Vlastiti nacionalni interes u prvom redu, molim!

Slavonski kulen (također koristi se i naziv kulin) je hrvatski orginalni suhomesnati proizvod nastao sušenjem na dimu svinjskog crijeva koje je nadjeveno smjesom začina i fino isjeckanog odabranog mesa svinje posebno uzgojene za izradu slavonskog kulena. Ovaj proizvod zbog načina proizvodnje i pripreme te samog područja na kojem je njegova proizvodnja, proglašen je proizvodom iznimne važnosti za Slavoniju i Baranju te je njihov zaštitni znak.

Ovako glasi jedna od mogućih definicija najpoznatije slavonske suhomesnate delicije. Kulen je u Slavoniji oduvijek bio nešto posebno, nešto što se nije prizvodilo "kao na traci" i u nebrojeno puno primjeraka. Kulen je svako slavonsko domaćinstvo, koje ga je imalo, čuvalo za posebnu priliku ili posebnog gosta i nije se načimao tek tako, kada bi se, kako bi rekli naši ljudi, nekome nešto lijepo i zgodno prijelo. Udruga Slavonski domaći kulen-kulin, sa sjedištem u Bošnjacima u Vukovarsko-srijesmkoj županiji, koja okuplja stotinjak proizvođača kulena, već godinama uporno radi na nacionalnoj i europskoj zaštiti slavonskog kulena.

Kako bi se zaštitio proizvod, ali i uvela pravila oko same proizvodnje kulena, od proizvođača se zahtjeva poznavanje ciklusa kroz koje je meso za kulen prošlo; od tova preko otpreme i klanja svinja do prerade i prodaje proizvoda. "Kulen mora minimalno težiti najmanje 900 grama, biti određenog izgleda presjeka kulena, mirisa i okusa. Fizikalna kemijska svojstva određuju da kulen smije sadržavati 35 posto vode, udio masti ne smije biti veći od 25 posto, a udio proteina 22 posto", pojašnjava tajnik udruge Slavonski domaći kulen-kulin Andrija Matić dodajući kako se za proizvodnju domaćeg kulena može koristiti samo svinjetina koja se dobiva klanjem svinja utovljenim u Slavoniji i to najmanje tri generacije unatrag moraju potjecati iz Slavonije od čistokrvnih ili križanih svinja.

Određena je i tehnologija proizvodnje kulena te vrijeme za proizvodnju od studenoga do konca ožujka. I upravo kod odrednice da svinje od čijeg se mesa pravi kulen, moraju potjecati iz Slavonije, "zapelo" je u procesu priznavanja kulena na europskoj razini. Naime, prema Matićevim riječima, Europa, ili preciznije rečeno Europska unija (EU), osporava pravo da slavonski kulen mora biti proizveden od svinje koja je uzgojena u Slavoniji.

" Već tri godine vodimo bitku s EU oko toga jer mi držimo, a tako smo i zapisali u našim pravilima, da kulen može imati etiketu izvodnog slavonskog kulena samo ako je proizveden od svinje koja je uzgojena u Slavoniji I "vuče" slavonsko porijeklo u tri koljena", navodi. I što sada? Nastaviti ili odustati od cijelog posla u koji se uložilo puno truda, volje i želje? Ustrajati na svome ili prihvatiti mišljenje konzultanata iz EU koji tumače kako je dovoljno da se kulen proizvodi u Slavoniji i prema tradicionalnom receptu da bi zadržao autohtonost. U udruzi Slavonski kulen-kulin kažu da će, ukoliko EU ne promjeni stav odustati od namjere zaštite kulena kao autohtonog slavonskog proizvoda.

Mišljenja su o tome i "za" i "protiv". Međutim, među proizvođačima kulena prevladava mišljenje kako bi svakako trebalo ustrajati u zahtjevima za zaštitu kulena. Jer, kako neki od njih ističu, kada jednom odustanemo od zaštite kulena, naći će se vrlo brzo, kako to već biva, neki drugi narodi u Europi koji će pokušati kulen zaštiti kao svoj proizvod. I, što je najgore, mogli bi u tome i uspjeti. Zato bi svakako slavonskim proizvođačima kulena trabalo dati svu podršku u nastojanjima zaštite slavonskog kulena jer kroz zaštitu tog proizvoda, Hrvatska štiti vlastitu poljoprivredu i stočarsku proizvodnju i opstanak hrvatskog sela. A to bi Hrvatskoj trebalo biti puno važnije od pokušaja udovljavanja EU birokratima i stroge provedbe naputaka Bruxellesa, a kojih se, uzgred rečeno, (a to znaju svi oni koji se s vremena na vrijeme, otisnu u neku od zemalja članica EU) u potpunosti ne pridržavaju ni države koje su u članstvu EU jako dugo, ali su iznašle modalitete da europska pravila prilagode vlastitim potrebama.

Daleko od toga, da pokušavam sugerirati kako bi Hrvatska, dok još nije niti postala punopravna članica EU, trebala već razmišljati o "zaobilaženju" usvojenih pravila ponašanja i djelovanja na zajedničkom europskom tržištu, ali pokazati određenu principijelnost i neprestano ukazivanje na važnost određenih stvari za Hrvatsku i ljude koji žive u njoj, poput prava na zaštitu kulena, ne bi bilo na odmet. Pravo je to svakog naroda, a rekao bih, i obveza poglavito onih "malih", u pokušaju suzbijanja da vremenom ne postanu otirač "velikim" nacijama. Spor oko zaštite kulena možda je banalan primjer, ali ne bi trebalo odustati od zaštite tog proizvoda. I to ne zbog one poznate i omiljene našem čovjeku "inati se Slavonijo", već zbog shvaćanja i prihvaćanja da prvenstveno moramo gledamo interes vlastite države i hvatskih građana uz dakako, obvezatnu obvezu podastiranja dokaza za ono za što mislimo da nam s pravom pripada.

Autor: Alen Kuns