Gljiva je ovo koja zaslužuje svaku pažnju. Ne samo da je prepoznatljiva po svojoj aromi i okusu, već je i vrlo cijenjena na tržištu. Raste u šumama širom srednje i južne Europe.
Žuta trubača (Craterellus lutescens), poznata i pod imenom zlatonoga trubača, je jestiva i vrlo cijenjena gljiva među ljubiteljima šumskih plodova. Njen izgled i specifična aroma čine ju atraktivnom za sakupljače i kuhare. Ova gljiva je srodnik poznate crne trubače (Craterellus cornucopioides), ali se ističe po svojoj žućkasto-narančastoj boji.
Gdje možete pronaći žutu trubaču, na kojim područjima i nadmorskim visinama se pojavljuje, te zašto je otkup ove gljive izuzetno popularan?
Vrlo je prepoznatljiva po svom izgledu. Klobuk ove gljive je ljevkastog oblika, koji podsjeća na trubu, a boja varira od blijedo žute do narančaste, posebno s donje strane klobuka. Stabljika je šuplja i tanka, često se stapa s bojom klobuka. Za razliku od mnogih drugih gljiva, nema prave listiće, već ima naboranu, gotovo glatku donju stranu.
Ova gljiva često raste u velikim grupama, što olakšava njeno sakupljanje. Zbog svog specifičnog mirisa, koji podsjeća na mješavinu voćne i orašaste arome, lako se razlikuje od drugih gljiva.
Najčešće raste u šumama bogatim mahovinom i lišćem. Preferira vlažna, kisela tla i mješovite ili crnogorične šume, posebno one u kojima prevladavaju borovi, smreke i jele.
Evo nekoliko glavnih karakteristika staništa gdje možete pronaći ovu gljivu:
Šumske regije: Žuta trubača se najčešće pronalazi u šumama srednje i južne Europe, kod nas posebno na području oko Gorskog kotara, a u Bosni i Hercegovini posebno su plodne regije oko planina poput Vlašića, Bjelašnice, Romanije.
Nadmorska visina: Preferira područja između 500 i 1.500 mnv, ali se može pronaći i na nižim i višim, ovisno o uvjetima okoline. Vlažna, sjenovita mjesta su idealna za njen rast, pa je najbolje tražiti u udolinama, blizu potoka ili rijeka.
Vremenski uvjeti: Najbolje vrijeme za branje je od kraja ljeta do kasne jeseni. Kišni periodi u jesen posebno pogoduju njegovom rastu, pa se može pojaviti u velikim količinama nakon kiša.
U posljednjih nekoliko godina, otkup šumskih plodova, postao je popularniji. Razlog tome je sve veća potražnja za divljim, organskim namirnicama, koje su postale neizostavan dio vrhunskih kuhinja.
Berba žute trubače je relativno jednostavna, ali treba biti pažljiv jer gljive mogu biti krhke. Kada pronađete grupu gljiva, lagano ih izvadite rukom ili pažljivo prerežite nožem kako biste očuvali micelij i omogućili daljnji rast. Nakon berbe, gljive je najbolje što prije upotrijebiti ili osušiti. Žuta trubača je odlična za sušenje jer zadržava svoje arome i konzistenciju, što ju čini idealnom za dugoročno skladištenje.
Oni koji poznaju prava staništa mogu u sezoni prikupiti znatne količine i zaraditi solidan prihod. Ovo je posebna prilika za ljude koji žive u blizini šumskih područja, jer mogu iskoristiti prirodne resurse i prodati gljive otkupljivačima ili restoranima. S obzirom na to da se cijeni svježina i kvaliteta, preporučuje se brza isporuka nakon berbe.
Jedna od glavnih prednosti je ta što ju je lako sušiti i skladištiti. Osušene gljive zadržavaju svoju aromu i mogu se koristiti tijekom cijele godine. Sušenje također omogućava dugotrajno čuvanje bez gubitka nutritivnih vrijednosti ili okusa. Proces sušenja je jednostavan: samo raširite gljive na prozračnom mjestu ili ih osušite u dehidratoru. Nakon toga, pohranite ih u hermetički zatvorene posude na tamnom i suhom mjestu.
Vrlo je cijenjena u kulinarstvu, kako zbog svoje arome, tako i teksture. Može se koristiti svježa, osušena ili konzervirana. Evo nekoliko ideja kako ju koristiti:
Ako imate priliku, svakako iskoristite ovu jesen da se okušate u berbi i uživate u mnogobrojnim kulinarskim mogućnostima.
Tagovi
Autor