Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Šumski štetnici
  • 04.08.2013.

Kontrola populacije potkornjaka i moljca jelinih iglica

Najznakovitiji šumski štetnici današnjice, ne samo kod nas već i u svijetu, su potkornjaci. Napadaju najviše stabla smreke i jele, ali i bora i ariša. Do njihovog prenamnožavanja dolazi zahvaljujući povoljnim uvjetima, kao što su razdoblja dugotrajnih suša ili pak nagomilane velike količine neokoranog materijala poslije lomova ili izvala.

  • 1.823
  • 68
  • 0

Osmerozubi smrekov potkornjak (Ips typographus). ili smrekov pisar, napada uglavnom fiziološki oslabljena stabla smreke i jele. Pretežito je sekundarni štetnik, koji se na lak način suzbija lovnim stablima ili spaljivanjem onih dijelova stabala koji se ne mogu otkoravati. No kod prekomjerne gradacije napada i zdrava stabla. Crnosmeđe je ili crne boje, dužine oko 5,5 mm. Pod korom buši jedno, dva ili trokraka uzdužna kanala. Dužina kanala ovisi o gustoći populacije, odnosno intenzitetu napada. Na napadnutom stablu vrlo lako se uočavaju tragovi potkornjaka, i to u donjem dijelu stabla, jer prigodom ubušivanja odmah izbacuje piljevinu. Kod bušenja kore piljevina je crveno smeđa, u slučaju ubušivanja u bijel i drvo, bijele je boje. Ima dvije generacije, prva se roji u travnju ili svibnju, druga u lipnju i srpnju, ovisno o vremenskim prilikama.

Šesterozubi smrekov potkornjak (Pitygenes chalcographus), dug je od 2 do 2,3 mm, sprijeda je crne boje, u stražnjem dijelu kestenjaste. Roji se u rano proljeće, rojenje zna i dulje potrajati, u nas daje redovito dvije generacije. Na starijim stablima nalazi se uglavnom u gornjem dijelu, kod mlađih stabala s tanjom korom napada cijela stabla.

Kontrola populacije potkornjaka na terenima delničke podružnice prati se od 1995. Praćenje se vrši uz pomoć Theysonovih klopki uporabom feromona Pheroprax (za osmeruzbog smrekovog potkornjaka) i Chalcoprax (za šesterozubog smrekovog potkornjaka). U sedamnaest godina praćenja najveći broj evidentiran je 2005. (329.173), a najmanji broj 2000. (14.664).

Prošle godine, od početka travnja do kraja kolovoza evidentirano je ukupno 105.736 potkornjaka u 41 odjelu. Najveći broj zabilježen je u lipnju (38.653), svibnju (26.465) i srpnju (25.065). Po šumarijama najveći broj evidentiran je na području šumarije Vrbovsko, šumariji Tršće, Skrad, šumariji Gerovo.

Uz potkornjake, od 1995. provodi se i kontrola populacije moljca jelinih iglica (Argyresthia fundella). Prve godine kontrole, od 1296 pregledanih odjela, u njih 581 zabilježen je intenzitet slabe zaraze, u 289 srednje, dok je u 13 odjela zabilježen intenzitet jake zaraze od jedan posto. Tijekom slijedećih godina praćenja povećavao se intenzitet zaraze u kategoriji slabog napada. U 2012. od 1518 pregledanih odjela, u 618 zabilježena je slaba zaraza, u 134 srednja, dok jaka zaraza nije evidentirana ni u jednom odjelu.

Moljac jelinih iglica leptirić je s rasponom krila od 10 do 12 mm. Na svaku iglicu odlaže po jedno jaje. Gusjenica se ubušuje u iglicu i u njoj preživljava. U drugoj polovini travnja zakukulji se na donjoj strani iglice, poslije mjesec dana iz kokona izlaze odrasli leptiri. Kokon je bijele boje (rijetko crvenkaste), neproziran je, dužine 6 do 7 mm, valjkastog je oblika, sa suženim krajevima. Nalazi se na donjoj strani iglice, u rjeđim slučajevima na izbojku. U odnosu na novi kokon, prošlogodišnji je smežuran i prljavo je sive boje.

U našoj zemlji šumarska struka se s ovim štetnikom prvi put susreće 1954. na području šumarije Fužine. Tom prilikom zabilježene su vrlo velike štete na sastojinama jele, koje su se morale posjeći da bi se zaustavilo daljnje širenje zaraze.1967. u Gorskom kotaru moljcem jelinih iglica bilo je zaraženo više od polovice gospodarskih jedinica u kojima prednjači jela. Na polovici zaraženih površina, zaraza je bila slabog intenziteta, na drugoj polovici srednjeg do jakog intenziteta.

Da bi se spriječilo širenje zaraze i daljnje štete na sastojinama pristupilo se suzbijanju leptira moljca jelinih iglica aviotretiranjem - metodom toplog zamagljivanja. Suzbijanje je izvršeno na području šumarije Fužine (na površini od 1137 ha). Provedena su dva tretiranja koja su se pokazala vrlo uspješnima. I osamdesetih godina prošlog stoljeća zabilježen je ponovo jači intenzitet zaraze moljcem jelinih iglica. Izazvao je mjestimično sušenje pojedinih jelovih stabala, a nerijetko i čitavih sastojina.

Iako ovaj šumski štetnik u šumama Gorskog kotara trenutno ne predstavlja veću opasnost kao nekada, zahtjeva daljnje stalno praćenje i kontrolu, da se ne bi ponovila povijest u smislu pojave
zaraze većeg intenziteta te time štete na sastojinama. .


Izvori

Hrvatske šume


Tagovi

Osmerozubi smrekov potkornjak Šesterozubi smrekov potkornjak Moljac jelinih iglica Kontrola