Međimurski vinari: Obitelj Cmrečnjak

Nedavno je na svjetskoj izložbi vina u Londonu rajnski rizling (izborna berba 2009.) obitelji Cmrečnjak iz Svetog Urbana ovjenčana brončanom medaljom!
- Dok je to vino još dozrijevalo u drvenim bačvama, na degustacijama su se ponavljale pohvale. To mi je bio putokaz i zato sam odlučio na ovu izložbu poslati uzorak. Natjecao sam se u konkurenciji 14.700 uzoraka koje je ocjenjivalo 800-tinjak stručnjaka. Nisam imao nikakvih očekivanja... jednostavno sam se htio ogledati na svjetskoj razini i vidjeti gdje sam - kaže Rajko Cmrečnjak (52), pokretač obiteljskog posla koji je, u međimurskim okvirima, pretvorio u vinarski imperij. Prema vrhu se penjao strmim putem zemlje i težačkim žuljem. Živjelo se i od stočarstva (kozarstva, proizvodnje mlijeka), obrade zemlje itd., dok 90-ih godina obitelj nije počela širiti vinograde, a 1994. su prvi među vinarima uredili kušaonicu. Uskoro će u njoj biti smještena i starinska preša, a pred vinskom hižom će urediti vidikovac s kojeg će posjetitelji pogledom moći zagrliti duge nizove trsova. U obiteljskom arhivu kao suvenir se čuva 1. butelja iz 1992. Rajko i supruga Marta (47) svojoj djeci, Petri (25), Marku (26) te Aniti (14) ostavljaju čvrste temelje za nadgradnju. Petra je pred završetkom studija (turističko-hotelijerskog smjera) te najčešće vodi degustacije, dok na mladim Markovim leđima već sada leži blago podruma.

- Rad s ljudima je zahtjevan, pa se često zaželim gorica, bez obzira na težinu fizičkog posla. Uz poslove oko vođenja degustacija, i ja se, kao i ostali članovi moje obitelji, borim s dužnicima. Kriza se ne reflektira na potrošnji, nego na naplati. Imam dojam da ljudi u krizi piju više - kaže Petra.

U 20 godina razvoja rezultate su potvrđivali medaljama na svim značajnim izložbama u Hrvatskoj i Sloveniji. Odmjeravanje “snage” na izložbama vina R. Cmrečnjak smatra važnim pokazateljem kvalitete. Nikada ne njeguju vino za izložbe, već uzorke daju iz asortimana. Zato im se ne događa da im kupac traži medaljom ovjenčano vino - kojeg (više) nema.

- To je tržište prepoznalo. No, moram napomenuti da su mi uz nagrade s izložbi pomogli i mediji i njih nikada ne bismo smjeli podcjenjivati kad je riječ o promociji vina - dodaje R. Cmrečnjak.

Osipase se Hortus Croatiae

Proizvođači najboljih vina i vinoljupci Međimurja, kad ruku stave na srce, suglasni su: Rajko Cmrečnjak je u ovom poslu - najveći! Površnom promatraču će se učiniti da je najveći jer ima najviše hektara pod vinogradima, jer godinama održava kvalitetu svih vina, a kad se ta krivulja kvalitete pomakne, redovito kreće u vis. Sve nabrojeno su činjenice, no Rajka Cmrečnjaka najvećim čini njegov stav koji nije ostao okovan osobnim interesima i granicama vlastitih vinograda. Inicirao je osnivanje asocijacije vinara Hortus Croatiae, udruge koja se, trenutno, osipa. No, ta činjenica i nije toliko loša koliko se na prvi pogled čini:

- Okupljanje i udruživanje proizvođača vrhunskih vina u Međimurju je potreba bez koje se u budućnosti širem tržištu nećemo moći predstaviti kao vinorodni kraj. To je osnovni zadatak Hortus Croatiae i vjerujem da ćemo cilj doseći. Osipanje članstva možda i nije loše jer u redovima udruge trebaju ostati ljudi koji su u stanju održati kvalitetu i živjeti zajednički cilj - promociju međimurskog vina na tržištu. Razmišljam o realizaciji ideje da vrhunska vina koja će moći zastupati naš kraj po svijetu imaju na etiketama oznaku HC (Hortus Croatiae). Znam da će ta ideja naići na otpor, no ona ne znači da vinari neće moći plasirati svoja vina i bez te oznake. Kad smo osnovali udrugu, članarina je iznosila 50 kuna, što sam smatrao neprihvatljivim s obzirom da je riječ o udruzi profesionalnih proizvođača. Predložio sam da članarinu podignemo na 500 kuna, protiv čega se dio vinara pobunio s obrazloženjem: “Lako tebi, Rajko, ti imaš količinu.” S obzirom da o raznim prigodama doniramo butelje, predložio sam kompromis da se vinarima vrijednost darovanih butelja uračuna u članarinu - kaže Rajko Cmrečnjak.

Tijekom proteklih 20 godina, obitelj Cmrečnjak povećavala je vinograde koji se sada prostiru na 18 hekatra (po Banfiju, Robadju, Stanetinskom vrhu te Sv. Urbanu), uz otkup grožđa. U podrumu njeguju široku lepezu okusa i mirisa: silvanac zeleni, graševinu, pinot sivi, rizling rajnski, chardonnay, pušipel, muškat žuti, pinot crni, sauvignon, zatim mješavinu triju vrhunskih sorti nazvanu cuvée krče (po lokaciji u međimurskom vinogorju Krče) i mješavinu Urbanski biser dragu gemištoljupcima. Urbanski biser kao osvježenje toliko ostaje u sjećanju da krčmare sklone mućkama gosti odmah razotkriju.

Cmrečnjakovi su rastom kvalitete nametnuli žestok ritam drugim prozivođačima vrhunskih vina, ali i sami sebi.

- Trudimo se održati kvalitetu vina pod svaku cijenu, s težnjom rasta. Tržište se posljednjih 10-ak godina jako promijenilo i postalo zahtjevnije. Sve je više ljudi koji znaju što traže. Dostupnost informacija postala je veća i ljudi više ne dijele vina na “slatka i kisela”, već sve češće pokazuju iznenađujuće znanje. Na degustacijama mi se događa da mi gosti postavljaju pitanja nad kojima se moram zamisliti. Takvom tržištu treba primjereno odgovoriti. Da bih to bio u stanju, moram svake godine ulagati u opremu podruma te u mehanizaciju - pojašnjava naš sugovornik.

Ženska čula ne varaju

Rajko Cmrečnjak zna osluškivati. Na pitanje postoje li doista ženska i muška vina, kaže:
- Činjenica je da dame češće pitaju za crna i mirišljava vina. No, suvremena znanost dokazala je da žene imaju i istančanija osjetila od muškaraca te vrlo često za mišljenje o nekom našem vinu pitam suprugu i kćerke - dodaje Rajko.

Eurovino

Naš sugovornik ne plaši se ulaska u Europsku uniju.
- Po zemljama Unije obišao sam vinogradare i manje od nas i uvjerio se da normalno posluju te da cijena vrhunskog vina nije niža od naše. Ono što se na tržištu pojavljuje s iznimno niskom cijenom toliko i vrijedi. Ni količinama nas ne trebaju plašiti jer se, udruženo, trebamo okrenuti ciljanim kupcima. Uvjeren sam u lojalnost kupaca koji će i dalje cijeniti kvalitetu, kao što sam uvjeren da će Hrvati piti vina sa svog područja - smatra iskusan vinar koji će povodom jubilarne, 20. berbe po prvi put izaći na tržište s pjenušcem (od sorte crni pinot).

Nepce pamti

U dvadest ljeta vinarstva, R. Cmrečnjak pamti okus svake dobre berbe, ali i gorčinu rana trsova poharanih tučom. Dvije godine zaredom (2008. i 2009.) tuča je ubila 80 do 100 tona grožđa, no dulji je spisak istaknutih berbi zapisanih u žuljevima i srcu optimističnog i upornog vinara. Rajko Cmrečnjak i naslijeđe smatra blagom koje treba očuvati. Gorljivo se zalaže za promociju autohtone sorte pušipel:
- Pušipel ima potencijala i od njega se može dobiti moderno vino, samo što na tome treba početi raditi još u vinogradu - kaže.
Svojevremeno je obitelj kupila restoran u Štrigovi (koji je trenutno iznajmljen), a na taj se poslovni potez Rajko odlučio najviše zbog toga da lokal ne ode u ruke ljudi koji nisu iz ovog kraja.

Brod iz boce

Kad radnici iz vinarije Cmrečnjak odu doma, Rajko sjeda u traktor i kreće u gorice:
- Da nas je 15, bilo bi posla za svakoga, no trenutno zapošljavamo 4 radnika. Obitelj radi prekovremeno. Ovaj posao ne prašta aljkavost. Zakasnimo li, primjerice, sa špricanjem, nema popravnog ispita - kaže Rajko.
Svaka kap je živa, svaka čuva neizmjernu snagu Sunca i u svakoj boci iz ove vinarije je brod za plovidbu vlastitim čulima.

Autor: Željka Drljić