Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Fosilna šuma
  • 13.11.2016. 16:30

Najstarija fosilizirana šuma na svijetu

Šuma Gilboa polako otkriva svoje tajne. Pronađeni fosili govore ne samo o ekosustavu iz vremena kada se kopneni život tek stvarao, one nose poruku o važnosti očuvanja šuma današnjice i potiču na još veće zalaganje u borbi s klimatskim promjenama.

Foto: bigstokcphoto.com, Wit Gorski
  • 2.265
  • 104
  • 0

Razdoblje devona bilo je razdoblje velikih globalnih promjena. Zahvaljujući evoluciji biljaka postepeno se smanjivala vodena površina naše planete, a stvaralo kopno.

Stvaranjem prvih šuma padala je količina ugljičnog dioksida u atmosferi, a rasla količina kisika. Na tlo su ispuzali prvi vodozemci, kukci i stonoge. Prvi materijalni dokazi kako su te šume izgledale su okamenjeni panjevi starosti 385 milijuna godina, pronađeni u saveznoj američkoj državi New York.

Šuma iz Gilboae

Okamine stabala pronađene su diljem svijeta, očuvane manje ili više, u većem ili manjem broju i s lakšom i težom mogućnošću identifikacije vrsta. Pretpovijesna stabla okamenila su se zahvaljujući činjenici da su ostala zarobljena u mediju u kojem vladaju anaerobni uvjeti, odnosno gdje je potpuno odsutan kisik.

U takvom okolišu bilo je onemogućeno djelovanje bakterija ili kukaca koji bi u normalnim uvjetima izvršili razlaganje drvne tvari. U principu, radi se ili o slučajevima gdje je došlo do velike poplave pa su stablo prekrili debeli slojevi mulja ili se aktivirao vulkan pa je ostalo prekriveno lavom i pepelom. U takvim medijima, bogatim mineralima, prvenstveno silikatima, započeo je proces permineralizacije, odnosno okamenjavanja.

Spomenici prirode

Drvene okamine su pronađene po cijelom svijetu. Mnoge su lokacije na kojima su pronađene drvene okamine proglašene spomenicima prirode, ali otkriće čitave šume iz pretpovijesti, tj. iz vremena prelaska živih organizama iz morske vode na kopno nosi sasvim osobito značenje.

Riječ je o najstarijim poznatim fosilnim ostatcima šume pronađenim su u SAD-u, saveznoj američkoj državi New York, točnije u gradiću Gilboa. Šuma je za života rasla na superkontinentu Pangea, 20 stupnjeva južno od ekvatora u uvjetima tropske klime, u razdoblju srednjeg devona, prije otprilike 385 milijuna godina. Rasla je neometano jer se još nisu bili razvili biljožderi koji bi brstili lišće.

Ostaci drevne prašume

Prvo otkriće dogodilo se nakon velike poplave koja je zahvatila Gilbou 1850. godine. Prirodnjak-amater Samuel Lockwood našao se na pravom mjestu u pravo vrijeme, a uzorci panja koji je pronašao poslani su na McGill univerzitet u Kanadu gdje je ih je pregledao paleontolog John W. Dowson.

Novi šturi podaci o pronalasku fosila u javnost su dospjeli 1920. godine kada je počela izgradnja brane na jezeru Schoharie. U svrhu izgradnje počelo iskapanje kamenja, a na vidjelo je izašlo još oko 50 fosiliziranih ostataka stabala.

Znajući za prijašnja otkrića u Gilboai, Državni njujorški muzej unaprijed je izdao nalog o zbrinjavanju. Izgradnja brane značila je gubitak za većinu stanovnika Gilboae koji su se morali preseliti nešto zapadnije i dobitak za stanovnike New York Citya kojima je rezervoar Schoharie počeo osiguravati pitku vodu. Ipak, otkriće, danas najstarijih poznatih ostataka prašume osiguralo je malenom gradiću da zauvijek ostane poznat.

Očuvani fosili

Fosilizirani panjevi iz Gilboae danas su izloženi diljem svijeta. Dio se nalazi u spomenutom muzeju u New York Cityju, dok je u Gilboai je ostalo svega devet, izloženih na otvorenom, skromno uređenom ograđenom platou nasutom oblutcima pokraj kojeg je postavljena informativno-edukativna tabla.

Zanimljivo je da je jedna od osoba koje su radile na prvobitnom postavljanju izložbe posvećene šumi Gilboa u njujorškom muzeju prva američka paleontologinja Winifred Goldring. Crtež na diorami, u čijoj je izradi sudjelovala prilično točno prikazuje drveće devona, obzirom da su 1925. godine paleontolozi mogli samo nagađati kako je izgledala krošnja. Ta je zagonetka riješena 2004. godine, kada su Linda VanAller Hernick menadžerica paleontoloških kolekcija državnog muzeja i Frank Mannolini tehničar zadužen za paleontološke kolekcije pronašli jedan odlično očuvan fosil.

Prva karta šume iz vremena devona

Kada su iduće godine pronašli i osam-metarski trupac, rekonstrukcija je bila potpuna. Još potpunija slika dobivena je tijekom radova održavanja brane 2010. godine. Na gradilištu su bili prisutni znanstvenici profesor Bill Stein s Binghamton univerziteta u New Yorku i Frank Mannolini iz njujorškog državnog muzeja gdje se pred njima otvorilo 1.300 m2 fosiliziranog šumskog tla. Zajedno s Lindom VanAller Hernick prihvatili su se mapiranja i izradili prvu kartu šume iz vremena devona s točnim pozicijama i omjerima stabala.

Pronađeno drveće koje je još je paleontologinja Winfred Goldring svrstala u rod Eospermatopteris danas je svrstano i u rod Wattiezia iz izumrlog reda Cladoxylopsida (u srodstvu s papratima i preslicama). Opisano je kao oko osam metara visoko, s krošnjama od dvostruko perasto sastavljenog, uspravnog lišća, koje podsjeća na palme i koje se razmnožavalo sporama.

Osim okamina drveća, na nalazištu su pronašli još dvije biljne vrste. Za drugu vrstu, znanstvenici su u početku mislili da je riječ o granama na stablu Eospermatopsisa, ali su nakon nekog vremena shvatili da je riječ o penjačici iz izumrlog reda Aneurophytales koja je drevna stabla ponekad koristila kao mehaničku potporu, a većim dijelom je prekrivala tlo.

Crvotočine stare 300 milijuna godina

Treći botanički nalaz odnosi se na biljke iz reda Lycopsidea, odnosno crvotočine kakve su istraživači već pronalazili po ugljenokopima u Europi i Sjevernoj Americi, a datiraju od prije oko 300 do 360 milijuna godina.

Istraživač Chris Berry, znanstvenik na Cardiff univerzitetu u Velikoj Britaniji pretpostavlja da je lišće koje su Wattiezia stabla odbacivala stvaralo stelju koja je predstavljala odlično stanište za brojne kukce i stonoge. U svakom slučaju, spoznaje do kojih su znanstvenici došli promijenile su dotadašnju sliku pretpovijesne šume kao vrlo jednostavnog ekosustava.

Šuma Gilboa polako otkriva svoje tajne. Pronađeni fosili govore ne samo o ekosustavu iz vremena kada se kopneni život tek stvarao, one nose poruku o važnosti očuvanja šuma današnjice i potiču na još veće zalaganje u borbi s klimatskim promjenama.

Tekst: Marija Glavaš, Foto: bigstokcphoto.com, Wit Gorski


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Šuma Devon