Što je raniji i nagliji, to su posljedice veće

Abiotski čimbenici, među kojima je i mraz, šumi nanose štetu kada djeluju ekstremno, a šteta se povećava intenzitetom i dužinom trajanja.

Abiotski čimbenici, kao što su vjetar i snijeg, na šumu djeluju izravno mehanički i biološki. Opasnosti od njih ne mogu se otkloniti, ali šumom treba gospodariti tako da njihovo djelovanje na šumu bude što manje, odnosno da se štetne posljedice smanje do minimuma. Među njima je mraz izuzetno štetan čimbenik za šume.

Jesenski mraz blaži od proljetnog

Mraz šumama nanosi štetu u jesen prije nego je otpalo lišće i dok još nisu odrvenjeli pojedini dijelovi. Štete od mraza nastaju u vremenu kad su biljke u vegetaciji. Šteta je to veća što se mraz ranije pojavi tako da je najopasniji rani proljetni mraz.

Jesenski mraz šumama nanosi manju štetu od proljetnog mraza. Od mraza stradavaju nježni biljni organi s velikim sadržajem vode kao što su pup, cvijet, list i izbojak. Što su ti biljni organi mlađi to sadrže više vode pa su i štete od mraza veće. Često ponavljanje mraza znatno oštećuje biljke uzrokujući kržljav rast i njihovo ugibanje.

Izmrzle dijelove teže pošumljavati

Na izrazitim mrazištima nastaju čistine i plješine na kojima je onda vrlo teško pošumljavati. Trava i korov povećavaju opasnost jer otežavaju zagrijavanje tla, čine isparavanje slabijim, a snižavanje temperature bržim. Pri tome brzi pad temperature nanosi više štete od polaganog, a isto tako brzim odmrzavanjem biljni dijelovi jače stradavaju, odnosno stradavanja su veća što je temperatura bila niža, a odmrzavanje brže.

Štete od mraza nastaju tako što se u stanicama smrzne voda, a zbog povećanja volumena voda dospijeva u međustanični prostor. Tamo dospijeva zbog toga što se stanična stjenka ne stigne na vrijeme vratiti u prvobitno stanje, a posljedica je odumiranje stanice.

Klorofilu je smrzavanjem vode onemogućeno kretanje te se pod djelovanjem izravnih sunčevih zraka kemijski rastvori, a list pocrni. Ako mraz nije bio jak, a zagrijavanje je bilo polagano, stanice se oporave.

Listače osjetljivije na mraz

Mjesta ugrožena od mraza su udubljeni položaji gdje zrak miruje, mrazišta, progale, visoravni izložene hladnim vjetrovima, mokra i hladna tla, tj. nizine pogotovo. Veličina štete koju nanosi mraz ovisi o veličini površine na kojoj se pojavio, vremenu nastupa, padu temperature, učestalosti pojavljivanja te vrsti i razvojnoj fazi biljke i njenih organa.

Na mraz su osjetljivije listače od četinjača koje se i lakše oporavljaju. Osjetljivije su vrste koje podnose zasjenu i vrste južnih područja. Prema osjetljivosti na mraz šumsko drveće se može svrstati u tri skupine. Jako osjetljive su bukva, jasen, hrast, orah, pitomi kesten i bagrem. Manje osjetljive vrste su javor, lipa, smreka i ariš. Otpornije su grab, brijest, joha, breza, trepetljika, topola, vrba i bor.

Kasni mraz nosi opasnosti

Kasni mraz uzrokuje gubitak prirasta što se onda očituje pojavom uskih godova, smrzavanje pupa posljedica čega je nepravilan rast, smrzavanje cvijeta što rezultira gubitkom uroda, smrzavanje izbojaka, smrzavanje lišća ili pupova cijele krošnje. Jasno je da biljke stradale od mraza fiziološki oslabe, a takve ih lako napadaju štetni kukci i patogene gljive što može rezultirati u potpunom sušenju stabala na velikom površinama. To za sobom povlači i specifičnu sanaciju, odnosno način obnove stradalih šuma.

Budući da na veličinu štete od mraza utječe i način gospodarenja šumama opća se zaštita od mraza se sastoji u poštivanju njezinih načela prilikom svakog provođenja. Na mrazištima je potrebno ukloniti zapreke koje smetaju otjecanju hladnog zraka s tamošnjih ugroženih tala. Treba točno utvrditi lokacije mrazišta, a ista pomladiti prije uklanjanja starih stabala i to vrstama otpornim na mraz. Sve radnje treba obaviti tako da se strujanjem odvodi zrak zasićen vlagom.

Autor: Marija Glavaš