Zatvorio mesnicu i okrenuo se uzgoju goveda

Pedesetjednogodišnji Slaven Matešić iz Starog Petrovog Sela ljubav prema poljoprivredi i mesarskom obrtu naslijedio je od svoga pokojnog djeda Miroslava Kalibana, koji je u rodnom mjestu držao mesnicu. Obitelj je imala dosta svoje zemlje i oduvijek se bavila ratarstvom i stočarstvom, a Slaven je nakon školovanja za mesara preuzeo mesnicu od djeda.

"Imao sam mesnicu, a uz nju sam uvijek i dalje bio vezan za zemlju i poljoprivredu. To mi je u krvi. Kada je na našem području počela ekspanzija velikih robnih trgovačkih lanaca, a oslabila kupovna moć stanovništva, vidio sam da više ne mogu opstati u radu sa mesnicom. Jer, jednostavno ne možete konkurirati velikoj ponudi jeftinog uvoznog mesa, često sumnjive kvalitete. Recimo, oni danas na akcijama prodaju kilogram mesa po cijeni od 19,99 kuna. Kad od toga odbijete PDV, pitate se kakvo je to meso i tko ga može proizvesti po toj cijeni", ističe Slaven glavne probleme zbog kojih je 2007. godine zatvorio mesarski obrt i počeo izlaz tražiti u poljoprivredi. I našao ga je, zaključujemo po onome što smo vidjeli obilazeći njegovo gospodarstvo.

Otporne pasmine krava charolais i limusine

Kada sam došao u Staro Petrovo Selo snimiti reportažu o njegovu OPG-u, Slaven je predložio da najprije odemo u obližnje selo Starce gdje drži goveda u sustavu "krava-tele". S tom proizvodnjom krenuo je 2008. godine. Dok ulazimo u ograđeni prostor površine dva hektara koji je osiguran i električnim pastirom, Slaven priča kako je poljoprivreda kojom se sada bavi, a koja pomalo odskače od klasičnih slavonskih klišea, ipak sigurniji posao od mesarskog.

"Kada sam vidio kuda sve to vodi, da se držanje mesnice više ne isplati, preorijentirao sam se na ovu vrstu jeftinije proizvodnje kvalitetnog mesa i na ekološku proizvodnju ratarskih kultura i hrane za stoku. Od 70 hektara zemlje, koliko obrađujem, na 60 hektara je ekološka proizvodnja.

Na ovom prostoru držim 30 krava i njihovu telad, a onda, kada budu teški 150 - do 200 kilograma odvajam ih od stada i tovim u objektima kod kuće još 16 do 18 mjeseci. Nešto teladi i kupim i trenutno imam oko 50 tovljenika različitih uzrasta", kaže Matešić dok obilazimo njegovo stado. Najzastupljenija su matična grla francuske pasmine limousine s njima je i bika iste pasmine koji je u slobodnom pripustu, te grla također francuske pasmine charolais (šarole) i nešto njihovih križanaca.

Držanje goveda na otvorenom prostoru

Matešić objašnjava da prostor na kojem trenutno drži krave nije klasičan pašnjak, jer za njega nema dovoljno površina. Morao bi imati hektar pašnjaka po grlu goveda, a za to nema mogućnosti. Zato se odlučio za ovakav način držanja na manjem otvorenom prostoru gdje ih svakodnevno hrani kvalitetnim sijenom i dovozi im vodu. Nakon devet godina koliko se bavi ovim uzgojem vrlo je zadovoljan što se odlučio na sustav "krava-tele" jer je riječ o vrlo otpornim pasminama goveda kojima, kaže, ne smetaju ni jake žege ni oštre zime, ni drugi oskudniji uvjeti. Čak ni sada, po najvećim vrućinama, rijetko traže hladovinu ispod objekta koji se nalaz u ograđenom prostoru. A daju vrlo kvalitetno meso.

"Ja u principu ne znam što je veterinar, krave se same tele, ujutro dođem pobrojim telad koja odmah zna sisati, nema tu patnje oko učenja sisanja kao kod nekih pasmina mliječnih krava. Ta telad se odmah snalazi u prirodi, već za par dana traži kojekakve travčice i onda takvu telad nije kasnije problem odbiti od njihovih majki, ona ne osjeti puno taj prijelaz na tov. Inače, krave su zbog svoje otpornosti vrlo zahvalne za držanje, nema kod njih ni bolesti mastitisa, nema problema sa papcima, u kondiciji su, u pokretu su im svi mišići, same se tele, za razliku od krava koje žive u tzv. hotelskom smještaju, gdje provode najveći dio života", kaže Matešić.

Iskoristio stare objekte za tov junadi

I što je, ističe, najbitnije ovakav način stočarenja ne traži ogromna ulaganja, skupe objekte i velike dugoročne kredite.

"Ulaganja u infrastrukturu su mnogo manja, primjerice nastamba koju ste vidjeli kod mene stoji stotinjak tisuća kuna, sve je jednostavno, otvoren prostor. Isto tako, maksimalno sam iskoristio sve stare postojeće objekte na okućnici: štale, zgrade, šupe koje mi je djed ostavio, u njima tovim pedesetak junadi. Unatoč tomu, proizvodnja ide, imam sigurno tržište u prodaji postižem i dobru otkupnu cijenu", kaže Matešić koji tvrdi da bi se slično mogli iskoristiti mnogi zapušteni objekti u slavonskim selima bez prevelikih ulaganja.

Posjeća da su Staro Petrovo Selo i mnogobrojna okolna sela na širem novogradiškom području nekad bila razvijen stočarski kraj. Osobito je bilo puno malih obiteljskih farma mliječnih krava čiji su vlasnici mlijeko isporučivali Mljekari Slavija Staro Petrovo Selo, jednoj od najstarijih u ovom djelu Europe. Kada je ta mljekara zapala u probleme i počela propadati, za sobom je, nažalost, u provaliju povukla i i mnoge proizvođače mlijeka toga kraja, a njihove prazne i neiskorištene staje i drugi objekti sada zjape prazni.

Europskim novcem modernizira proizvodnju

Naš domaćin svjestan je da se ipak ne može razvijati bez ulaganja u proširenje i modernizaciju proizvodnje, pa se prijavio na natječaj Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za podmjeru 4.1.2.

"Kroz tu mjeru Programa ruralnog razvoja odobren mi je iznos od 138 tisuća kuna. Taj novac ću namjenski utrošiti za kupnju prikolica za stajski gnoj i cisterne za tekući gnoj. Time ću na primjereniji način odvoziti i zbrinjavati stajnjak i gnojinicu i bolje ih iskoristiti. Novcem Fonda za poljoprivredu Europske unije, prema tadašnjem pravilniku, subvencionirat će mi se 90 posto prijavljene investicije. Sada je taj iznos nešto manji. Nisam još ostvario mjeru, čekam novac od prve veće isporuke tovne junadi, jer ne želim ulaziti u skupe kredite za nabavu prikolice i cisterne. Planiram se natjecati i za mjeru 4.1.1., ako prođem išao bih na kupnju traktora i još neke mehanizacije", kaže Matešić.

Napominje da je zastarjela mehanizacija jedan od najvećih problema mnogih manjih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i hrvatske poljoprivrede uopće. Nada se da će financijska pomoć Europske unije kroz mjere Program ruralnog razvoja pomoći u oživljavanju i razvoju poljoprivrede, možda i potaknuti dio mladih da se ozbiljnije posvete poljoprivredi i ostanu na selu.

Ekološka pšenica gotovo dvostruko skuplja

Sa Slavenom sam obišao i primjereno uređene i obrađene poljoprivredne površine. Na šezdeset hektara ima ekološku proizvodnju žitarica: pšenice, pira, suncokreta, a planira sijati i uljanu repicu. Dio površina koristi za ekološku proizvodnju stočne hrane: crvene djeteline i djeteline sedmakinje kojima hrani stoku. Unatoč suši, očekuje dobar drugi otkos, a ako kasnije tijekom ljeta bude kiše, nada se još jednom.

"U ekološku proizvodnju ratarskih kultura ušao sam svjestan da ću ostvariti niže prinose, jer nema gnojidbe mineralnim gnojivima i zaštite kemijskim sredstvima. Primjerice, u ekološkoj proizvodnji postižem prinose pšenice od 3 do 3,5 tone po hektaru, u konvencionalnoj proizvodnji ratari ostvaruju dvostruko više. Ja sam ipak zadovoljan jer niže prinose financijski nadopunjuju više otkupne cijene. Ove godine pšenicu sam prodao po 1,9 kuna plus PDV i to uglavnom stranim kupcima, dakle po gotovo dvostruko većoj cijeni. S tim da me kupci ne gnjave parametrima kao što su vlaga, primjese, hektolitar...", kaže Matešić.

U svom OPG-u ima jednog zaposlenog mladog čovjeka, ako prođe u natječaju i za mjeru 4.11. zaposlio bi još jednog. Sin mu trenutno živi i radi u Zagrebu, volio bi, kaže, da se i on vrati kući i da zajedno s njim širi i razvija gospodarstvo koje, smatra ima prespektivu i budućnost.