Uzgoj zagorskih purana u Slavoniji, Željko Požega: Isplativo samo kao dopunski posao

"Krenuli smo ih držati za sebe, no kako se nalazimo na prometnom mjestu ljudi su počeli stajati, tražiti male i velike puriće i jaja. Onda smo krenuli svake godine s povećanjem broja i na kraju smo došli do nekog našeg maksimalnog kapaciteta“, kaže za Poljoprivrednu televiziji jedini uzgajivač zagorskog purana u Požeško-slavonskoj županiji Željko Požega. 

Trenutno ih na OPG-u u mjestu Srednje Selo kod Pleternice ima 200-njak od kojih je 100 prstenova u 17 obitelji za rasplod u kojima budu od pilića do kraja mitarenja koje obično završava u srpnju. Odabiru najbolje purane i pure iz vlastitog uzgoja, a zajedno najviše žive tri godine jer su u tom periodu najproduktivnije. Kasnije ih pomlađuju.

"Ide pet pura i jedan puran za jednu obitelj koja mora imati svoju zasebnu kućicu i dvorište u kojoj pase i šeta“, pojašnjava ističući kako posebno vode brigu o rasporedu. "Kako bi se znalo koja su jaja od koje obitelji tako da se točno mogu izdavati i rodovnice“, dodaje. 

Osigurati dovoljno prostora za kretanje

Ove su ptice do osmog tjedna starosti jako osjetljive i često ugibaju, naglašava sugovornik. "Najviše se treba paziti na hranidbu, čistu vodu i mora im biti jako toplo. Ne smiju 'ozepsti' jer čim se to to dogodi počinju ugibati“, napominje na što se sve treba obratiti pozornost. 

Također, nakon što odrastu treba se paziti s hranom. Na ovom OPG-u purani pasu livadnu travu, ponekad im se nakosi lucerne, a smjesu im rade po provjerenoj recepturi, od domaće hrane koju sami miješaju. 

Važno im je, naglašava Željko, osigurati i dovoljno prostora za kretanje. Njegove su životinje od proljeća do jeseni vani na ispaši, a zimi ih spremaju u nastambu gdje su osigurali dobre uvjete kako bi im bilo stalno toplo što je ključno za rani početak mitarenja u proljeće. 

"Treba pet kvadratnih metara vanjskog prostora i pola kvadratnog metra kućice po puri“, objašnjava. 

Isplativo samo kao dopunski posao

Zagorski purani autohtona su pasmina u Hrvatskoj čiji se uzgoj podupire i poticajima, no oni, naglašava sugovornik, nisu dovoljni ni za pokrivanje trećine godišnje količine hrane. Važno je, dodaje, pronaći dobro tržište, a cijenu su prilagodili onako kako njima odgovara. 

Obitelj Požega ne prodaje meso, već isključivo puriće tražene u cijeloj Hrvatskoj, a najviše ih se plasira u Zagorje. "Meso ne prodajemo jer nemamo vremena za to niti možemo. Jedino za sebe“, kaže. 

"Trenutno prodajemo po 20 kuna, mada je to najniža cijena. Pratimo kako se kreću cijene koje budu 25, 30 i do 35 kuna, ali to su ljudi koji imaju 20-30 pura i drže veće cijene. Međutim mi uzgajamo na količinu i to je neka prihvatljiva cijena s kojom uspijemo pokriti troškove, a nešto i zaraditi“, pojašnjava. 

Otkriva i kako su se tek iz četvrtog puta odlučili uistinu baviti time, do onda su se svaki put nećkali. Ističe kako se od toga kao primarnog posla ne može živjeti.

"Traži puno ulaganja. Koliko smo trenutno uložili naredne dvije, tri godine nećemo dobiti nazad“, zaključuje. 

Inače, u prošloj je godini zabilježen broj od 2.685 kljunova ove autohtone ptice i ukupno 135 uzgajivača s prijavljenim držanjem što je rast od gotovo tisuću komada i 25 proizvođača u odnosu na 2019. godinu.

Više o uzgoju zagorskog purana u Slavoniji pogledajte u videu: