Ivan Enjingi: Baka je radila najbolju graševinu, a ja joj se nastojim približiti u svakoj berbi

Bio je prvi privatni vinar u bivšoj zemlji koji je u ekološku proizvodnju ušao još 1972. godine, a njegovo je vino u Hrvatsku donijelo prvo zlato s Decantera i krasilo naslovnicu tog časopisa! Naravno, riječ je o legendarnom vinaru Ivanu Enjingiju iz požeške Zlatne doline, koji i danas s 83 ljeta svako svoje vino radi da bude veliko, ono koje se pamti i koje ulazi u vinske anale. Posjeduje 60 hektara i 500.000 trsova, ali planira saditi još ekoloških vinograda.

"U mojem vinu nema ničeg kemijskog ili umjetnog. U grožđu je sve što treba imati, a dobro vino nastaje u vinogradu. Dodaci neće donijeti najbolja vina, samo najbolje grožđe", podcrtao je na najvećoj do sada održanoj degustaciji vina Enjingi u Zagrebu - čak 20 arhivskih i svježih. Učinio je to na nagovor vinskih promotora Ive Kozarčanina i sommeliera Tome Jakopovića, dvojca koji stoji iza Vinskog kluba.

Kušati ih nije samo čast dobiti uvid u kvalitetu koja se i dalje razvija, već je to i tri i pol sata povijesti vinogradarstva i vinarstva ne samo u Kutjevu već i puno šire. Jer, radi se o vinaru koji je sve što ima stvorio vlastitim rukama na zemlji, a ideja je ono što ga vodi u stvaralačkom procesu koji zna potrajati desetljećima.

U tom je tonu velika degustacija i počela, s graševinom berbe iz davne 1994. godine. Odgovarajući na upit, kazao je da je istina da je to bilo najomiljenije vino prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji se nije toliko razumio u njih jer je više volio gemište.

"Ali nije on jedini od hrvatskih predsjednika koji je volio moja vina, svaki je od njih, pa i Milanović, koji je tada bio premijer, bio u mojim vinogradima", kazao je Enjingi koji je svoju vinsku priču započeo davno kao nadničar, stjecajući znanje i u Italiji, što uvijek ističe na prezentacijama koje redovito održava. No, ako ga nešto danas ne veseli onda je, ističe, sve manje kuća u Kutjevu u kojima navečer gori svjetlo.

Od bake naučio podrumariti

Jakopović je kazao da graševina, koja je odležala 29 godina, i danas još ima svježine i aroma, ali i patinu koju arhivska vina dobiju ostavljena blagotvornom utjecaju dobro osmišljenog vinskog podruma. Nije to ništa čudno kada se o podrumu Ivana Enjingija radi, jer tamo se ona hlade čistom izvorskom vodom. Opisao je postupak kojim ta voda dolazi do njegova podruma i vina, ali rekao i od koga je vidio taj najprirodniji postupak hlađenja bačava - od svoje bake.

"Radila je najbolju graševinu, a ja joj se nastojim približiti u svakoj berbi", kaže pojašnjavajući da je dobivala to vino tako da je znala na prirodan način kontrolirati njihovu fermentaciju. Preko bačava koje su ležale u zemlji imala je bačene deke, a ispod bačvi i po dekama bacala izvorsku vodu i tako kontrolirala temperaturu.

"Danas ja to radim malo drugačije, ali to je tako, zato su ta vina najprirodnija, jedino me takva i zanimaju", otkriva naš najveći vinar.

Ivan Enjingi: Gdje si bio 1986.?

Ako se govori o njegovim vinima, oni koji su prošli tu hrnjevačku 'carte des vins', tada znaju da su najbolja ona koja nose ime Venje. Ove krasne kupaže nisu povijesno naslijeđe obitelji koju je uspostavio pradjed mu Koloman negdje tamo početkom 20. stoljeća. Ono je njegov osobni potpis. Jer, na Venju, ime je to položaja, na vulkanskom tlu prekrivenom sa samo kojih pet centimetara humusa, posadio je graševinu, rajnski rizling, sivi pinot, traminac i sauvignon.

Sirovina za svjetskog prvaka rodila u godinu dana

Danas glasoviti vinograd podigao je 1997. U godinu dana, 1998. stigli su prvi plodovi i nije se mogao odlučiti koji je bolji, pa ih je izmiješao i nastalo je legendarno Venje. Jasno da smo probali na ovoj degustaciji ono koje i sam vinar smatra najboljim, berbu 2006. Iako je ono iz 1998. a to prvo odležavano šest godina odnijelo prvo zlato na Decanteru za višesortna bijela vina. Dakle, samo godinu dana trebalo je trsovima graševine, rizlinga, sivog pinota, sauvignona i traminca da rode sirovinu za svjetskog prvaka.

"Nisam svoja vina radio za ocjene već za uživanje, ali poslao sam ih na nagovor dobrog prijatelja na ocjenjivanje. I Venje je pobijedilo", kazao je Enjingi.

U izboru različitih berbi i stilova oduševile su nevjerojatno mlada i svježa graševina izborne berbe 1998. te kasne berbe 2002. Potonje je osvojilo zlatnu medalju i titulu regionalnog prvaka davne 2004. godine u Londonu, na prvom ocjenjivanju koje je organizirao časopis Decanter. I nije tamo i tada bilo jedino. Pozlatilo se i Venje bijelo 1998.

Birokratska praksa 'popila'  komovicu

Ponijelo je, dakle, prvo zlato na Decanteru, a s njim i graševina koja je bila nešto mlađa pa su njegova vina, kako smo naveli, donijela Hrvatskoj i naslovnicu časopisa Decanter. Probali su okupljeni to prvo zlatno Venje, i danas s jasnim osobinama sortnosti, ali s kojim dugo vremena ovaj perfekcionista i veliki radoholik, nije bio zadovoljan. "Bilo mi je nekako čudno, mislio sam da je najbolje da od njega ispečem rakiju", kaže. Srećom, nije. 

Ovaj legendarni vinar, ima i 300 angus goveda koja su tu da vinogradi dobiju najkvalitetniji gnoj bez kojeg ekološkog vina nema. "Na slobodnoj su ispaši po vinogradima, dok ne krene ponovo vegetacija", govori.

Vinska večer za pamćenje bila je prekratka da bi čuli sve od čovjeka koji i dalje radi 15 sati dnevno jer je u vinogradu od pet ujutro, kažu svjedoci. Oduševite se nakon što probate ovakvu selekciju od 20 vina i jedne rakije komovice napravljene prije 34 godine, koja je bila 20 godina u hrastovoj bačvi, a koje je sam izrađivao uz pomoć domaćih majstora. No i rastužite kada čujete da je od proizvodnje rakije poslije odustao jer je birokratska praksa bila prejaka i za velikoga Enjingija.