Zašto naši farmeri moraju imati strožije uvjete od kolega u EU

Izigrali smo naše stočare na sve moguće načine, a najgore je što smo to sve napravili i pravno. Uveli smo pravilnike i zakone koji su jači, rigorozniji od svih onih koje poznaje Europska unija. A onda kada je u pitanju farma stvorila se fama da svi ti objekti u EU moraju biti besprijekorni. Od naših ljudi se traže da im objekt nije u naselju, da ima čitavu silu prostorija, opreme, desetke toaleta za radnike, radnice, pa za veterinara. Ne smije se prići farmi. Gotovo da se ne smije ni pogledati ih. No, u proteklih nekoliko tjedana bili smo na dvije farme u Europskoj uniji. Farma mliječnih krava u jednom bavarskom gradiću usred je mjesta. Naslonjena je direktno na hotel. U vrijeme našeg boravka u hotelu iznijeli su gnojnicu i odveli ju na polje. Krave su mukale. Možete farmi prići kako hoćete, možete pogledati kravice, a i mlijeko kod njih možete kupiti. Objekt je star bar 100 godina i nikada nitko gazdi nije rekao da mu zato neće preuzimati mlijeko. Nije morao nikada to porušiti i izgraditi novu s ogromnim kamatama.

Druga farma koju smo posjetili bila je u Švedskoj prije dva dana. Radi se o farmi za koke nesilice u slobodnom držanju. Naseljeno je 15 tisuća neselica. Objekat u biti uopće nije za kokoške, već se radi o bivšoj mliječnoj farmi. Ima umjesto potrebnih četiri hektara za slobodno kretanje, svega nekih 600 kvadrata. Nema dezinfekcijske barijere, nema ograde. Možete kokama prići kako hoćete, a nema nikakvih prostorija ni za veterinara, ni za nekakvo drugo osoblje. Na pola radnog vremena tu radi žena koja u drugoj polovici radi na ostalim poslovima kod istog poljoprivrednika.

Svi oni također imaju pravilnike. Ali ima u tim pravilnicima i slobodnog odabira da izaberu i druge mogućnosti. Da imaju starije objekte, da imaju manje prinose i prihode. Ali im nitko nikada ne brani da prodaju svoje proizvode. Čak što više i mljekar s početka priče ima siguran plasman i mogućnost prodaje na svojoj farmi, a i kokošar u Švedskoj ima siguran otkup svih jaja a da ih uopće ne mora pakirati. Niti je jedan, niti drugi ne moraju kontaktirati sami s trgovačkim centrima, a kamoli sami voziti ih u Lidl, Konzum, Kaufland i slično. I u cijelom društvu. I u bavarskom i švedskom osjeti se ponos poljoprivrednika i na svoje selo. U Bavarskoj su ponosni na smrad svinja i krava koji se osjeti u njihovom susjedstvu i to smatraju sasvim normalnim. U Švedskoj su ponosni na sve koji se odluče živjeti izvan grada, u selu i tamo proizvoditi hranu. A ne pada nikome na pamet da ih stalno kontrolira i maltretira svakom točkom zakona.

A to što smo veći katolici od Pape to je stvarno naš problem. U startu smo si stavili omču oko vrata usvajajući pravilnike strožije od onih u EU. Pa kada moramo u EU onda moramo sa sobom ponijeti i naše pravilnike.

Autor: Damir Rukovanjski, dipl.ing.agr.