• Zaštita vinograda
  • 22.09.2011.

Apopleksija se širi vinogradima!

  • 1.289
  • 63
  • 0

Od početka mjeseca travnja do sredine mjeseca rujna ove smo sezone na lokalitetu Orehovčak (Železna Gora) zbrojili nešto više od 1.430° efektivnih temperatura većih od 10°C, pa smo po tim pokazateljima dostigli “toplinske rekorde” iz izrazito vruće i suhe 2003. godine! Prema ukupnoj količini oborina od početka kalendarske godine do sredine ovogodišnjeg rujna palo je umjesto očekivanih 650 mm manje od 300 mm oborina, pa smo po tom pokazatelju sušnije godina od spomenute 2003. sezone. Stoga se već u prvoj polovici mjeseca rujna ubrzala priprema za berbu grožđa ili je u većini manjih vinograda ista već i obavljena. U izrazito vrućim i suhim ljetnim danima često primjećujemo negativne promjene na pojedinačnom trsju koje u svega nekoliko dana poprimaju drastične izglede. Posebice je u zadnjem desetljeću takva slika učestala na vinskoj sorti sauvignon, a osim u starim vinogradima napadnuti su i mladi nasadi. Pritom se često postavlja pitanje da li ovi poremećaji potječu od moguće latentno zaraženih cjepova ili se bolest proširi iz zemljišnih biljnih ostataka?!

Uz postojeću domaću rasadničarsku proizvodnju i podizanje matičnih nasada podloga i plemki u vinogradarskim pod-regijama i nadalje će se značajna količina loznih cjepova uvoziti iz drugih zemalja. Ova problematika zahtijeva mnogo stručnosti i odgovornosti, jer je poznato da međunarodna trgovina biljnim materijalom, poglavito sadnicama i cjepovima, predstavlja važan način širenja ekonomskih i karantenskih štetočinja bilja.

Suvremenu vinogradarsku proizvodnju ugrožava potencijalna opasnost od unošenja žutice vinove loze iz skupine fitoplazmi stolbur (Bois noir=BN) i zlatne žutice (Flavescence dorée=FD) (opisano u proteklom broju lista “Međimurje”), bakterijskog raka (Agrobacterium tumefaciens), te pojave apopleksije (“eske”) u mladim vinogradima. Njihov je značaj posljednjih godina u porastu, a opasnost povećava spoznaja da se mogu prenositi latentno (skriveno) zaraženim loznim cjepovima. U Međimurskom su vinogorju proteklih 8 godina detektirani slučajevi sadnje zaraženih loznih cijepova s svim gore navedenim patološkim poremećajima, a naknadno se takvi slučajevi ne mogu izliječiti.

Ranijih smo godina u vinogorjima kontinentalne i mediteranske Hrvatske, obično tijekom srpnja i početkom kolovoza, na pojedinom trsju zamjećivali pojavu simptoma drastičnog sušenja biljaka (zabilježeno u području Jastrebarskog, Vrgorca, dolini Neretve, Ilok, Istra, Kutjevo, Međimurje, Nadin, Pelješac i drugdje). Napadnuti su bili nasadi stariji od 15 ili 20 godina. Dugo godina nastale su negativne promjene u vinogradima smatrane normalnim slijedom starenja, kojim su oslabljene obrambene sposobnost trsja na gljive truležnice (“razarači drva”). Još 1870. godine praktičari su u Hrvatskoj tu pojavu nazivali “Posmud”. Ipak, zadnjih godina je pojava sušenja tek podignutih vinograda (starih 1-3 godine), potaknulo brojna istraživanja uzroka i patogeneze venuća mladih trseva u značajnim vinogradarskim zemljama diljem svijeta (tzv. “mladenačko venuće”). Karakteristični simptomi upućuju na apopleksiju trseva ili bolest koja je u stranoj literaturi poznata imenom “Mall dell’Esca” ili “Esca”. Bolest je kompleksne prirode, a trulež drva je samo jedan od simptoma. To je najstarije opisana gljivična bolest vinove loze, poznata u mediteranskom području još u vrijeme Rimljana. Rezultira sušenjem trsa zbog degradacije drva. Poodmakli stadij apopleksije je prepoznatljiv po uzdužnim pukotinama na panju.

Uloga patogenih organizama apopleksije u degradaciji drva vinove loze još nije potpuno proučena, ali je poznato da se poremećaj jače pojavljuje u toplijim i suhim uvjetima. Stoga ne čudi jača pojava ovog poremećaja tijekom ekstremno vruće i suhe 2003. godine i ponovno ove 2011. sezone, dok se u naknadnim sezonama javlja tijekom najtoplijeg dijela vegetacije (najčešće srpanj). Dugo su godina vrste Stereum hirsutum i Fomes igniarius (=Phellinus igniarius, a danas Fomitipora punctata) smatrane uzrokom promjena na oboljelim čokotima. U okolici Bordeaux-a, Kaliforniji i Italiji je važnija Phellinus, a u južnom dijelu Francuske i Hrvatskoj Stereum. Posljedice mogu biti vidljive na svim organima trsa. Apopleksija je pojavljuje u dva tipična oblika: (a) u kroničnoj formi kao degradacija lišća, te u (b) akutnoj formi kao brzo sušenje ili smrt cijelog trsa. Kronični tijek bolesti prepoznatljiv je promjenama na listu u vidu nekroza i žučenja između glavnih žila, a često je praćen pojavom smeđih točkica na bobama.

Kod akutnog tijeka apopleksije dolazi do naglog venuća čokota koji su do tada bili naizgled zdravi. Vrsta Stereum hirsutum, koja je izolirana u hrvatskim slučajevima “esce” sredinom i krajem 1980-tih godina, dolazi kao razarač drva na većem broju šumskog drveća. U novije je vrijeme ova vrsta rijetko izolirana iz oboljelih trseva, a današnje spoznaje potvrđuju da u etiologiji klasične apopleksije sudjeluje nekoliko gljiva: Phaeomoniella chlamydospora, Phaeoacremonium aleophilum, Fomitiporia punctata odnosno Fomitiporia mediterranea.

Oboljeli trsevi normalno započinju rast i razvoj, cvatnja i oplodnja se ničim ne razlikuje od zdravih biljaka, a prve neželjene promjene su vidljive tek nakon vrućih ljetnih razdoblja. Na lišću se prvo javljaju sitne rubne pjege. Na bijelim sortama su žuto-smeđe, a na tamnim sortama crvenkaste boje. Pjege se povećavaju i žuto-nekrotične promjene se od rubova šire među lisnom nervatrom. Krajem ljeta se najveći dio lista osuši i uskom klorotičnom zonom je odvojen od zelenog tkiva uz nervaturu. Ovi simptomi podsjećaju na cink-nekroze i magnezij-crvenilo. Na posljetku lišće odumire, a ubrzo nakon toga propadaju mladice, pupovi i grozdovi. Meteorološki uvjeti utječu na razvoj apopleksije, a pojedinih godina simptomi na zaraženim trsevima mogu izostati ili biti prikriveni.

Veći postotak tanina u starijem čokotu povećava osjetljivost na apopleksiju, ali istraživači su tijekom 2003. godine dokazali prijenos gljive Phaemoniella chlamydospora iz zaraženih podloga u plemku, odnosno spoznaju da se apopleksija prenosi i sadnim materijalom!

Prva preventivna mjera protiv apopleksije je korištenje deklariranih loznih cjepova, a naša zemlja kao uvoznica sadnog materijala mora provoditi kontrolu i protiv “mladenačke apopleksije”.

Zaštita protiv ove bolesti se provodila tijekom zimskih mjeseci tretiranjem natrijevim-arsenatom i D.N.O.C. sredstvima. No, zbog njihove toksičnosti i zabrane takva mogućnost više ne postoji. Od profilaktičkih mjera se preporučuje izvaditi i spaliti osušene biljke, odnosno rezidbom odstraniti inficirane dijelove do zdravog tkiva. Zbog ovogodišnjeg relativno toplog i suhog meteorološkog razdoblja tijekom druge polovice kolovoza i prve polovice rujna, opisani se simptomi apopleksije još mogu prepoznati u nasadima, pa nakon berbe preporučujemo označiti (markirati) inficirane biljke, kako bi se tijekom zimske rezidbe mogle poduzeti eradikativne mjere. Rane na drvu starijem od dvije godine premazivati benzimidazol-karbamatima (npr. Mikazol pastom) ili sličnim spojevima (Biopol-V, Cambisan). Ostale mogućnosti zaštite se istražuju i provjeravaju.

Ohrabrujuće rezultate daje preventivna primjenu fungicida na osnovi al-fosetila (npr. Mikal Flash, Mikal Premium-F, Verita, Profiler, Winner, Rival, Attila), folpeta i bakra u mladim nasadima kada bolest još nije prisutna u većem postotku. Primarno je za sadnju odabrati dobar položaj koji nadmorskom visinom, inklinacijom i tipom tla odgovara optimalnom uzgoju vinove loze. Sadni materijal mora biti testiran i deklariran na moguću zarazu uzročnicima apopleksije. Rezidbu i obradu obaviti na vrijeme, odsječenu rozgvu i osušene panjeve iznositi iz vinograda, obavljati uravnoteženu gnojidbu temeljem pedoloških analiza zemljišta. Ako se ostavljeno inficirano trsje rezidbom pomlađuje, tada škare dezinficirati u otopini benzojeve kiseline (“MENNO Florades”), jer se bolest može prenositi alatom za rezidbu. Budući za podizanje novih vinograda uglavnom koristimo površine na kojima rastu šume, šikare, stari voćnjaci ili stari vinogradi, nakon krčenja “odmarati” tlo 2-3 godine, odnosno čak 4-6 godina ako je prethodni nasad bio zaražen bolestima drva ili virusnim česticama.

Autor: mr. Milorad Šubić


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Vinogradarstvo Zaštita vinograda Fungicidi