• Svjetska baština
  • 03.08.2017. 12:00

Bukove šume pod zaštitom UNESCO-a

Riječ je o 1.289,11 hektara bukove šume koja se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit nalazi u Strogom rezervatu "Hajdučki i Rožanski kukovi" te 2.031,87 hektara šume na lokacijama Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik u Nacionalnom parku Paklenica.

Foto: np-paklenica.hr
  • 1.004
  • 207
  • 0

Na 41. zasjedanju UNESCO-ovog Odbora za svjetsku baštinu, koji se održao od 2. do 12. srpnja, u Krakovu u Poljskoj, Republika Hrvatska je, zajedno s još devet zemalja, Albanijom, Austrijom, Belgijom, Bugarskom, Italijom, Rumunjskom, Slovenijom, Španjolskom i Ukrajinom, upisala proširenje serijske nominacije "Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Europe" na Popis svjetske baštine UNESCO-a.

Proširenje serijske prekogranične nominacije uključilo je 63 područja bukovih šuma od čega je Republika Hrvatska sudjelovala s tri područja, u nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica. Riječ je o 1.289,11 hektara bukove šume koja se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit nalazi u Strogom rezervatu "Hajdučki i Rožanski kukovi" te 2.031,87 hektara šume na lokacijama Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik u Nacionalnom parku Paklenica. Iznimnost predloženih iskonskih bukovih šuma u nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica temelji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju, starosti i veličini.

Treće prošrenje Popisa svjetske baštine

Ovaj upis na Popis svjetske baštine predstavlja treće proširenje. Prve su na Popis svjetske baštine "Iskonske bukove šume Karpata" upisale Slovačka i Ukrajina još 2007. godine. Proširenje prekogranične serijske nominacije uslijedilo je 2010. godine upisom njemačkih drevnih bukovih šuma na Popis svjetske baštine uz preporuku Odbora za svjetsku baštinu da se upisanom prekograničnom dobru, s ciljem zaštite jedinstvenog šumskog ekosustava, pridruže ostale zemlje kako bi se dobio cjelovit prikaz ekoloških procesa sastojina bukovih šuma u različitim okolišnim uvjetima.

Treće odobreno proširenje rezultat je međunarodnog istraživačkog projekta koji je pokrenut 2012. godine pod vodstvom Austrije. Kroz projekt, dobivena je lista od 126 područja značajnih iskonskih i drevnih bukovih šuma Europe od kojih je 63 odabrano za nominaciju. Uključivanjem 63 nova područja na Popis svjetske baštine dobivena je cjelovitost područja koje ima iznimnu univerzalnu vrijednost i dokaz je postglacijalnog širenja te prirodnog i nesmetanog razvoja ekosustava bukovih šuma Europe.

Sve države uključene u nominaciju pokazale su iznimnu posvećenost zajedničkoj suradnji i izražena je zajednička namjera za očuvanje i održivo upravljanje bukovim šumama. Upis na Popis svjetske baštine potvrda je da se prirodnim ljepotama Hrvatske upravlja na najbolji mogući način sa ciljem zaštite za buduće naraštaje i da je Hrvatska je po bioraznolikosti i prirodnim ljepotama među najbogatijim europskim državama.

Bogatstvo i raznolikost vegetacije

Upravo je fenomen šuma jedan od glavnih razloga zbog kojeg je prostor južnog Velebita proglašen nacionalnim parkom. Nacionalni park Paklenica klimatski pripada submediteranu, no postoji velika raznolikost mikroklimatskih prilika koje su posljedica složena reljefa tj. različitih nadmorskih visina, nagiba i ekspozicija. Raznolikost klimatskih prilika prati i raznolikost vegetacije. Na nadmorskim visinama od 650 do 900 m zalazimo u epimediteransku zonu šume crnoga graba s jasenskom šašikom (Seslerio-Ostryetum). Na ove sastojine nastavlja se brdski pojas s primorskim bukovim šumama i reliktnim šumama crnoga bora (Cotoneastro-Pinetum nigrae).

U najvišim predjelima Parka nailazimo na pretplaninski pojas sa subalpskim bukovim šumama i klekovinom bora krivulja te planinske zone travnjaka i rudina koji pripadaju različitim biljnim zajednicama. Na ovim nadmorskim visinama, zbog duljeg zadržavanja snijega, bukova stabla su najčešće u donjem dijelu povijena, čvornata i često najneobičnijih oblika. U blizini vodotoka razvijena je brdska šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum), a pojedina bukova stabla imaju prsni promjer i preko metra.

Upravo zbog velikog bogatstva biocenoloških zajednica na ovom području u sklopu međunarodnog projekta "Čovjek i biosfera" i programa "IUFRO" osnovane su dvije trajne pokusne plohe br. 49 i br. 50, a jedna od njih nalazi se u sastojini bukve s jesenskom šašikom. Zahvaljujući bogatstvu i raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta, cijela planina Velebit je 1978. upisana u mrežu rezervata biosfere UNESCO-a.

Autorica: Irena Devčić; Foto: np-paklenica.hr


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Nacionalni parkovi Bukova šuma UNESCO

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi