Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Vinarstvo
  • 19.11.2012.

Omiška ružica

U predgrađu Omiša

  • 2.381
  • 209
  • 0

Zahvaljujući državnoj potpori posljednjih godina gotovo cijelu Dalmaciju zahvatila je renesansa vinogradarstva i vinarstva pa se toj poljodjelskoj kulturi daje najveća pozornost, uz maslinarstvo, i kao dopuna seoskog turizma. To potvrđuje Nikša Mimica, poznati omiški vinogradar i vinar, koji ima više od 25.000 čokota vinove loze, od čega 8000 u Svinišću na sjevernoj strani brda Omiške Dinare u blizini (i ponad) rijeke Cetine, te oko 17.000 trsova na njegovoj južnoj sunčanoj strani nadomak mora.

U gradu Omišu i okolici ističu kako je Mimičinu obitelj oduvijek bila na dobru glasu po iznimno kvalitetnom, ukusnom i pitkom vinu omiškoj ružici i proizvodnji likera višnjak. Vlasnik je dodatno zadovoljan što mu se sva pića distribuiraju na tržište kroz dva velika hrvatska poslovno-trgovačka centra. Vino mu je zastupljeno u nekoliko vrhunskih hotela i restorana ne samo u Dalmaciji i kontinentalnoj Hrvatskoj nego i diljem Istre, posebice u tamošnjim turističkim destinacijama.

Duga tradicija u vinogradarstvu i vinarstvu obitelji Mimica

«U mojoj obitelji je duga tradicija uzgoja vinove loze i proizvodnje vina, prema pisanom dokumentu još iz 1714. godine. Jedina je u regiji proizvodila vino vrhunske kvalitete, prepoznatljivo na širem europskom tržištu. U početku je najaviše izvozila vino u Austriju i Italiju, a kasnije u Bosnu kada je došla pod austrijsku vlast. Zato moji preci nisu imali razloga izvoziti vino u prekooceanske zemlje. Kada je poznati talijanski putopisac Alberto Fortis 1772. godine posjetio ovo područje, za omiške Vrisovce je napisao kako je riječ o raritetnom vinogradarskom području gdje je tlo bitumenizirano te da vino ima okus po tome bitumenu, što ga svrstava među najbolje takve svjetske proizvode. Inače, naša su vina bila obilno zastupljena i na trpezama Napoleona, cara Franje Josipa», ponosno će Nikša Mimica.

Ističe kako uzgaja isključivo autohtonu vinovu lozu na sjevernoj strani Omiške Dinare, na predjelima u Podašpilju. Mimica se raduje što su stručnjaci na tome području istražili više izvornih sorti vinove loze, a jedna od njih je pripridrag - tako se zove u omiškom kraju, a na otocima tribigrad, u Splitu i okolici brzamin te u Kaštelima kaštelanski crljenak. Napominje kako je riječ o renesansnom vinu po kojem je ondašnja Dalmacija bila prepoznatljiva.

«Iz svojih starih vinograda sam samo u jednoj od proteklih godina proizveo oko dva vagona kvalitetna vina, poznate omiške ružice. Osim vina, proizvodim i višnjak, vrhunski liker, koji je prije nekoliko godina na splitskom GAST-u dobio zlatnu medalju. Tržište je za taj moj ekološki proizvod uvelike zainteresirano. Dogovorio sam i prodaju svih tržišnih viškova vina koje će biti distribuirano kroz poslovno-trgovački lanac vrhunskim restoranima i još u dva hotela. Svih zadnjih godina sam uspješno obavio i distribuciju svojih pića, a i ove godine ću proizvesti više vagona kvalitetna vina unatoč elementarnoj nepogodi odnosno ekstremnom dugotrajnom sušnom ljetu. Kvalitetna će mu biti izvanredna, neusporedivo bolja nego minulih godina», ocjenjuje Nikša Mimica.

Proizvodi objedinjeni u projektu Kuća sretnog čovjeka

Kaže kako se njegovi proizvodi, vina i višnjaka, objedinjeni u temeljnim projektima Kuće sretnog čovjeka, tako nazvanoj po jednom objektu u gradu na ušću Cetine, koju je 1548. godine izgradio Juraj Primoković, omiški veleposlanik pri Mletačkoj Republici. Dodaje kako je na zidu te kuće uklesana najljepša zahvala na latinskome kakvu je plemenit čovjek mogao iskazati Bogu, a ona glasi Zahvaljujem Ti, Gospode, što sam bio na ovom svijetu.

«Kako je riječ o renesansnoj građevini u gradu Omišu, a ja radim jedno renesansno vino po kojemu je Dalmacija bila poznata ondašnjem vinskom svijetu u široj Europi, shvatio sam da boljeg naziva i nisam mogao naći za Kuću sretnog čovjeka, jedinoj takvoj ne samo u cijeloj Dalmaciji i Hrvatskoj. Osim gusara Omiš je vrlo rano bio prepoznatljiv i po svojim vinogorjima i kvalitetnu, ukusnu vinu posebice iz sela Svinišća još u 13. stoljeću. Riječ je o vinorodnom području kakvih je bilo malo u tadašnjoj Europi, koje je nažalost zamrlo pojavom kolektivizacije 1945. i naposljetku propalo. To je većim dijelom prouzročila i industrijalizacija društva, a ja sam prvi vinogradar i vinar koji se upustio u revitalizaciju vinogradarstva na području grada Omiša te u njegovu zaleđu», ističe gospodin Mimica.

Otkrivamo tek djelić optimističnih planova malo-poduzetničkog gospodarstva omiške obitelji Mimica. Gospodin Nikša voli reći kako je tradicija njegove obitelji, što se pak tiče uzgoja loza i proizvodnje domaćega vina, duga, jer prema pisanim dokumentima datira još iz drugog desetljeća 18. stoljeća. Podsjeća kako je najjači intenzitet proizvodnje grožđa i vina bio u doba Austrije kad je njegov pradjed Ante Šćenac Silni proizvodio od oko 8 vagona kvalitetna vina. Imao je i svoju uljaru u Omiškoj Smokvici koja je bombardirana s njegovom obiteljskom kućom tijekom Drugog svjetskog rata (1943.) pa je sve u cijelosti uništeno, kad je ujedno bombardiran i most odnosno Davidov most preko Cetine. Osim uljare i vinskog podruma obitelj Mimica je imala i svoju mlinicu (vodenicu) na Potoku tamo gdje je današnji hotel Brzet, a imala je i svoje žitarice, rasadnik kvalitetnih sadnica.

Novi razvojni projekti u proizvodnji vina i višnjaka

«Mi smo podrijetlom iz Mimica kod Omiša, međutim 1830. godine moj predak i njegov brat oženili su dvije sestre koje su živjele u Podašpilju. One su pred svojim ocem brušketale koja će od njih ići na ženistvo u Podašpilje, jer one nisu imale ni jednog brata odnosno očeva nasljednika. Moj je predak izgubio brušket koji ga je odveo živjeti u Podašpilje, dok mi svi Mimičani potječemo iz jednog pretka, a ja sam osma generacija našega plemena. Inače, Mimice i nisu tako staro prezime u omiškom kraju, no iz našeg plemena su ponikli nadareni umovi - pisci, novinari, režiseri, profesori, akademici, liječnici, pravnici, diplomate; vrsni podrumari, menadžeri. Što se tiče mojih planova oni su vezani za vinogradarstvo i vinarstvo. Koristim poticajna sredstva isključivo za mlade nasade i kapitalna ulaganja na suvremenu opremu što subvencira Hrvatska vlada kroz resorno ministarstvo», tvrdi Nikša Mimica koji se diči svojim podrijetlom odnosno plmenom i rodnim krajem, objašnjavajući:

«Gotovo mi je nemoguće izračunati svekoliku vrijednost imanja, jer je svaki član obitelji utkao sebe u zajedničko obiteljsko gospodarstvo. Žao mi je što ću hvale vrijedne razvojne projekte, ali i zahtjevne, koje sam do sada najavljivao, teško moći u predviđenom roku i u cijelosti ostvariti uslijed iznimno teške gospodarske krize iz koje ćemo se teško izvući. Naime radi se o zahtjevnoj investiciji uz koju su vezana i svakodnevna odricanja moje obitelji, a taj moj razvojni projekt traži i permanentna ulaganja u objekte, tehnologiju i opremu. U taj sam projekt krenuo od ništice koji ću kad-tad realizirati. No moj će vinski podrum biti na istoj lokaciji srušene kuće 1943. godine koja do sada nikako nije obnavljana».

Ističe i svoj drugi također važan projekt koji se odnosi na ekološku proizvodnju višnjaka, vrhunskog domaćeg likera traženog na domaćem i inozemnom tržištu. Prije nekoliko godina Mimica je s obitelji posadio još 140 stabala višnje maraske. Tako zapravo čini svake godine paralelno s razvojem vinogradarstva i vinarstva. Nikša dodaje kako je njegov pradjed Ante Šćenac Silni godišnje proizvodio i više od dva vagona likera vinjaka. Najavio je kako će razvijati i tu poljoprivrednu kulturu koja ima velike mogućnosti plasmana na tržištu, tvrdeći kako će i ti njegovi ekološki proizvodi obogatiti ne samo turističku ponudu omiškog područja.

Komparativne prednosti omiškog područja

Omiški vinogradar i vinar, te proizvođač višnjaka Nikša Mimica također ukazuje i na činjenicu kako su komparativne prednosti Omiša, grada na ušću Cetine, još uvijek gotovo nedirnute. Tvrdi kako se Omišu, unatoč svemu, zacijelo smiješi budućnost. Objašnjava kako se gradu na ušću Cetine otvaraju iznimno velike razvojne mogućnosti ne samo u turizmu, proizvodnji eko-hrane i uređenju etno-naselja, nego i u zapošljavanju, prezentiranju i brendiranju prema širem svijetu, zahvaljujući i autocesti u zaleđu te skorašnjem završetku i brze prometnice Trogir-Omiš, kao i državne ceste Omiš-Gata-Blato na Cetini.

Poručuje investitorima da smjelije iskorače u poduzetničke vode na omiškom području uvjeravajući ih kako će Vlada RH i SDŽ, a uskoro i EU svojim poticajnim mjerama, makar bile i simbolične, i ubuduće omogućiti širi spektar razvojnih programa.

Autor: Nedjeljko Musulin


Tagovi

Tradicija Vino Nikša Mimica Omiš

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Zabranjuju izraze šunka i kobasica za proizvode od biljnih proteina

Francuska je izdala zabranu korištenje izraza kao što su šunka, kobasica, odrezak i sl., za proizvode od biljnih proteina. Vlada time želi regulirati alternative mesu, a...

Više [+]