Zbog zapuštenih poljoprivrednih zemljišta sve je više jelena, a za njima dolaze čagalj i vuk

“Bit će sve više krupne divljači i krupnih zvijeri. Čagalj je dolazio i prije, a vuk pogotovo dolazi za jelenom”, upozorava na stanje u istarskim lovištima dr. sc. Milan Oplanić s Instituta za poljoprivredu i turizam Poreč, ujedno jedan od rijetkih licenciranih izrađivača lovno-gospodarskih osnova u Istri.

Kaže, stanje se posljednjih godina značajno mijenja - zapuštanje poljoprivrednih površina, širenje šikara i šuma te promjene staništa pogoduju rastu brojnosti krupne divljači.

Tako se uz srnu i divlju svinju, u sve većem broju pojavljuje jelen obični, vrsta koja se iz sjevernih dijelova Istre postupno širi prema jugu, a zabilježena je i na području Pule.

Za jelenom stižu čagljevi, vuk i medvjed

Napominje pritom da se za jelenom i drugom krupnom divljači sve češće vežu i pojave čaglja, vuka i medvjeda, pa se pred lovačka društva postavljaju novi izazovi gospodarenja. Stanje u lovištima, ističe pritom, ne može se promatrati odvojeno od promjena u prostoru.

“Divljač se ponaša u skladu s promjenama u prirodi. Mijenjaju se uvjeti staništa, odnosno zapuštaju se poljoprivredne površine. Oranice prelaze u livade i pašnjake, a livade i pašnjaci prelaze u šume“, pojasnio je dodajući da takve promjene pogoduju povećanju brojnosti krupne divljači.

Dodaje i da su se najprije kao problem isticali srna i divlja svinja, a sada se sve više govori o jelenu običnom koji je u nekim lovištima prije deset godina bio tretiran kao nepoželjna vrsta. To je značilo da se svaka jedinka koja se pojavi u lovištu treba izlučiti. Sada se, međutim, stav mijenja jer se vidi da se jelen na takav način ne može jednostavno izlučiti iz lovišta.

Ovaj stručnjak kaže da se u lovno-gospodarskim osnovama stoga pojavljuje drukčiji pristup. Ondje gdje se vidi da jelen već stalno ili učestalo obitava, preporuka je da s njima gospodari, kao glavnom ili sporednom vrstom. Dakle, da se na temelju bonitiranja i uvjeta u lovištu određuje koliko jedinki može obitavati na prostoru lovišta.

Problem jelena običnog

Kako navodi dalje, jelen obični širi se iz smjera Ćićarije, Gorskog kotara i Slovenije. Na terenu se mogu vidjeti veće skupine. Spominju se primjeri u kojima je ispod čeke došlo njih 15, a kod Tićana je zabilježeno i krdo od oko 40 jelena.

Ipak, dr.sc. Oplanić upozorava da je teško procjenjivati stvarnu brojnost, jer se ona u lovno-gospodarskim osnovama određuje prema uvjetima lovišta dok stvarno stanje na terenu može biti veće od optimalnog broja.

No, ako se utvrdi da je brojnost veća, lovačko društvo treba tražiti redukcijski odstrjel jer cilj je doći do propisanog matičnog fonda pojedine vrste divljači. Odnosno doći do broja jedinki koji u lovištu može normalno živjeti, imati dovoljno hrane i zaklona te ne stvarati veće štete.

“Problem nastaje kada se odstrjel usmjeri uglavnom na muška grla, dok se ženska ne izlučuju jer nisu atraktivna zbog trofeja. Time se narušava prirodni odnos muških i ženskih grla. To može biti problem u nekim lovačkim društvima, jer se mora voditi računa o spolnoj i dobnoj strukturi, a ne samo o trofeju”, rekao je.

Odstrjel divljih svinja

Važna tema u istarskim lovištima je i divlja svinja. Za nju je na snazi naredba o smanjivanju brojnosti zbog suzbijanja afričke svinjske kuge prema kojoj bi lovačka društva trebala smanjivati brojnost na 10 posto propisanog matičnog fonda u lovištu.

Međutim, napominje da samo povećavanje odstrjela ne mora uvijek dati očekivani učinak ako se ne vodi računa o biologiji vrste. Kod divljih svinja posebno se spominje uloga stare krmače u krdu.

"Ako se ona odstrijeli, mlađe krmače mogu se pariti, pa se brojnost može povećati“, objašnjava. Dodaje i da se istodobno bilježe promjene kod sitne divljači. Sve je više zečeva i fazana, čak i na područjima gdje ih prije nije bilo ili ih se rijetko čulo.

Brojnost čagljeva održavati na minimumu

Posebnu pozornost privlači i širenje čaglja koji se u Istri pojavljuje posljednjih petnaestak godina, a dolazi s područja Gorskog kotara, Slovenije i brdskih prostora. Iako nije autohtona vrsta i on ima svoju ulogu u prirodi. Hrani se strvinom, glodavcima i lisicama, pa se je s njegovom pojavom smanjio broj lisica i opasnost od bjesnoće.

Kaže, brojnost čagljeva treba zato održavati na minimumu kako ne bi radio štete na divljači, ali i na domaćim životinjama. No, s porastom krupne divljači, kako je i spomenuo na početku, očekuje se i veća prisutnost krupnih predatora poput vuka i medvjeda.

S obzirom da upravo sada većina lovačkih društava izrađuje nove lovno-gospodarske osnove za zajednička lovišta za iduće desetogodišnje razdoblje, one će, prema stanju na terenu, morati uzeti u obzir promjene.