Važnost dabra u ekosustavu i ublažavanju klimatskih ekstrema

Zadržavanje razine vode u dabrovim jezerima i tijekom sušnih razdoblja direktno utječe na očuvanje životnih uvjeta biljnog i životinjskog svijeta na tim lokacijama. Upravo ovog ljeta mogu se vidjeti pozitivni efekti, gdje osobito vegetacija nije doživjela "šok“ zbog visokih temperatura i pomanjkanja vode.

To posebno pomaže vrstama koje su ovisne o vodi poput vrba, joha i topola, ali i hrasta lužnjaka, kazuje prof. dr. sc. Marijan Grubešić, redoviti profesor u trajnom izboru na Zavodu za zaštitu šuma i lovno gospodarenje Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.

Zaštita voćaka žičanim mrežama

"Posljednjih godina u medijima se pojavljuju napisi i prilozi na temu šteta od dabra koje se javljaju na lokalitetima gdje nije poželjan. Obzirom da se populacija nesmetano razvija već punih 30 godina, došlo je do prekapacitiranosti nekih dijelova, te su se životinje nastanile na nepoželjne i neprikladne lokacije, a tada nastaju štete te sukobi s ljudima”, nastavlja Grubešić.

Najizraženije su štete na voćnjacima, usjevima, potkopavanje obala i poljskih puteva te zamočvarivanje dijela poljoprivrednih površina uslijed izgradnje brana. Dva su ključna momenta u suzbijanju šteta, a to su primjena mjera gospodarenja, odnosno regulacija populacije te primjena zaštite od dabra.

Ističe da je populaciju potrebno uskladiti s kapacitetom staništa i ukloniti familije s nepoželjnih lokacija. Zaštita voćaka i stabala najučinkovitija je postavljanjem zaštitnih žičanih mreža oko stabala. Mjere za ublažavanje šteta navedene su u brošuri ”Suživot s dabrom“. Osim regulacije populacije, važno je informiranje i educiranje javnosti o ovoj životinji, njegovim pozitivnim i negativnom aktivnostima te mjerama za održivi suživot, što je provedeno kroz LIFE BEAVER projekt, otkriva profesor.

"Glavni cilj Projekta bio je ukazati na njegov značaj kao eko inženjera u smanjenju utjecaja klimatskih promjena. Stoga je akronim projekta "Živjeti s dabrom, vlažnim staništima i klimatskim promjenama“ usmjeren na njegovo korištenje u sve izraženijim klimatskim ekstremima”, poručuje.

Brane koje čuvaju vodu i usporavaju bujice

Upravo je ova, izrazito sušna, godina primjer kako i koliko imaju iznimno pozitivni učinak na ublažavanje klimatskih ekstrema. Na tisuće manjih i većih brana i akumulacijskih jezera osigurava neophodnu vodu za ptice i sisavce, osnovne uvjete za preživljavanje riba, vodozemaca i gmazova, za izbjegavanje stresa od suše drvenastih i zeljastih biljnih vrsta.

Ujesen, zimi ili u proljeće brane će imati drugu ulogu, a to je zaustavljanje i usporavanje visokih vodnih valova, taloženjem materijala i pročišćavanjem vode te umanjivanje rušilačke snage bujičnih tokova.

Dabar ima nekoliko specifičnosti u odnosu na ostale semiakvatične vrste (one koje dio svog života ili vremena provode u vodi, a dio na kopnu). Prvenstveno su to njegovi zubi glodnjaci, koji su vrlo dugi, oštri i snažni tako da njima bez problema grize i obara drveće i pozamašnih dimenzija, pritom stvarajući iverje. Zubi stalno rastu pa je potrebno stalno brušenje, što se događa kod griženja drveća ali i međusobnim brušenjem zuba iz donjih i gornji čeljusti.

Druga specifičnost je da može zatvoriti grlo da mu ne ulazi voda dok pliva i vuče grane (splavari) po vodi. Treća specifičnost je da su mu sva osjetila (nos, oči i uši) dok pliva iznad vode kako bi bila u funkciji. Osobito je poznat po kvaliteti krzna, zbog čega je bio intenzivno izlovljavan. O kvaliteti njegovog krzna govori podatak da ima do 23.000 dlačica po cm2. Iznimno su bili cijenjeni šeširi - cilindri, izrađeni od krzna, kao i kape.

Možda i najpoznatija specifičnost je njegov plosnati rep, prekriven ljuskama, a ne dlakom, koji više nalikuje ribljem. Zbog toga je bilo dopušteno jesti njegovo meso i na posne dane, što je također utjecalo na povećani lov. Zanimljivo je da je "biber crijep“ dobio ime upravo po njemu - njemački Der Biber - jer se slaže poput ljuski na repu.

Najpoznatiji graditelj

Najpoznatiji je graditelj među životinjskim vrstama. Pored najčešće spominjanih brana gradi impozantne nastambe, koje mogu biti izgrađene od više desetaka kubičnih metara priručnog materijala kao što je granje, zeljaste biljke i blato.

"Dabar ne gradi uvijek brane, a njihova gradnja ima jasan cilj - povećati razinu vode u plitkim vodotocima. Naime, treba mu najmanje 30 cm dubine kako bi mogao plivati, roniti i imati podvodni ulaz u nastambu”, govori Grubešić.

Pozicija za izgradnju brane je uvijek pomno odabrana i na poziciji je gdje daje optimalni učinak (stvaranje što većeg i dubljeg jezera). Širina vodotoka diktira dužinu a željena dubina vode njenu visinu.

"Često nailazimo na brane koje su visoke i iznad dva metra. Najduža koju smo u Hrvatskoj izmjerili iznosila je 75 metara, kojom su pregradili cijelu dolinu potoka - inundacijsko područje”, opisuje.

Povećanjem razine vode stvaraju se novi stanišni uvjeti. U prvom redu nastaju akumulacijska jezera u kojima se zadržava znatna količina vode, odnosno vodena staništa. Na priobalnom području nastaju močvarna staništa, dok se na nešto povišenim rubnim dijelovima „dabrove doline“ formiraju vlažna staništa. Pored toga, u ravničarskim terenima gdje su propusna tla, jezera imaju direktan utjecaj na razinu podzemnih voda, što ima veliku ulogu u opskrbi vegetacije vodom, odnosno drvenastih i zeljastih biljaka, a ponekad i poljoprivrednih kultura.

Veća bioraznolikost

"Jezera su idealna staništa za ribe, rakove, vodozemce, gmazove i brojne druge vrste čiji je život vezan uz vodu. Zanimljivo je da uz dabra na njegovim jezerima susrećemo vidru kojoj je to idealno područje zbog ribe, rakova i školjki. Nerijetko je 'podstanar' njegovih nastambi bizamski štakor, a na istom prostoru susrećemo i nutrije. Gotovo redovito na jezerima nalazimo i divlje patke koje se u tom području i gnijezde“, doznajemo od profesora.

Pozitivna uloga ovih vodnih sustava posebno je izražena u sušnom razdoblju kao što je ovo, kada se voda zadržava cijelo vrijeme, čime je osiguran ostanak i opstanak brojnih vrsta divljači i ostale faune.

Pretakanje vode preko brana osigurava aeraciju, odnosno obogaćivanje kisikom, što je osobito važno za ribe. Primijećena je povećana koncentracija riba tijekom ljeta upravo ispod njih. Jezera, močvarna i vlažna staništa obrasla su drvenastim i zeljastim biljnim vrstama koje ovise o uvjetima nastalim promjenom vodnog režima nakon izgradnje.

"Brane imaju dodatnu ulogu, a to je pročišćavanje vode i zaustavljanje erozije taloženjem materijala. Zaustavljaju ili usporavaju protok vode, koja se u jezeru smiruje te dolazi do taloženja krupnih čestica, čime se voda pročišćava i dolazi do taloženja materijala, odnosno stvaranja sedimenta”, opisuje profesor Grubešić.

Primjer, na jednom jezeru nakon tri godine kada je uklonjena i voda se povukla iz jezera ostao je talog - sediment debljine oko 5 cm. Površina jezera iznosila je oko 3000 m2, što proizlazi da je samo na tom prostoru zaustavljeno oko 150 m3 materijala (sedimenta).

"Ovo je samo jedan mali lokalitet, ali kada uzmemo činjenicu da dabrova obitelj izgradi sustav brana, te više familija na jednom vodotoku, to predstavlja značajnu ekološku ulogu. One imaju pozitivni učinak kod visokih voda, kod poplava i bujica, kada zadržavaju i usporavaju vodu, kao i u sušnom razdoblju - a to je očuvanje staništa i životnih uvjeta brojnim biljnim i životinjskim vrstama”, ističe profesor.

Projekt koji traje 35 godina

Uz redovito obrazovanje kadrova na preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Marijan Grubešić, već 35 godina vodi projekt "Dabar u Hrvatskoj“, koji je rezultirao povratkom (reintrodukcijom) ove vrste u zemlju.

Povratak na naše vodotoke realiziran je od travnja 1996. do ožujka 1998. godine. U tom je razdoblju iz Bavarske u Hrvatsku dopremljeno i ispušteno 85 jedinki na slivna područja Save i Drave - Šumu Žuticu kraj Ivanić-Grada te rukavce Drave kod Legrada.

U proteklih 30 godina populacija se razmnožila i proširila na sve vodotoke kontinentalne Hrvatske, ali i na susjedne zemlje - BiH, Mađarsku, Sloveniju i Austriju. Tijekom realizacije zajedničkog hrvatsko-slovenskog projekta LIFE BEAVER bio je ekspert za vrstu i voditelj projekta za Hrvatsku. Autor je monografije "Dabar u Hrvatskoj“ te koautor niza edukativnih i informativnih radova o vrsti i projektu.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor