• Vinarija Ritoša
  • 20.05.2019. 16:30
  • Istarska, Poreč

Muškat ruže porečke - obitelj Ritoša nastoji udahnuti novi život autohtonoj sorti

Najveća vinska zvijezda vinskog podruma je muškat ruže porečke, kaže nam Vili Ritoša, ali i upozorava da je malvaziju u Istri "istjerala" graševina. Kućno vino u hotelima nerijetko je bilo i vino iz Čilea, a lokalnim vinarima vrata zatvorena...

Foto: Marinko Petković
  • 740
  • 61
  • 0

Vinarija Ritoša iza koje stoje otac Vili i kćerka Ana Ritoša, somelierka, mala je obiteljska vinarija, s tri hektara vinograda kod Poreča koja ima zanimljivu vinsku priču, jer vino u Istri nije obično piće. Prije svega to je priča o tradiciji i vinogradu za koji su teško ishodili građevinsku dozvolu, iako se na crvenoj zemlji način života vrti oko vina.

Vili Ritoša bio je pomorac, a kad se vratio kući nije baš vjerovao u život od turizma, iako danas i on ima deset apartmana u ponudi. Godine 2005. kupio je zemljište te se okrenuo sadnji vinograda u šumi. Puno kamenja koje je zatekao na zemljištu danas je u Veneciji, a prvu je berbu imao 2008. godine. Danas je to lijep vinograd koji godišnje daja 23.000 litara vina. No, ne bilo kakvog vina, već prije svega autohtone sorte muškat ruže porečke. Točnije, čak tri vina, koja su nedavno bila i na Vinu od davnina, smotri autohtonih domaćih vinskih sorta u Zagrebu.

Autohtona sorta muškat ruža porečka

Dakle, najveća vinska zvijezda njihovog vinskog podruma je upravo muškat ruža porečka, pomalo zaboravljena autohtona sorta kojoj rijetki vinari i u Istri nastoje udahnuti novi život. Riječ je o prosušenim bobicama u drvenim kašetama na sijenu tri tjedna. Slama ne dolazi u obzir jer bi mogla oštetiti grožđe. Drvene kašete na sijenu vinu daju aromatičnu slatkoću, predikatno vino koje ima puno šećera, te zlatno žutu boju. Cijena od 100 kuna za pola litre muškat ruže porečke sasvim odgovara kvaliteti vina. Takva vina šire klasičnu paletu istarskih malvazija, terana, rose cuveea, muškata žutih, cabernet sauvignona...      

Vrhunska vina Vinarije Ritoša

Sad je dobro, ali godina za Ritoše u vinogradu nije dobro počela, jer su morali izvaditi 750 loza od njih 13.000 zbog  olesti. S druge strane, zbog dobro pogođenog položaja vinograda, između rijeke Mirne i Limskog kanala, već 11 godina nisu imali tuče, koje u Istri zna biti u proljeće pa drži da im 'osiguranje ne treba'. Suša, pak, više pogoduje crnim sortama vinove loze, a za bijele sorte, kiša bi bila bolja. Barem u vrijeme zelene berbe, u ljeto, kad se reducira loza, da sve ono što je dobro iz zemlje dobije loza koja će dati plod na jesen.

Vili Ritoša je sam složio vinski podrum, kao i uređaje za fermentaciju i hlađenje mošta, koji je dobrim dijelom ukopan pod zemlju. Podrum je veliki i prostran, da vino ima mjesta, bilo da odležava u inoksu ili drvenim hrastovim bačvama od 220 litara. Otkrio nam je i zašto istarski hrast, za razliku od slavonskog ili francuskog, nije dobar za bačve odnosno puca. Zato, kaže, što raste sporo na kamenoj zemlji i ne može se drvo razviti u dobru dasku, odnosno bačvu.

Kućno vino iz Čilea

Osim toga, kaže, treba voditi računa i o kvascima jer se ne možete osloniti samo na jedan kvasac. "Primjerice, uzmete jedan i probate ga dvije, tri godine, jer ako istom grožđu dodate pet različitih kvasaca, dobijete pet različitih vina. Imao sam jedan kvasac iz Južnoaferičke republike, koji je jedne godine dao jedno vino, a druge drugo! Kako je to moguće? Naravno, promijenio se vlasnik toga kvasca i onda je i on promijenjen, a samim tim i vino", kaže Vili Ritoša. 

Malim vinarima, ne samo u Istri, a kojih ima 130 vinara u udruzi Vinistra, nije lako doći do većeg tržišta, pa bilo ono i nadohvat ruke. Čuli smo tako da je vino kuće u najvećoj turističkoj kući u Istri, koja ima hotele i duž jadranske obale, ove godine graševina, a ne malvazija. "To vam je tako. Od godine do godine se stvari mijenjaju. Nekad je u tim 'našim hotelima' u Istri, kućno vino iz Čilea, jer je i njihov vlasnik, ne tako davno, bio iz Čilea, pa su nama lokalnim vinarima, njihova vrata ostala zatvorena", kaže Ritoša. 

Mala kušaonica u sklopu vinarije

Za podrum je zadužena kćerka Ana, mlada enologinja. "Otkad sam preuzela podrum, a otac je sad zadužen za vinograd, fitnes mi ne treba jer se jako dobro naradim u podrumu", kaže Ana. Naime, svako malo treba kontrolirati vino u bačvama, gdje je sad berba iz 2015. godine, a u bocama ona iz 2016. godine. Tu je i teta koja pomaže Ani u podrumu, a mama je zadužena za dvasetak vrsta đemova. Svi skupa se nađu u lijepo uređenoj kamenoj maloj kušaoni u sklopu vinarije, koja je malo izvan grada pa treba svaki dan put pod noge da bi se stiglo u vinograd, odnosno podrum. 

Obitelj Ritoša trudi se očuvati autohotnu sortu vinove loze

Kamena kušaonica može primiti 20-ak ljudi, uz kamin, koji ne treba vinu, ali je uz njega ukupan doživljaj degustacije puno ljepši. To je mjesto i za nagrade, kao što su dvije srebrne medalje s prošlogodišnjeg Decantera u Londonu.     


Fotoprilog


Tagovi

Vinarija Ritoša Vili Ritoša Ana Ritoša Muškat ruže porečke Vino Istra


Autor

Marinko Petković

Marinko Petković

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi