Uzgoj nojeva nije lak posao - što sve trebate znati?

Nojevi su za većinu egzotične životinje koje se mogu vidjeti u zoološkim vrtovima, ali dio ljudi je odlučio posvetiti se njihovom uzgajanju. Radi se o vrsti koja je dobro prilagođena na klimu u sjevernim područjima. Uzgajaju se zbog proizvodnje jaja, mesa, perja i kože, ali i zbog masti, kandži, kljuna.

Razlikujemo afričkog, australskog i južnoameričkog. Afrički noj je najviši i može narasti do 2,7 m visine. Prosječna težina mužjaka je oko 155 kg, dok su ženke malo teže, oko 165 kg i mogu snijeti i do 10 jaja.

Proizvodi od noja

Jedno jaje noja je ekvivalent za 30 kokošjih jaja i može imati težinu do 1,8 kg. Ljuska je otporna i lagana, zbog toga se koristi za izradu umjetničkih predmeta. U 100 g nojevog jajeta ima 12,5 g proteina, 11,8 g masti i 0,7 g ugljikohidrata, a sadrži 118 kcal. U hladnjaku se može čuvati do tri mjeseca.

Za kuhanje će vam trebati 75 minuta. Ne preporučuju se osobama koje imaju problema s masnoćom u krvi. Kao i kokošja jaja mogu izazvati pojavu alergije.

Na jednom noju ima oko jedan kilogram perja, a prikuplja se od životinja koje su stare najmanje tri godine. Dužina pera ne smije biti veća od 80 cm, a režu se posebnom tehnikom. Meso je najsličnije govedini, a odlikuje se malim sadržajem masti.

Nojeva mast je vrlo tražen proizvod zbog svog protuupalnog djelovanja, smanjivanja edema i ubrzavanja zarastanja rana. Jedan noj može dati do sedam kilograma masti.

Uvjeti uzgajanja

Najveći problem kod uzgoja je što ne podnose iznenadne promjene temperature. Iako mogu podnijeti hladnoću, čak do -30ºC, treba ih zaštititi jer im opada imunitet. Međutim, moguće ih je držati u negrijanim objektima, ako su izgrađeni od kvalitetnog materijala, suhi, osvijetljeni, a ventilacija odgovarajuća. Kada je hladno ne otvarati vrata objekta kako ne bi došlo do pothlađivanja.

Nojevi traže ispunjavanje zahtjeva koje odlikuju i drugu perad, ali im je neophodan veći prostor. Objekt treba biti suh i imati dobru ventilaciju. Najviše im odgovara pod od drveta koji se prekrije debelim slojem slame i piljevine. Sam prostor mora biti visok zbog visine životinja. Od njihove glave do stropa treba biti praznog prostora jedan metar.

Uz glavni objekt neophodno je da imaju ograđen vanjski prostor. Lokacija treba biti dobro osvijetljena, bez sjene od drveća i grmlja.

Veliku pažnju posvetite broju i rasporedu hranilica, jer se mogu ozljediti u borbi za hranu. Za piliće udaljenost hranilica je 0,5 m, a za odrasle 1,5 m. Hranilice za travu i sijeno moraju biti posebno pozicionirane. Pojilice za vodu trebaju biti bijele kako bi ih mogli lako uočiti.

Hranidba nojeva

Potrebna im je raznovrsna hrana bogata nutrijentima, uzimajući u obzir godišnje doba, način držanja, starost i fiziološko stanje jedinki.

Glavni izvor energije i vitamina je povrće. Za hranidbu se najviše koriste mrkva, cikla, kruška, skuhan krumpir i pomiješan s mekinjama i biljnim brašnom. Od žitarica hrane se kukuruzom, pšenicom, ječmom, zobi. U hranidbi mora biti zastupljena zelena, svježa trava, sijeno trava i leguminoza (lucerne ili djeteline), kopriva, biljno brašno. Koriste se mliječni proizvodi, riblje i koštano brašno.

Kod hranidbe se razlikuje doba godine i faza u kojoj se životinje nalaze. Kako bi iskoristili hranu na lokaciji mora biti sitnih kamenčića koje gutaju i tako osiguravaju probavu hrane.