Utjecaj silaže na kvalitetu mlijeka i mliječnih proizvoda. O čemu voditi računa?

Miris silaže može se prenijeti na mlijeko putem probavnog trakta odnosno nakon konzumiranja silaže, a ima čak i mišljenja da se to događa kroz atmosferu i udisanjem hlapljivih sastojaka, navodi stručni savjetnik za stočarstvo u PSSS Miloš Marković.

Ipak, kaže, realnije je da se aromatični sastojci silaže, topivi u vodenoj frakciji mlijeka, prenose nakon njenog konzumiranja.

"Oni se mogu odstraniti aeracijom pomuženog ili aeracijom zagrijanog mlijeka u vakuumu. S druge strane, miris se može prenijeti pri mužnji u otvorene posude, pri čemu se ne veže samo za vodenu frakciju, već i mliječnu mast. Otamo se ne može ili može samo djelomično odstraniti aeracijom", navodi ovaj stručnjak.

Zbog navedenog, preporučuje se da se silaža kravama daje tek nakon obavljene mužnje, kako bi bilo dovoljno vremena da određeni sustavi razgrade ove nepoželjne sastojke do sljedeće mužnje.

"Neki kemijski konzervansi koji se koriste pri siliranju mogu imati utjecaj na količinu mliječne masti. Hranidba muznih krava sirovim zrnom kukuruza koje je konzervirano propionskom kiselinom može dovesti do smanjenja postotka mliječne masti, dok upotreba octene kiseline kao konzervansa ima suprotan učinak."

Utjecaj na zrenje tvrdih sireva

Pri mužnji u otvorene posude, u mlijeko mogu dospijeti iz zraka spore Clostridiae, koje potječu iz silaže. One utječu na nepoželjan proces zrenja tvrdih sireva, uz nadimanje i promjenu strukture, arome i okusa. Nije zapažen utjecaj na kvalitetu mekih sireva.

"Prirodno stanište anaerobnih sporogenih bakterija je zemljište, koje može u 1g sadržavati oko 300-400 ovih bakterija, a i više. Tijekom pripreme silaže može doći do njene kontaminacije sporama Clostridiae, a zbog unošenja zemlje u silažu, bilo prilikom ubiranja biljnog materijala ili prilikom ulaska traktora u silo-objekt čije su gume zaprljane zemljom", upozorava Marković.

Pri hranidbi takvom silažom, dodaje, spore ovih bakterija dospijevaju u izmet gdje ih može biti i nekoliko milijuna po gramu, a odatle, kroz zrak, u mlijeko. Ovih mikroorganizama ima puno u silažama od materijala koji se sam teško silira (lucerna, crvena djetelina, grahorica) i gdje nedovoljna količina lakotopivih ugljikohidrata ne dozvoljava brz razvoj i dominantnost bakterije mliječne kiseline.

"Zbog toga je pri spremanju silaže od ovakvih kultura neophodno primijeniti kemijske konzervanse ili dodatke bogate ugljikohidratima. U nekim zemljama zabranjena je upotreba silaže za krave čije se mlijeko koristi u proizvodnji kvalitetnih mliječnih sireva, prije svega ementalera i gruyera", zaključuje on.