Borov četnjak - gusjenica defolijator borova

Borov četnjak, Thaumetopoea pityocampa iz porodice leptira (Lepidoptera) smatra se najdestruktivnijim štetnikom Mediteranskog bazena. To je defolijator koji oštećuje drvenaste vrste iz porodice borovki (Pinaceae), prvenstveno borove i cedrove. Ponekad napadaju i ariš.

Opasni put svile

Kada šumarski stručnjaci čuju za borovog četnjaka, imaju viziju gusjenice koju odmah povezuju s jadranskom obalom, odnosno borovim šumama, koju ne smiju dirati i koja se kreće po srebrnkastoj niti u kolonama jedna za drugom. Borov četnjak rasprostranjen je u zemljama saharske Afrike, izuzev Egipta i Libije i po mediteranskim zemljama Europe, što znači da predstavlja problem i u Hrvatskoj, točnije u borovim šumama duž naše obale. Stručnjaci su ustanovili da broj ovih štetnika ovisi o vrsti domaćina, čak i unutar roda. Bude ih više na crnome i alepskome boru nego na drugim vrstama.

Razvoj u pet stadija

Nakon što ženka izađe iz kukuljice i pari se, premda može preletjeti nekoliko kilometara, jajašca polaže na iglicama bora koji joj je najbliži. Jajašca tvore cilindrične forme duge četiri do pet cm prekrivene golim i svijetlim ljuskama. Ljuske osim mehanički, štite jajašca mimikrijom jer izgledom imitiraju borove izbojke. U tim tvorevinama bude od 70 do 300 jajašaca. Za nekih 30 do 45 dana iz jajašaca se počinju lijegati gusjenice i skupljati u kolonije.

Razvoj gusjenica se odvija u pet stadija. U prvome su zelene, sjajnih crnih glava. Već nakon drugog presvlačenja gusjenice poprimaju svoj konačan izgled. Na svakom segmentu na vrhu leđa je po čuperak sastavljen od dlačica boje rđe (boja varira od žute do narančaste). Čuperci raspoređeni po segmentima lijevo i desno od rđastih bijele do tamnožute su boje. Boja same gusjenice ovisi o mikroklimatskim uvjetima, točnije temperaturi, jer što je hladnije gusjenice su tamnije. Sama boja varira od plavičasto sive do crne.

Gusjenice imaju otrovne dlačice

Nakon drugog presvlačenja, odnosno nakon što gusjenice dosegnu treći stadij, treba ih izbjegavati u širokom luku. Zabranjen je fizički kontakt s njihovim dlačicama jer protein u njima uzrokuje svrbež, konjuktivitis, respiratorne kongestije (nakupljanje sekreta u respiratornome sustavu), a kod nekih osoba i astmu. Čak i mrtve gusjenice uzrokuju iritacije. Dlačice se zabadaju u kožu jer imaju oblik harpuna. Ta se činjenica negativno odražava na turizam, radove u šumi i ispašu stoke. Gusjenice četvrtog stadija počinju praviti svilenkasta bijela gnijezda u krošnjama borova ostavljajući svakim pokretom za sobom svilenkastu nit. To zimsko gnijezdo je vreća dužine 20 cm i kolonija gusjenica u njoj prezimljava u sigurnosti. Spavaju u hrpama. Tek gusjenice petoga stadija dosežu punu dužinu - ženke su duge 3,4 mm, a mužjaci 4,8 mm.

U ovome su stadiju najopasnije jer mogu izbaciti dlačice ako se nađu pod prijetnjom. U kasnu zimu i rano proljeće, neposredno prije kukuljenja počinju formirati kolone po principu glava - zadak, tj. jedna gusjenica iza druge i držeći se srebrenkastu nit koju ostavljaju za sobom. Gusjenica koja je na čelu obično je ženka i ni po čemu se ne razlikuje od ostalih. One su, naime nesvjesne, slijepe, a ne služi ih ni osjet njuha. Zato je kolona u pokretu dok god se usni ustroj ne nađe na borovim iglicama. Takvo kretanje i nit omogućavaju im siguran povratak u gnijezdo, a dodatna mjera kojom sprečavaju da se neka jedinka ne izgubi je ta da se uvijek nastoje kretati pravocrtno, odnosno ne skretati ni lijevo, ni desno.

Značajna defolijacija u zimskim mjesecima

Ipak, do odstupanja u načinu kretanja dolazi zbog mikroklimatskih promjena. Na nižim temperaturama se kolona pregrupira, a na višima se gusjenice ukapaju u tlo. Za lijepog vremena, danju odlaze u istraživanje teritorija i to kako bi pronašle povoljno mjesto za kukuljenje, dakle u ovom slučaju ne idu u pohod žderanja iglica. U pojedinoj koloni može biti izbrojeno do 300 jedinki. Da je došlo do napada dosta je lako ustanoviti po gnijezdima i pojavi žućkastih i smeđih iglica i po dijelom pojedenim iglicama. Značajniju defolijaciju čine za hladnijih mjeseci.

Kolonija gusjenica može putovati i do 37 m. Kukulje se na tlu ili u tunelima neposredno ispod razine tla. Kukuljice su ovalne, žućkaste ili svilenkasto bijele. Po drugi puta se kukulje u siječnju. Stanje mirovanja, prije preobrazbe u leptire obično traje mjesec dana, a ako su uvjeti povoljni i kraće, odnosno duže, i po šest tjedana ako je populacija oslabljena. Ako su uvjeti doista loši, mogu ostati zakukuljeni i nekoliko godina, pa se može dogoditi da se istodobno pojave leptiri nekoliko generacija, što za posljedicu ima žestoki napad, odnosno najezdu.

Najveći štetnik Mediterana

Kod odraslih jedinki su ženke malo veće; imaju raspon krila od 36 do 49 mm, a kod mužjaka od 31 do 39 mm. Razlika je i u ticalima - u ženki su nitasta, a u mužjaka češljasta. Prsište obaju spolova prekriveno je dlakama, abdomen poveći, a zadnji segmenti prekriveni su čupercima. Pokrovna krila su boje pepela s crnim žilištem, rubovima i s po tri poprečne pruge. Donja krila su bijela, sivih rubova. Mužjaci su dobri letači sposobni osvajati nova područja. Odrasle jedinke lete od svibnja do srpnja.

Gusjenice ozbiljne posljedice ostavljaju na novopošumljenim dijelovima šuma gdje mlade biljke brzo odumiru uslijed žderanja iglica. Kod odraslih stabala uzrokuju smanjen rast i smanjenje opće produktivnosti, odumiranje je rijedak slučaj, no stabla postaju podložna obolijevanju. Borov četnjak smatra se najvećim štetnikom Mediterana jer može povećati gubitke u borovim šumama na oko 30 %.

Najučinkovitiji mikrobiološki insekticid

Gusjenice se mogu prenašati tijekom transporta sadnog materijala (rasadnici). Mjere suzbijanja provode se kada je kukac najranjiviji. Najbolji rezultati suzbijanja su u razdoblju između lijeganja iz jajašaca i izgradnje zimskih gnijezda. Najučinkovitijim se pokazao mikrobiološki insekticid Bacillus thuringiensis. Ako je napadaj mali moguće je mehaničko suzbijanje skidanjem, odnosno rezanjem zimskih gnijezda, koja se zatim obavezno spaljuju.

Neki ljudi koriste i feromonske klopke za opažanje, motrenje i masovno hvatanje. Velik je broj predatora i uzročnika bolesti koji igraju veliku ulogu u suzbijanju jajašaca. Tu spadaju mravi rod Formica (ova metoda je više preventivna), ose parazitoidi, neki predatori iz reda ravnokrilaca (Orthopterae), parazitoidi i predatori iz reda dvokrilaca (Diptera), zatim gljivice, virusi i bakterije. Predatori gusjenica su ptice. Jedna od preventivnih mjera je detaljan pregled rasadničkog materijal, tj. sadnica borova i cedrova.

335 krugova po rubu vaze

Na njima je radio pokuse Francuz Jean-Henri Fabre (kraj 19. st., poč. 20. st.) posvetio je životni vijek entomologiji. On je radio i zabilježio svoje pokuse na kukcima, ali i biljkama. Za pokus na borovim četnjacima upotrijebio je svoju veliku vazu za cvijeće. Opseg njezinog ruba iznosio je točno metar i to mu je bilo zgodno za izračun na kraju pokusa. Za početak pokusa je privolio gusjenice na rub vaze, pa su po njemu bespomoćno kružile osam dana.

Dokazao je općepoznatu činjenicu da su kukci bića bez svijesti. Da se borov četnjak nije u mogućnosti osloniti ni na vid ni na njuh dokazao je tako što je na dno vaze stavio borovih grančica. Za vrijeme pokusa gusjenice su stajale zbog iscrpljenosti i spavanja, a kolonu su prekidale i neke od njih su počele izlaziti lijevo i desno iz kolone. Pokušaji izlazaka iz kolone donijeli su im spas osmog dana pokusa jer uvijek za sobom ostavljaju svoje srebrnkaste niti. Predvečer se kolona uspjela vratiti u sigurnost svoga gnijezda na boru. Fabre je izračunao da su nesretne gusjenice prešle 335 krugova po rubu vaze.

Autor: Marija Glavaš, Foto: Zrinka Kesić