Umjetno osjemenjivanje i njegov značaj za razvoj stočarstva

Umjetno osjemenjivanje domaćih životinja je biotehnološka metoda koja je za najkraće vrijeme najviše unaprijedila razvoj stočarstva. Taj napredak se ogleda prvenstveno u zoohigijenskom, zootehničkom, veterinarsko-medicinskom i ekonomskom značaju. Sagledavajući ovaj značaj nije ni čudo što se ono primjenjuje u svim razvijenim pa, čak i manje razvijenim stočarskim zemljama.

Umjetno osjemenjivanje je instrumentalno unošenje sperme u spolne organe ženke, čime se postiže približavanje spermatozoida i jajnih stanica bez spolnog čina. Ono ima višestruki značaj za stočarstvo i nadmoć nad prirodnim parenjem. Pri tome treba imati u vidu posebice sljedeće četiri činjenice.

Zootehnički značaj. Primjenom osjemenjivanja moguće je postići relativno brzo kvalitativnu promjenu pasminskog sastava stočnog fonda. Elitni rasplodnjaci iskorištavaju se u znatno većoj mjeri za korigiranje i povećanje proizvodnih svojstava kod potomaka, nego kod prirodnog parenja. Najveći značaj osjemenjivanja je u tome što se nasljedne osobine-genomi rasplodnjaka kao što su visoka mliječnost, masnoća mlijeka, veliki dnevni prirast mesa i plodnost masovno prenosi na čitavu populaciju životinja.

Zoohigijenski značaj. Osjemenjivanje je pouzdana zoohigijenski zooprofilaktička metoda suzbijanja i iskorjenjivanja spolnih infekcija i drugih zaraznih i parazitarnih bolesti. Primjenom osjemenjivanja prekida se kontakt između životinja kao spolnih partnera, a samim tim i mogućnosti širenja i prenošenja spolnih zaraza koje izazivaju neplodnost životinja (vibrioza, trihomonijaza, bruceloza, tuberkuloza, epivag i dr.)

Veterinarsko-medicinski značaj. Osjemenjivanje je veterinarsko medicinska metoda iz više razloga. Prije svega, sam čin inseminacije predstavlja ginekološki pothvat, higijensko unošenje sperme u spolne organe ženke ima za cilj oplodnju, ali i sprječavanje infekcija kod životinja. Primjenom osjemenjivanja povećava se plodnost životinja, jer se obavlja kontrola njihove reproduktivne sposobnosti.

Ekonomski značaj. Osjemenjivanje ima za cilj povećanje stočne proizvodnje, u govedarstvu je to proizvodnja teladi i mlijeka. Primjenom osjemenjivanja dobiva se daleko brojnije potomstvo nego kod prirodnog parenja. Proizvodni genomi prenose se na čitavo potomstvo goveda. Rashodi za umjetno osjemenjivanje su neusporedivo manji nego kod prirodnog pripusta.

Od prijavljenih ili privedenih krava za osjemenjivanje, osjemenjuju se samo one kod kojih se spolni žar (estrus) klinički utvrdi. Zbog toga osjemenjivanje krava obuhvaća:  

• pregled spolnih organa
• unošenje sperme u spolne organe

Kako izabrati krave za osjemenjivanje?

Izbor krava za osjemenjivanje obavlja se kliničkim pregledom. Pregled krava pred osjemenjivanje sastoji se iz: anamneze, vaginalnog i rektalnog pregleda, a prema potrebi i iz specijalnog labaratorijskog pregleda estrusne sluzi. Pri uzimanju anamneze, za svaku pojedinačnu kravu važno je utvrditi sljedeće: vrijeme početka spolnog žara (estrusa), znakove i stupnje manifestacije estrusa, datum i tijek zadnjeg teljenja, je li posteljica izbačena na vrijeme, kada je krava pokazala prvi spolni žar poslije telenja. Treba obratiti posebnu pažnju na početak estrusa zbog određivanja optimalnog trenutka osjemenjivanja.

Isto su tako važni i podatci o simptomima i intenzitetu spolnog žara (uskraćivanje mlijeka, skakanje na druge životinje i ljude, izbacivanje estrusne sluzi iz vagine i dr). Osim podataka o spolnom životu krava, treba uzeti podatke o načinu hranidbe i držanju, zdravstvenom stanju i dr. Vaginalni pregled vrši se radi utvrđivanja simptoma, faze i stupnja izraženosti spolnog žara, kao i radi isključenja bolesti maternice ili graviditeta. Pri vaginalnom pregledu treba obratiti pažnju na četiri osnovna simptoma spolnog žara: otvoren cerviks, estrusnu sluz, hiperemiju i ljigavost sluzokože vagine i grlića maternice. Kod krava van spolnog žara ovi simptomi nisu izraženi.

O čemu ovisi uspjeh osjemenjivanja?

Posebnu pažnju treba obratiti na estrusnu sluz, koja kod krava mora biti bistra, rastezljiva i žilava bez ikakvih primjesa. Ukoliko se kod estrusne sluzi primjeti gnoj, krv, mukus, takvu kravu ne treba osjemenjivati već liječiti. Rektalnim pregledom prije osjemenjivanja utvrđuje se estrus, a isključuju druga abnormalna fiziološka i patološka stanja maternice, jajovoda, jajnika.

Uspjeh ovisi od pravog trenutka osjemenjivanja, tj. od određivanja optimalnog momenta kad ga obaviti. Optimalan trenutak oplodnje krava ovisi od tri faktora: momenta ovulacije (oslobađanje jajne stanice iz jajnika), dužine života spermatozoida u spolnim organima krave i trajanja oplodne sposobnosti jajne stanice. Po normalnim okolnostima ovulacija u krava nastaje najčešće 20-30 sati od početka spolnog žara ili prosječno 7,7 sati po završetku estrusa. Spermatozoidi bika žive u spolnim organima krave obično 10-16 sati, maksimalno 29 sati.

Osim toga, spermatozoidi bika trebaju provesti najmanje 6 sati u spolnim kanalima krave da bi stekli sposobnost oplodnje. Jajna stanica krave ostaje sposobna za oplodnju 6 do 12 sati (maksimalno 20 sati) poslije ovulacije. U praksi se provodi jutarnje i večernje osjemenjivanje krava. Preporučuje se da kod krava kod kojih se otkrije spolni žar (estrus) ujutro, osjemenjivanje obavi popodne ili navečer, a krave kod kojih se spolni žar (estrus) otkrije popodne ili navečer, osjemenjivanje obavi sutradan ujutro.

Uspjeh ovisi i od tehnike otapanja sjemena jer ono se mora otopiti na temperaturi od 38 do 40 °C u trajanju od 20 do 30 sekundi. Također, uspješno osjemenjivanje ovisi i od pravilnog ubacivanja sjemena u reproduktivne organe plotkinje.

Autor: dipl.inž. Stojan Kozomara, Savjetodavna RS