thiovit, Kumulus WG i dr. = 1-4%). U stadiju razvijena prva 2-3 listića (stadij D-E) mogu se vrlo uspješno koristiti akaricidi Acarstin SC (0,075%), Demitan SC (0,075%) i Ortus-5 SC (0,1%).

Osim toga, katastrofalna tuča koja je u više navrata tijekom ljeta 2008. godine značajno oštetila većinu lokaliteta Međimurskog vinogorja može posredno utjecati na značajniju pojavu uzročnika truleži drva i prijevremeno propadanje jače oštećenog trsja, pa je u takvim nasadima i prije jačeg bubrenja pupova ili prije razvoja prvih listića moguće provesti dodatnu zaštitu bakarnim fungicidima.

Autor: mr. Milorad Šubić


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Vinogradarstvo Zaštita vinograda Tuča