• Vilina kola
  • 07.07.2019. 09:00

Vilino kolo - zanimljiva prirodna pojava

Pojava se stoljećima pripisivala čaroliji koja je uključivala razna nadnaravna bića vile, vještice pa čak i vraga. Dobra vijest je da znanstveno objašnjenje nije ništa manje čarobno od objašnjenja iz vremena kada ljudi nisu mogli ponuditi bolja i logična rješenja.

Foto: Marija Glavaš/Časopis Hrvatske šume
  • 4.220
  • 1.791
  • 0

Gljive stapčare poredane u krug i prsteni trave koja je viša i zelenija od okolne, pojave su koje od davnina privlače veliku pažnju. Njihov je nastanak stoljećima povezivan s nadnaravnim bićima pa otuda naziv vilina kola u hrvatskom jeziku, ali i slični nazivi u mnogim drugim jezicima. Brojni mitovi i legende upozoravali su ljude na veliku opasnost koja prijeti od njih, a začarani krug prekinula su argumentirana znanstvena objašnjenja. 

Prve znanstvene teorije o uzroku nastanka vilinih kola pojavile su se tek krajem 18. st., a nagađalo se da ih uzrokuju munje ili krtice. Prva osoba koja ih je povezala s djelovanjem gljiva, odnosno ponudila ispravan odgovor, 1792. godine, bio je liječnik William Withering iz engleske pokrajine Shropshire. Danas je znanstveno dokazano i dobro poznato koji je uzrok i kako dolazi do pojave vilinih kola. Pojava se stoljećima pripisivala čaroliji koja je uključivala razna nadnaravna bića vile, vještice pa čak i vrag. Dobra vijest je da znanstveno objašnjenje nije ništa manje čarobno od objašnjenja iz vremena kada ljudi nisu mogli ponuditi bolja i logična rješenja.

Za sve je "kriva" jedna jedina spora

Vilina kola nastaju iz jedne jedine sićušne spore! Iz te spore počinju se razvijati hife, podzemne nitaste tvorevine koje imaju funkciju upijati hranjiva. One iz spore rastu radijalno, svaka rastom napreduje na svoju stranu svijeta. Kako vrijeme prolazi hife spletene u tvorevinu naziva micelij odumiru. Njihovih živući vanjski vršci nastavljaju rasti prema naprijed tako da se promjer kruga širi. Na taj način krugovi mogu doseći više od 10 m promjera. Svake godine iz micelija niknu nova plodna tijela, tj. nadzemni dio gljive, koja su poredana u krug.

Prsten golog tla 

Proučavanjem smrčaka je uočeno da plodna tijela počinju nicati kada dođe do smanjenja količine nutrijenata u tlu. Za najveći krug ikada pronađen smatra se onaj koji je dosegao promjer od oko 600 m. Pronađen je u Francuskoj, sastavljen od gljiva martinčica ili livka (lat. Infundibulicybe geotropa), a starost mu se procjenjuje na 700 godina. Rast kruga ponekad biva zaustavljen zbog fizičkih prepreka, a to može biti i drugo vilino kolo. Ukoliko nema prepreka kola se mogu širiti i po 20 cm godišnje.

Razlikuju se dva tipa vilinih kola, ona koja se razviju na travnjacima, livadama ili šumskim čistinama i ona koja rastu u šumi. Često se razvijaju na kultiviranim travnjacima poput golf terena i čine krugove velikih dimenzija. Velike dimenzije  govore u prilog navoda o ujednačenom sastavu tla kroz kakvo hife lako i nesmetano prodiru. Ukoliko se tla još i umjetno prihranjuju, hifama su doista dani najpovoljniji mogući uvjeti za rast. U šumama su krugovi redovito manji i često nepotpuni, što potvrđuje navode o manjoj količini nutrijenata u odnosu na travnjake i većem prisustvu fizičkih prepreka. Velika razlika između vilinih kola na livadama i onih u šumi je u načinu prehrane. Gljive u livadnim vilinim kolima su saprofiti, što znači da se hrane mrtvom organskom tvari. Gljive u šumskim vilinim kolima redovito su simbionti i stvaraju mikorizne veze s drvećem. 

Na travnatim površinama moguće je pronaći tri tipa vilinih kola. Prvi je u vidu prstenova ogoljene zemlje, tipično s travom višom od okolne uz unutarnji i vanjski rub prstena. Uzrok je taj što gljive proizvode komponente koje djeluju na način da smanjuju količinu vode koju tlo može upiti i to dovodi do suše, a neke od vrsta ispuštaju i toksine. Tipične vrste koje čine takva kola su vilin klinčac (lat. Marasmius oreades) i muhare (Amanita spp.). Drugi tip pronalazi se u vidu prstenova više i tamnije trave te uvenule i požutjele trave unutar prstena, odnosno kola.

Kako nastaju prstenovi?

Mrtva zona u središtu posljedica je prevage gljiva nad travom u borbi za nutrijente. Nakon što vremenom dođe do odumiranja starog micelija (spleta hifa) u središtu, nutrijenti se stanu vraćati u tlo pa trava ponovo može početi rasti. Živući krajevi micelija nastavljaju rasti prema van izlučujući kemikalije u tlo ispred sebe. Uslijed djelovanja tih kemikalija dolazi do raspada organske tvari i oslobađanja amonijaka.

 Stimulirani rast trave u prstenu

Mikroorganizmi redukcijom pretvaraju amonijak u nitrate koji nakratko stimuliraju rast trave. Tako dolazi do pojave prstenova sačinjenih od više, čvršće i tamnije trave u odnosu na onu izvan kruga. Obično pojava takve jače i zelenije trave prethodi pojavi plodnih tijela. Tipične vrste koje ovako djeluju na travu su iz roda pečurki (lat. Agaricus spp) i puhare (Lycoperdon spp.). Treći vid vilinih kola koja se pojavljuju na travnjacima nema utjecaja na rast trave. Tipično takva vilina kola čine puževice (lat. Hygrophorus spp.) i psilocibinske gljive (lat. Psilocybe spp.).

Postoje različiti podatci o broju vrsta gljiva koje mogu rasti u vilinim kolima, spominje se brojka 60, ali i tvrdnje da velika većina bazidiomiceta ima tu sposobnost. Kod nekih je vrsta ova pojava češće zapažena, npr. kod crvenih muhara (lat. Amanita muscaria), zelenih pupavki (lat. Amanita phalloides) i vilinog klinčaca (lat. Marasmius oreades). Neke od tih vrsta su jestive, neke su otrovne pa vrijedi bezbroj puta ponavljano pravilo da ih se ne smije konzumirati ukoliko nismo sigurni o kojoj se točno vrsti radi i kako djeluje na ljudski organizam. Poljski šampinjon (lat. Agaricus campestris) ili đurđevače (lat. Caloybe gamboza) ubrane u vilinom kolu imat će povoljan učinak na organizam kao i one ubrane u grupi, dakle djelovat će poput dobrih vila. 

Psilocibinske gljive 

Zbog čega su točno gljive koje rastu u krug povezivane s toliko mitova koji upozoravaju da ih se ne dira jer će osoba u protivnom poludjeti i neće moći izaći iz začaranog kruga može biti povezano s vrstama koje uzrokuju halucinacije. Psilocibinske gljive sadrže spojeve psilocin i psilocibin i smatraju se psihodeličnom drogom pa ih poneki zovu i čarobnim gljivama. Crvena muhara svakako ima moć izazvati halucinacije jer sadrži psihoaktivni spoj muscimol. Pojam kruga vjerojatno je povezan s činjenicom da se osoba koja je konzumirala takve gljive nije u stanju izvući iz opasne situacije, dakle s prenesenim značenjem. Druge pojave krugova u prirodi poput kružnog vala koji nastane nakon što na površinu padne kap kiše ili zjenica i šarenica oka nikada nisu imali takvu reputaciju.

Za poznavatelje engleskog jezika mit u kojem se pojavljuju crvene gljive s bijelim točkicama i nemogućnost izlaska iz začaranog rasplesanog kola kao i atmosferu odlično dočarava pjesma Faerie song ili Wild fairy dance autorice Wendy Rule s glazbenog albuma Deep Within The Forest. Među svjetski poznatom literaturom na vile koje plešu u kolu i gljive aludira William Shakespeare u komediji San ljetne noći. 

Tekst/foto: Marija Glavaš


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Vilino kolo Zanimljiva pojava Čarolija Gljive


Partner

Hrvatske Šume d.o.o.

Ulica Farkaša Vukotinovića 2, 10000 Zagreb, Hrvatska
tel: +385 1 4804 174, e-mail: darko.biscan@hrsume.hr web: http://www.hrsume.hr/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi