• Vino
  • 18.07.2010.

Nova generacija hrvatskih vinara

Završavaju fakultete i vraćaju se u obiteljske vinograde

  • 2.282
  • 112
  • 0

Na vrata hrvatskog vinarstva zakucala je nova generacija mladih i uglavnom visoko školovanih djevojaka i mladića. Kad ih se pogleda sa strane, ustvari nemaju puno zajedničkog. Neki dolaze iz obitelji s vinskom tradicijom od stoljeća sedmog. Neki su također baštinili tradiciju ali od predaka potpuno imunih na kvalitetu. Neki su pak kao prava gerila, bez ikakve pozadine, stigli iz gradova raditi vinograd i praviti vino.

Nije li šokantno da jedan dvadesetogodišnjak mašta o tome kako će prskati vinograd, rezati lozu i ribati bačve? Još je i fakultet naumio završiti zbog toga? Na svu sreću nije, to je životni san ovih mladih ljudi. Oni su čvrsto odlučili postati autori uglednih vinskih etiketa i svoje maštarije zajedno sa svojim karakterom zapakirati u butelje visoko kvalitetnih vina.

Prethodnik Tomac

Povučem li paralelu sa dvadesetogodišnjacima primjerice iz devedesetih, scena je potpuno različita. Dvadesetogodišnjaci iz devedesetih su maštali o bogatstvu, automobilima i slavi. Čim su skucali dovoljno za pola rabljenog BMW-a posudili bi još pola i kupili bez razmišljanja. Naravno da nisu imali za gorivo ni registraciju, a kamoli za kasko. Parkirati ispred kafića i prenemagati se pred prijateljima bio je nenadmašno dobar osjećaj. Nitko normalan nije ostajao raditi na obiteljskom gospodarstvu, a kamoli još radi toga završiti fakultet. Trgovina je bila zanimanje budućnosti. Oni nešto dalekovidniji upisali su fakultet, pravo ili ekonomiju, najčešće bez ozbiljnog interesa za konkretnu struku. Maštali su ustvari o primanjima renomiranog odvjetnika ili dobro plaćenog direktora. Direktora čega? Svejedno.

Prethodnik i utjelovljenje ideala današnje generacije mladih vinara je Tomislav Tomac, mladi enolog s Plešivice koji je obiteljsku tradiciju nedvojbeno unaprijedio vlastitim idejama toliko da danas sva vina njegove obitelji nose pečat njegovog osebujnog karaktera. Dok su drugi preprodavali aute, on je pljevio vinograd. Dok su drugi otvarali videoteke on je uvodio biodinamiku u hrvatsko vinarstvo. Danas je Tomac visoko cijenjeni član našeg društva. Gdje su drugi? Vjerojatno još u kafiću.

Vremena se definitivno mijenjaju, a mijenjaju se i vrijednosti. Današnja my space generacija je puno realnija od nas (i sâm sam devedesetih bi dvadesetogodišnjak). Mi smo kao klinci vjerovali da je Bruce Lee stvarno prebio stotinjak ljudi i da je Bud Spencer nokautirao slona. Današnji klinci nisu takve naive, razgovaraju s klincima sa drugog kraja svijeta i vidjeli su na internetu više stvari nego što smo mi mogli zamisliti da postoje.

Novo vrijeme

To je generacija koja će završiti proces tranzicije u vinarstvu Hrvatske. Tranziciju koja kreće od groznih polupatvorina socijalističkih kombinata poput Varaždinke ili Dalmacijavina iz kasnih osamdesetih, preko prvih komercijalno orijentiranih obiteljskih vinarija poput Lebara, Krauthakera ili Plenkovića iz ranih devedesetih, zatim istarskog vala novih tehnologija i internacionalnih iskustava Kozlovića, Coronice i Matoševića, potom povratka velikih vinarija poput Kutjeva, Iloka ili Badela u razred visoke kvalitete (nakon rata i privatizacije), do današnjih butique vinarija posvećenih ekstramno visokoj kvaliteti poput Koraka, Bure ili Tomca.

Kvaliteta se širi

Kako će proces završiti? Omasovljavanjem kvalitete. Takva količina školovanih i ambicioznih mladih ljudi sa jasnim ciljevima trajno će dići standarde. Neki će raditi u velikim vinarijama, neki će unaprijediti obiteljski biznis, neki će pokrenuti vlastiti.

Tko su oni? Evo nekih od njih, redom od Podunavlja do Dubrovnika. Preciznije, onih koji već imaju značajne rezultate iza sebe. Iza njih slijede i ostali, čitave falange novih, čija imena još ne znamo, ali sam siguran da će promijeniti sliku hrvatskog vinarstva u nadolazećem desetljeću.

Bruno Trapan - Pula

Jedini ozbiljno afirmirani vinar iz ove skupine čija se vina već i izvoze na nekoliko svjetskih tržišta. Njegova supruga Andrea je pravi partner od samog početka projekta, a Bruna slobodno možemo okarakterizirati kao lidera mladih i urbanih vinara bez obiteljske tradicije. Dakle one najteže skupine koja najviše riskira. S vječnom cigarom u ustima podsjeća na mladog Che Guevaru, a i stil mu je takav, pomalo revolucionaran. Prevedeno na jezik biznisa - bezkompromisan put do uspjeha. Svoje je vizije ove godine naplatio pobjedom na Vinistri u kategoriji zrelih malvazija s Malvazijom Uroboros 2008. i tako vjerojatno postao rekorder u brzini afirmiranja potpuno anonimne vinarije. Ako sljedeće desetljeće uspije održati ovakav standard kvalitete i tempo razvoja, biti će prvo hrvatsko vinarsko oličenje američkog sna.

Petar Crvik - Konavle

Petar je posljednja generacija obitelji Crvik čija je tradicija vinarstva također dugačka i seže nekoliko generacija unatrag. Trenutno je na četvrtoj godini Agronomskog fakulteta i sprema se za preuzimanje podruma u svoje ruke. Otac Andro je trenutno vodeća figura vinarije i zahvaljujući njegovoj umješnosti je vinarija Crvik već renomirana kuća. No, tek je strast prema vinu koja iskri iz Petrovih očiju prilikom razgovora jamac dugoročnog opstanka ove vinarije. Samo takva strast može proizvesti najvišu kvalitetu koja izdiže vinariju od renomirane do kultne. Slično kao i kod vinarije Tomac, kada je uspješnog oca naslijedio strastveni sin i otišao korak dalje. Petar bi mogao biti dalmatinski Tomislav Tomac, samo će umjesto plešivičkih sorata afirmirati dubrovačku malvasiju, maraštimu, plavac mali i merlot.

Ljubo Kunjašić - Korčula

Još jedan apsolvent zagrebačkog Agronomskog fakulteta s obiteljskim nasljeđem. Radi se o obitelji Kunjašić, koja proizvodi vina pod etiketom “Kunjas”. Kakav je utjecaj obitelji na njegove poglede na vino najbolje je opisao sam Ljubo: “Crpim iskustvo od djeda i strica, koji aktivno rade u vinariji i oplemenjujem ga znanjem s fakulteta”. Da je Ljubina formula uspješna, potvrdila je ovogodišnja pobjeda čak dvaju vina iz njihove vinarije na Dalmacija Wine Expo festivalu u Makarskoj. Dalmatinski su ugostitelji odabrali njihove Pošip Kunjas i Pagadebit Kunjas kao ponajbolja vina u svojim kategorijama i to u oštroj konkurenciji najrenomiranijih imena dalmatinskog vinarstva. Na takve je rezultate Ljubo neizmjerno ponosan jer se radi o izboru kupaca, izvora njihove egzistencije.

Juraj Sladić - Plastovo - Skradin

Juraj je apsolvent zagrebačkog Agronomskog fakulteta, do čijeg mu je završetka ostao još samo jedan ispit. Usprkos činjenici da je još student, njegov doprinos afirmaciji obiteljske vinarije Sladić je velik. Vinogradarstvo je u obitelji oduvijek, kaže Juraj, no uglavnom se grožđe uzgajalo za otkup velikim vinarijama. Tek relativno odnedavno tržištu vina pristupilo se ambiciozno. Želja mu je afirmirati lokalne autohtone sorte u čiji potencijal neizmjerno vjeruje. Radi se o bijeli sortama debit i maraština, te o crnim plavina i lasina. Upravo takav stav hrvatsko vinarstvo neophodno treba: ljubav prema baštinjenoj tradiciji, te entuzijazam i vjeru da u to može prenijeti i na druge. Naravno, i osjećaj za visoku kvalitetu vina (na što su mnogi vinari imuni), u što sam se itekako uvjerio prošle godine na jednoj lokalnoj izložbi.

Krunoslav Sontaki - Kutjevo

Krunoslav je ljubitelj crnih vina i siguran sam da će usprkos brojnim slavnim imenima u susjedstvu jedna od njegovih etiketa uskoro iskočiti kao “must have” kontinentalnih crnih vina. Njegov je utjecaj bio presudan da obitelj danas uzgaja dominantno crne sorte u omjeru čak 70% prema 30% bijelih, što je krajnje neuobičajeno za carstvo graševine iz kojeg dolazi. Od crnih uzgaja cabernet sauvignon, cabernet franc, pinot crni i portugizac, a od bijelih graševinu i rizvanac. Kao obitelj baštine stvarno dugačku i ozbiljnu tradiciju još od pradjeda koji je od 1914. radio kao upravitelj vinograda kod baruna Turkovića (čiji je sljednik danas Kutjevo d.d.), do oca koji se proslavio davši svom portugiscu dao šaljivo ime Kitokret. No tek danas, s Krunoslavom, kreću ozbiljnije ambicije za širenje tržišta dalje od Požege.

Hrvoje Mežnarić - Varaždin

Ono što je Boris Drenški - Bodren učinio za slatka vina Zagorja, sutra bi Hrvoje mogao učiniti za suha. Njegova vinarija blizu Varaždinskih Toplica napravila je ogroman pomak u kvaliteti i već su mu sada vina dostojna stola bilo kojeg restorana na svijetu. Uzgaja nešto i slađih vina, ali fokus je na suhima. Uveo je odležavanje na kvascima, eksperimentira s malolaktikom i gađa idealne termine berbe. Sa zadnjom berbom, 2009., iskočio je u sam vrh vinarstva Sjeverozapadne Hrvatske. Najbolje rezultate postiže s rajnskim rizlingom i chardonnayom. Hrvoje je inače pripadnik skupine mladih urbanih vinara. Dakle one rijetke i uvrnute skupine koja sluša rock and roll dok čačka po bačvama.

Ivan Čobanković - Ilok

Ivan je puno poznatiji po svom ocu, popularnom Ministru poljporivrede koji je nekoć bio enolog u Iločkim Podrumima i čija iskustva pretežno baštini. Kako oca zbog prirode posla nema previše u vinogradu i podrumu, Ivan sa svojom braćom Hrvojem i Tomislavom vodi brigu o svemu. Ivan je završio požeško Veleučilište, a brat mu je Hrvoje apsolvent zagrebačkog Agronomskog fakulteta. Njegova izvrsna vina s velikim slovom Č na etiketi otkrio sam tek nedavno, na kušanju za novi vodič. Silvanac zeleni konkurira za najbolji silvanac u državi, a i vina ostalih sorata (pinot sivi, graševina i chardonnay) izvrsne su kvalitete.

Autor: Saša Špiranec


Izvori

Jutarnji list


Tagovi

Vinogradarstvo Vinarstvo Vinova loza Grožđe

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Na padinama brežuljaka nedaleko Velikog Trgovišća u sklopu Hrvatskog izbora za #traktorgodine testirali smo specijalista za vinograde i voćnjake - Goldoni Q110 #danh
Evo malo fotografija, a uskoro i više na portalu https://www.agroklub.com/agrogalerija/goldoni-q110-10939/