• Mala enciklopedija šumarstva
  • 01.06.2017. 16:30

Obična žutika i hrvatska žutika

Obična žutika je prirodno rasprostranjena na području Europe, Kavkaza, Irana, Indije i Japana.

Foto: Bozhena Melnyk
  • 2.428
  • 47
  • 0

Obična žutika je prirodno rasprostranjena na području Europe, Kavkaza, Irana, Indije i Japana.

Iz velike skupine vrsta roda Berberis, koje su najvećim dijelom rasprostranjene u zemljama izvan Europe, za floru Hrvatske bile su zabilježene samo dvije: Berberis vulgaris i Berberis aetnensis.

Obična žutika (Berberis vulgaris) najčešće se nalazi u nizinskim i brdskim predjelima, gdje je zastupljena u raznim termofilnim i heliofilnim zajednicama, na degradiranim staništima te uz poljoprivredne kulture i naselja.

Raste kao uspravan grm visine oko tri metra. Dugi izbojci su s 3 do 5 oštrih bodlji koje su nastale preobrazbom listova. Kora izbojaka je svjetlosiva do sivosmeđa, gola, a kada se zareže pokazuje intenzivno žutu boju.

Prijenosnik žitne hrđe

Korijenov sustav je dobro razvijen. Pupovi su spiralno raspoređeni, jajasti i tup, sjedeći, 3-7 mm dugi. Listovi su obrnutojajasti, fino nazubljeni i trepavičavo dlakavi te stoje u čupercima. Cvjetovi su u visećim grozdastim cvatovima, dvospolni, žuti. Plod je do 10 mm dugačka crvena boba koja je kiselkastog okusa. U jednom plodu najčešće se nalaze po dvije sjemenke, rjeđe tri. Obična žutika je listopadna, entomofilna i heliofilna vrsta. Cvjeta od svibnja do lipnja, a plod joj sazrijeva u rujnu i listopadu. Razmnožava se sjemenom i vegetativno. Prijenosnik je žitne hrđe pa nije poželjna uz poljoprivredne kulture.

Berberis croatica Horvat

U literaturi se navodi da na svim višim planinama Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore raste hrvatska žutika (Berberis croatica Horvat). To je mediteranska planinska biljka, otvorenih, svijetlih i toplih vapnenačkih terena, najčešće zastupljena u vegetaciji iznad granice šume ili u degradiranim zajednicama pretplaninske bukve ili bora krivulja.

Hrvatska žutika odlikuje se nižim rastom i jačim bodljama s manjim, užim i krućim listovima, te siromašnijim i više uspravnim cvatovima. U svom znanstvenom radu iz 1969. godine, Fran Kušan navodi kako postoji nova vrsta žutike u flori Hrvatske. Radove je temeljio na istraživanju Ive Horvata i njegovim herbarskim materijalima. Nedvojbeno je utvrđeno kako se radi o novoj vrsti žutike nazvanoj Berberis croatica. Već su stariji botaničari (kao npr. Borbás, Rossi, Degen i dr.) ustanovili da se naše žutike međusobno razlikuju.

Mali broj jedinki na nekim lokacijama

Hrvatska žutika je endemska Ilirsko-balkanska vrsta koja je pronađena na području Učke, Risnjaka i Velebita. U zajedničkom radu iz 2008. godine pod nazivom "New localities of Berberis croatica Horvat in Croatia", autori Kremer, Randić, Kosalec i Karlović, prošli su stazama i lokalitetima na kojima je hrvatska žutika pronađena i zabilježena od strane Horvata i Kušana.

Nažalost na nekim lokalitetima hrvatska žutika nije pronađena dok je na drugima znatno reduciran njezin broj. No, dobra stvar je da hrvatske žutike ima na nekim do sada ne zabilježenim predjelima. Tako hrvatsku žutiku nisu pronašli na nekim od prvih zabilježenih lokaliteta kao što je Vela Učka, Risnjak, Veliki Zavižan, Sadikovac na Velebitu i Kaoce. Mogući razlog je gusta šuma bora krivulja (P. mugo) na nekim od ovih lokaliteta. Na području Čabra populacija je znatno reducirana te su ovdje pronađena svega tri jedinke hrvatske žutike.

Uništena populacija na Krivcu

Na predjelu Krivac populacija je gotovo u potpunosti uništena uslijed gradnje telekomunikacijske infrastrukture. Zbog ratnih zbivanja na području Ličke Plješivice te miniranosti terena ovdje se uzorci nisu sakupljali. No hrvatska žutika pronađena je na tri nova lokaliteta na planini Učka, u zaleđu Rijeke te na Velebitu. Na Učkoj, hrvatska žutika pronađena je na rubnim dijelovima Suhog vrha (1321 m/nv).

Na području Velebita pronađena je na području Buljme, Šatorine, Obli vrh i Rossijev kuk te također na šest lokacija u zaleđu Rijeke. Novopronađene populacije hrvatske žutike malene su i izolirane. Uglavnom pridolaze na siromašnim tlima i pozicijama koje su izložene jakom vjetru. Kako autori navode, najugroženija je populacija na Buljmi (južni Velebit) gdje su biljke lošeg zdravstvenog stanja i često oštećene zbog velikog broja planinara.

Tekst: Irena Devčić, Foto: Bozhena Melnyk


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Berberis Žutika