HPK upozorava: Poljoprivrednici ne mogu sami snositi trošak zaštite od divljači

Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) pozvala je Vladu RH, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva te Hrvatski sabor da u konačni tekst novog Zakona o lovstvu uvrste jasnu podjelu odgovornosti za štete od divljači, pravednu naknadu poljoprivrednicima i provedive mjere zaštite usjeva. U Komori upozoravaju kako se trošak neadekvatnog upravljanja divljači ne smije prebacivati na proizvođače hrane.

Rasprava o novom Zakonu o lovstvu za hrvatske poljoprivrednike nije samo pitanje odnosa s lovcima, nego i zaštite proizvodnje, prihoda i opstanka na zemlji. Hrvatska poljoprivredna komora ističe kako ne traži ukidanje lovstva niti sukob s lovačkim udrugama, već sustav u kojemu svatko odgovara za ono što može kontrolirati.

Pet ključnih zahtjeva za novi zakon

"Ako Hrvatska želi više domaće hrane, veću proizvodnju i konkurentnu poljoprivredu, onda mora zaštititi čovjeka koji tu hranu proizvodi. Ne možemo tražiti od poljoprivrednika da bude proizvođač hrane, čuvar svojih parcela, održavatelj kilometara električnih ograda i financijer zaštite od divljači, sve u isto vrijeme", poručuju.

Predsjednik Komore Željko Mihelić naglašava kako poljoprivrednik ne određuje brojnost divljači te ne može snositi odgovornost za njezino upravljanje.

HPK inzistira na pet temeljnih načela: zaštiti poljoprivredne proizvodnje, brzoj i pravednoj naknadi štete, jasnom definiranju razumnih mjera zaštite, odgovornosti onih koji gospodare divljači te sustavnom praćenju rezultata upravljanja populacijama.

Posebno problematičnim smatraju nejasno definiranje pojma "razumne mjere". Poljoprivrednik, ističu, mora unaprijed znati koje je mjere dužan poduzeti, u kojem opsegu i prema kojim kriterijima, kako ne bi nakon nastanka štete izgubio pravo na naknadu zbog uvjeta koji mu prethodno nisu bili jasno poznati.

Mjere zaštite pritom moraju biti tehnički izvedive, razmjerne površini i načinu proizvodnje te ekonomski opravdane.

Kilometri ograda i stotine sati dodatnog rada

Kako bi ilustrirala opterećenje poljoprivrednika, HPK navodi primjer gospodarstva s 30 međusobno odvojenih parcela, svake površine dva hektara, odnosno ukupno 60 hektara.

Kada bi parcele bile pravilnog kvadratnog oblika, njihovi bi obodi zajedno iznosili približno 17 kilometara. Postavljanje električnih pastira, akumulatora, solarnih panela i pripadajuće infrastrukture predstavljalo bi značajan trošak, dok bi održavanje zaštitnih pojaseva zahtijevalo dodatne sate rada.

Petir: Štete od divljači moramo riješiti pravednim, provedivim i održivim sustavom

Prema ilustrativnom izračunu Komore, košnja pojasa širine jednog metra uz takve ograde, uz pretpostavljenu dinamiku održavanja od travnja do listopada, zahtijevala bi oko 260 radnih sati godišnje. Uz vrijednost rada od 15 eura po satu, riječ je o približno 3900 eura godišnje, bez troškova opreme, postavljanja i popravaka.

U HPK-u upozoravaju kako zaštita proizvodnje ne smije postati obveza održavanja kilometara infrastrukture, osobito ako se istodobno ne rješava pitanje brojnosti divljači.

Odgovornost mora pratiti mogućnost kontrole

Komora smatra da se trajno rješenje mora temeljiti na učinkovitom gospodarenju divljači, a ne isključivo na dodatnim obvezama poljoprivrednika.

Od lovoovlaštenika očekuje se transparentno praćenje brojnosti divljači, planiranog i provedenog odstrela, preventivnih mjera te nastalih šteta i rezultata poduzetih aktivnosti.

Također traže objektivan postupak procjene štete, dokumentirane odluke i mogućnost prigovora za poljoprivrednike.

"Poljoprivrednik mora zaštititi ono što može kontrolirati. Lovoovlaštenik mora odgovorno upravljati onim čime gospodari, dok država mora osigurati da sustav funkcionira", poručuju iz Komore, ističući kako novi zakon mora osigurati ravnotežu između gospodarenja divljači i prava poljoprivrednika na nesmetanu proizvodnju hrane.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor