Gljivari u čudu: ove jeseni nemamo što brati!

Rana jesen bi trebala biti sezonom gljiva. No, ove godine ne rastu. Iako bi se moglo očekivati ​​da će visoke temperature u rujnu i vlaga posljednjih nekoliko dana listopada bez obzira na pad temperature, pozitivno utjecati na njihov rast, istina je upravo suprotna.

Gljivama vjerojatno nedostaje još vlage, a sad kad je zahladilo, nedostaje im toplina. To je potvrđeno i od strane naših iskusnih berača gljiva, tajnika daruvarske gljivarske Udruge Kotrč Zdenka Čobana i članova Božice Bina i Josipa Kulhavi.

"Moja supruga i ja smo zadnjih dana prošli više od 150 kilometara od Bilogore do Borki i našli samo par lisičarki (Cantharellus cibarius) i prosenjaka (Hydnum repandum ). Gljive su rasle samo tri tjedna početkom kolovoza, sad tu i tamo neka", kaže Čoban.

Gljive ne rastu kada bi trebale

"Prije mjesec dana smo s obitelji nabrali 30 kilograma, najviših ljetnih gljiva i vrganja (Boletus edulis), tu i tamo i neku kovrčastu kokicu (kotrč)", saznali smo od gospođe Božice, koja najviše voli ići u gljive na Papuk i Bilogoru, između Grubišnog polja i Virovitice. U našoj regiji, mnogi kovrčastu kokicu (Sparassis crispa) - pogrešno zovu gljivu jelenovo uho (Polyporus umbellatus).

Kulhavi najradije skuplja gljive oko dvorca Dioš ili u Miljanovcu. "Svatko od nas ima svoje mjesto, gdje gljive najviše rastu. Kada tamo nema ništa, to je znak da gljive ne rastu ni u okolnim šumama. Sad imamo saznanja da ne rastu, ne samo ovdje, nego u cijeloj zemlji, čak i u Češkoj! Sreću imaju samo gljivari u blizini samostana Pakra manastira", zaključuje.

U gljivama od svoje šeste godine

Udruga Kotrč bi u listopadu željela organizirati izložbu gljiva, ali od tridesetak sorti, koje se sada samo teško mogu naći, to je nemoguće. Za izložbu je potrebno najmanje 150 vrsta, dodao je Čoban, koji gljive skuplja od svoje šeste godine. Razlikovati gljive ga je naučio djed Toni. "Sakupljati gljive volim i sada u svojih 63 godine te volim povesti svog unuka."

Najbolja je bila 2010. godina

"Gljivarska sezona počinje za vrijeme cvatnje maka", kaže Kulhavi. "Sezona počinje oko 21. svibnja a završava 1. studenog, ali ne uvijek, gljive se ponekad mogu naći i pod snijegom", saznali smo od gospođe Božice. "Zadnje dvije ili tri godine nisu bile povoljne za gljivare. Prošla godina je bila previše suha, godinu dana prije je bilo previše vlage. Najbolja je bila 2010. godina, kada su gljive rasle svugdje", podsjetio nas je Kulhavi. "Ove godine sam bio na svojem mjestu, ali našao sam samo pet gljiva. To govori sve", rekao je.

"Na daruvarskom području rastu najviše vrganji, lisičarke, krasnice (Russula vesca), medenjače (Armillaria mellea), sunčanice (Macrolepiota procera), ali ljudi je ponekad zamijene sa smrtonosnom zelenom pupavkom (Amanita phalloides). Stoga, budite oprezni što berete! Pogotovo mlade gljive su opasne", upozorio je Čoban.

I puževi jedu otrovne gljive

"Ljudi misle da kad puž jede gljivu mora biti jestiva, ali to je pogrešno - može biti otrovna. Gljiva može narasti preko noći. U jesen, kada je hladnije, može izdržati zdrava i 10 dana, u ljeti će je za nekoliko dana pojesti crvi, puževi ili trulež. Gljive ne rastu kada je više od 30 °C, a manje od 10 °C. Najbolje se beru ujutro i to ne samo zato što njih neće pokupiti drugi gljivari vama pred nosom, ali zato što ujutro sunce najmanje grije i je najmanje sjene, tako da se bere najbolje", kaže iskusni gljivar Čoban.

Nadalje nam je rekao da u Poljskoj, koju je posjetio, gljive rastu u ogromnim količinama, može ih se naći i u najsjevernijim dijelovima, rastu čak i u Finskoj. Kulhavi nas je upozorio na jednu od rijetkih gljiva na daruvarskom području - blagvu (Amanita caesarea).

Kako se beru gljive?

Sva tri berača gljiva su nam dala savjet, kako se gljive pravilno beru - okretanjem iz zemlje ili rezanjem? Jedan od gljivara je naveo da je bolje gljivu odrezati, jer se ne uništava micelij i nezaprljaju se ostale gljive u košarici. Svoju teoriju je obrazložio činjenicom, da je tako prikuplja i stručnjak za gljive Romano Božac.

Berači mogu u šumi svaki dan kupiti po novim propisima najviše dva kilograma gljiva. Osim legitimacije gljivarske udruge ili saveza sa sobom moraju imati i dopuštenje šumarije da mogu prikupljati šumske plodove, u tu kategoriju spadaju i gljive. Kada nemate ništa od toga a inspekcija vas zaustavi, možete platiti kaznu i do nekoliko tisuća kuna. Takve su mjere poduzete radi zaštite šumskih dobara i zbog toga, da bi gljive na tržnicama naveliko ne prodavale osobe, koje ih ne razlikuju.

Gljive nisu za uništavanje

Gljivari su istaknuli, da posjetitelji šuma gljive ne smiju uništavati - na kraju krajeva, čak i kad je najotrovnija - svojom ljepotom može nekoga razveseliti, na primjer fotografa. Trebali bi brati gljive, koje poznaju i nerazbacivati smeće. Gljive treba skupljati u prozirnu košaricu, ne u PVC vrećicu. Prije spremanja gljiva je potrebno provjeriti, da li u njima nema crva, takve je bolje ostaviti u šumi.

Gljivari se žale na rampe u šumama, koje stavljaju šumarije i koje su uzrokom problema. Kako situaciju rješavaju daruvarski gljivari? "Automobil parkiramo ispred rampe i prođemo na biciklu," rekao je jedan od berača gljiva. "S njim možemo svugdje. Samo se moramo sjetiti gdje smo ga sakrili", smiju se sva trojica.

Konzerviraju, spremaju za zimnicu

"Gljive volim spremati u zamrzivač. Također ih sušim i konzerviram u octu sa lukom i paprikom", saznali smo od gospođe Bina. "Gljive spremamo u zamrzivač, ali je konzerviram na sve moguće načine", rekao je Čoban. Kulhavi ne voli skupljati gljive u zalihu: "Ja ih volim najviše svježe, jela od njih napravljena su najbolja. I mi gljive sušimo i čuvamo u zamrzivaču - zima je dugačka. Gljive su odličan nadomjestak za meso. Bogati su vitaminima i mineralima te imaju malo kalorija, samo se teže probavljaju.

Očekujemo povoljnu sezonu, bez obzira, da je ovih dana zahladilo. Listopad je takav. Nadamo se, da će biti bolja gljivarska žetva nego mjesecima prije, koji nas nisu baš razveselili", komentiraju daruvarski gljivari.

Jeste li znali da?

Na svijetu postoji 70.000 vrsta gljiva - u Češkoj 10.000, u Hrvatskoj 5.000. Mnoge od njih nisu još otkrivene.