Značaj zobi u hranidbi domaćih životinja

Postoje ozime i jare forme zobi kao i dva varijeteta: metličast i zastavičar. Od ukupne proizvodnje ove žitarice, oko 60 - 80% utroši se za hranidbu životinja, a manji dio namijenjen je za prehranu ljudi.

Glavni nedostatak kultivirane vrste zobi je njegovo otežano ljuštenje jer je zrno pokriverno vanjskom tvrdom pljevicom, kao i unutrašnjom, koja je na donjem kraju srasla sa zrnom. Zbog velikog sadržaja vlakana koja potječu prije svega od ljuske, sadrži najmanje energije od svih žitarica, koje se uzgajaju na područjima s umjerenom klimom.

Preporuka je oljuštiti zrno

Zbog toga je za hranidbu nepreživača najbolje ljuštiti zob. Međutim, postoji i forma čije je zrno golo i pri vršidbi ispada iz pljevice, slično zrnu pšenice ili raži. Sadrži oko 12% sirovih proteina, a sirove celuloze oko 11%. U nekim tvornicama vrši se ljuštenje zobi, poslije čega se dobije zrno s 14% i više sirovih proteina i samo 2% sirove celuloze.

Za razliku od drugih žitarica, zrno zobi sadrži glukane koji usporavaju usvajanje proteina i ugljikohidrata iz probavnih organa, što je nepoželjno, posebice kod mlađih životinja u intenzivnom tovu. Međutim, te iste tvari poželjne su u ljudskoj prehrani jer snižavaju razinu kolestelora i glukoze u krvi. Količina masti u zrnu zobi je 5%, a one su u značajnom postotku izgrađene od nezasićenih masnih kiselina, što povoljno utječe na sastav mliječne masti i omogućava dobivanje mekšeg maslaca koji je tehnološki nepovoljniji za upotrebu.

Zob se najviše upotrebljava u hranidbi konja, kako zbog okusa tako i zbog dijetetičkog djelovanja na probavu. Konji hranjeni zobi rijetko obolijevaju od kolika i takozvane praznične bolesti. Odraslim grlima daje se u zrnu, a ždrjebadi i starijim konjima prekrupljen. U obrocima za konje koji teško rade, 50% zobi trebalo bi zamijeniti kukuruzom zbog veće koncentracije energije.

Zob se preporučuje u hranidbi rasplodnog podolskog goveda i bikova za rasplod. Smatra se da u hranidbi bikova povoljno djeluje na spermatogenezu. Količina zobi u smjesama za telad je do 15%, a za tov junadi od 35%.

Može se davati i rasplodnim ovcama do 15% u smjesi, janjadi do 10% i grlima u početku tova, s tim što s odmicanjem tova treba smanjiti njegov udio u obroku.

Običan unos najčešće se ne preporučuje za hranidbu peradi zbog toga što uzrukuje probleme u probavi hrane. Međutim, pokazalo se da uključivanje zobi u obroke za tovne piliće u količini od 10 -15% doprinosi bržem oporavljanju i smanjenju pojave kljucanja perja i smanjenje kanibalizma.

Od zobi je slanina lošije kvalitete

U normalnim situacijama preporučuje se dva posto zobi u smjesama za tovne piliće stare do 21 dan, odnosno 4% za kategoriju pilića od 21 do 42 dana dok se za rasplodni podmladak starosti do šest tjedana preporučuje 12%, a za starosnu kategoriju 7 - 20 tjedana do 16%. Komercijalne nesilice trebaju dobiti do 12% zobi u obroku, a nesilica jaja za rasplod do 16%.

Može se davati i suprasnim krmačama do 25% u obroku, krmačama u laktaciji do 15%, prasadi na sisi do 6%, a prasadi po zalučenju do 10%, grlima u tovu i rasplodu do 15%. Međutim, treba znati da zob dovodi do stvaranja mekše masti u odnosu na ječam i kukuruz, zbog čega se dobiva slanina lošije kvalitete.

Autor: dipl. inž. stočarstva, Dragan Jakovljević, Savjetodavna RS