Lovstvo u obiteljskim genima Jurikovih

Slaven Jurik iz Soljana lovstvom se bavi od 1991. godine, a ljubav prema prema prirodi i lovu naslijedio je od oca koji je također bio lovac, a lovačkim stopama Jurikovih sada ide i Slavenov nasljednik tako da tradicija lovsta kod te soljanske obitelji još dugo ne bi trebala biti upitna.

Jurikovi su članovi Lovačke udruga Vepar iz nedalekih Strošinaca u kojoj je Slaven Jurik i tajnik.

Lovstvo kao obiteljska tradicija

"Ima nas 33 člana, većinom Strošinčani, ali ima nas i sa strane. Ljubav prema lovstvu na mene je prešla od oca, a sin je prošle gopdine položio za lovca. U lovu je sve lijepo. Netaknuta priroda, poglavito tu kod nas u Cvelferiji. Lovci ne bi ni bili koji ne vole prirodu. Odstrijel je na zadnjem mjestu", priča Slaven Jurik dok sjedimo kod njega u Soljanima u blagavaonici čija su dva zida prepuna trofeja - kljova od divljih svinja i jelenskih rogova.

Slavenu su posebice dragi rogovi od jelena odstrijeljenog u Strošincima u zimu 2013. godine, koji je ujedno i prvi legalni jelen odstrijeljen u Lovačkoj udruzi Vepar.

Prvi odstrijeljeni jelen

"Nakon nadopune lovnogospodarske osnove mi smo dobili jelena u osnovi i ja sam imao sreću da ga prvi odstrijelim i to u blizini granice sa Srbijom. Starost jelena procijenjena je na osam godina i nositelj je brončane medalje", kaže ponosno dodajući kako "Vepar" gospodari s 1.732 hektara lovišta koje je velikim dijelom naslonjeno na područje Hrvatskih šuma, ali i poroznu granicu sa Srbijom.

Prema Jurikovim riječima, životinje ne poznaju granice i one im ništa ne znače te se velik broj, posebice divljih svinja neometano kreće iz jedne države u drugu i počesto znaju napraviti štete na usjevima. Tako su, priča Slaven Jurik, prošloga proljeća prerovarile i jednom našem sumještaninu izvadile 10 jutara kukuruza, pričinivši značajnu štetu.

Problem stvaraju čagljevi

"Problem su nam i čagljevi kojih je sve više i koji, osim čovjeka, ovdje nemaju prirodnog neprijatelja. Zbog njih je sve manje srneće divljači. Uz granicu se nalaze bivši rovovi u kojima čagljevi obitavaju i nemoguće je doći do njih. Nismo dobili niti papir da je to područje razminirano tako da se tamo niti ne lovi jer ljudi nisu sigurni", kazuje.

Dok promatram brojne trofeje koje je izložio, napominje kako je prije nekoliko dana završio odstrijel jelena.

"Mi u Strošincima smo odstrijelili dva, jednog mladog i jednog u srednjim godinama. Imali smo pravo na još jednog kapitalnog ali nismo imali sreće. Sada traje lovna sezona na divlje svinje uz stanku na suprasne krmače od 1. veljače do 1. travnja, ali to više nije mjerilo jer se znalo dogoditi da nađemo male prasce i u kolovozu i rujnu", kaže napominjući kako je Vepar dobro ustrojeno lovačko društvo, ali nedostaje mladih lovaca.

Nedostaje mladih lovaca

Situacija je to zasigurno poznata mnogim lovačkim društvima, posebice u Slavonijii njezinim pograničnim područjima iz kojih sve više iseljava ljudi, posebice mladih. Primjetno je to u gotovo svim slavonskim selima i gradovima, a gdje neće u selima poput Soljana i Strošinaca, koja broje relativno mali broj stanovnika te se osjeti odlazak i nekolicine mještana iz mjesta.

Da ipak nije sve izgubljeno sugerira obiteljska tradicija Jurikovih u kojih lovstvo prelazi s oca na sina. Za nadati se je da to nije i jedini takav primjer u tome dijelu županjske Posavine.