• Pravi smrčak
  • 23.04.2015. 07:15

Vrijeme je za berbu smrčka!

Pravi smrčak je izuzetno cijenjen kao jestiva gljiva. Pripada porodici Morchellaceae iz askomiceta, a znanstveni naziv Morchellae sculenta nadjenuo mu je švedski mikolog. Pravi smrčak spada u rijetke, veće, jestive proljetne gljive.

  • 36.249
  • 687
  • 0

Pravi smrčak je izuzetno cijenjen kao jestiva gljiva. Pripada porodici Morchellaceae iz askomiceta, a znanstveni naziv Morchellae sculenta nadjenuo mu je švedski mikolog Elias Magnus Fries 1801. godine. Ime roda dolazi od staronjemačke riječi morchel koja znači gljiva.

Pravi smrčak spada u rijetke, veće, jestive proljetne gljive. Mlada plodna tijela započinju razvoj u vidu gustog čvora hifa, a kada uvjeti postanu povoljni, tj. kada ima dovoljno vlage i hranjiva, formira se plodno tijelo koje je u početku zbijeno i sivkaste boje sa svijetlim rubovima.

Plodno tijelo je kuglasto do jajoliko, krem ili blijedo žute boje i stopljeno sa stapkom. Široko je od dva do sedam cm i visoko od dva do 10 cm. Zbog nepravilnog rasta himenija dolazi do pojave mnoštva zakrivljenja kod rebara i udubina plodnog tijela i to mu daje specifičan izgled. Udubine podsjećaju na saće, a čitavo plodno tijelo na spužvu. Ako se prereže uzduž vidi se da je šuplje. Iz njega tijekom kratkog razdoblja u proljeće ispadaju široke, eliptične, glatke spore bjelkaste do tamno krem boje. Postoji teorija da proljetna fruktifikacija, tj. sposobnost rasta na niskim temperaturama ima za svrhu izbjegavanje konkurencije drugih gljiva. Stapka je bijela do blijedo žuta, šuplja, s bazom u obliku lukovice i granulama po čitavom tijelu. Sa starošću se u blizini baze javljaju smeđe mrlje.

Idealno vrijeme za berbu

Smrčci ponekad dolaze sami, ponekad u skupinama, na raznim staništima. U šumi preferiraju tvrde listače kao što su hrast, brijest, bukva, jasen, ali i platanu i bor. Osim, u šumi, nalaze se po starim voćnjacima, degradiranim tlima i na površinama na kojima je prethodno izbio požar. Rasprostranjeni su po kontinentalnom dijelu Hrvatske, ali se nađu i na moru. Nekoć se mislilo da po Americi raste ista vrsta, no DNA analiza koju su proveli američki znanstvenici je to pobila.

Smrčci se mogu pojaviti već u veljači i mogu se nalaziti sve do srpnja, ali se kao idealno vrijeme branja preporučuje razdoblje od travnja do prve polovine svibnja. To je stoga što prerano pobrane gljive ne bi više imale priliku baciti spore, što znači da bi se zaustavilo njihovo razmnažanje. Komponente u suhoj masi čine bjelančevine s udjelom od 32,7%, masti s 2,0%, vlakna 17,6%, pepeo 9,7% i karbonati s 38,0%. Što se tiče bioaktivnih sastojaka, u plodnim tijelima i micelijima je pronađena rijetka cis 3 L-proline aminokiselina koja nije vezana na bjelančevine.

Uzgoj smrčka?

Premda prognoze kod uzgoja nisu najsjajnije, ne znači da ne treba pokušati. Jedna od metoda uključuje spravljanje otopine neklorirane vode, soli, određene forme šećera i spora smrčaka. Voda se ulijeva u neku čvrstu posudu, u nju se dodaje prstohvat soli te jedna jušna žlica melase (nusproizvod u proizvodnji šećera) i zatim se sve miješa. Sol sprečava razvoj bakterija, a melasa osigurava razmnožavanje spora. Otopina se može preliti po pjeskovitom tlu s tresetom, pepelom i iverjem. U tekućinu se dodaju smrčci i ostavljaju prekriveni jedan ili dva dana na mjestu umjerene temperature.

Za podlogu se može koristiti i medij u prirodi kao što je npr. žilište odumirućeg brijesta ili živuće žilište brijesta ili jasena.

Nakon što se gljive uklone, a to je nužno učiniti na vrijeme zbog opasnosti od zaraze bakterijama, dobije se velik broj spora. One nisu garancija uspjeha, no vrijedi pokušati jer je navedena metoda najlakše izvediva i najjeftinija.

Laboratorijski pokusi na glodavcima koji su hranjeni pravim smrčcima su pokazali da polisaharidi iz plodnog tijela imaju nekoliko ljekovitih svojstava kao što su antitumorski učinak, antivirusni učinak, regulacija imuno sustava te pomoć pri uklanjanju osjećaja umora. U tradicionalnoj kineskoj medicini smrčke koriste kod tegoba s probavom, u slučaju povećane bronhalne sluzi i kratkog daha.

Sirovo je zabranjeno

Postoji još dosta vrsta smrčaka i za sve vrijedi pravilo da se ne smiju jesti sirovi. To su, npr. obični smrčak (Morchella vulgaris), spužvasti smrčak (Morchella spongiola), dosta rijedak pepeljasti smrčak (Morchella deliciosa), debelonogi smrčak (Morchella crassipes), stožasti smrčak (Morchella conica) te rebrasti smrčak (Morchella conicavar. costata). Slična gljiva iz iste porodice je češka smrčkovica (Verpabohemica) koja je strogo zaštićena. Proljetni hrčak, proljetna moždanica ili lažni smrčak (Gyromitraesculenta) vrlo je otrovna gljiva, za neke i smrtno. Isto je i s rogatom moždanicom (Gyromitrainfula), a naziv su dobile zbog izgleda, budući da im plodna tijela neodoljivo podsjećaju na mozak.


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Pravi smrčak Češka smrčkovica Antitumorski efekt Kineska medicina Berba smrčka Spore Uzgoj smrčka Sol Treset Fruktifikacija Hifa Morchel