• Udruživanje
  • 19.01.2015. 07:15

Udružili se ovčari i kozari Slavonije i Baranje!

Tek su u postupku registracije. Ima ih desetak sa nekoliko stotina ovaca i stotinjak koza, ali vjeruju kako će ih biti još jer na području Slavonije i Baranje ima dosta kozara i ovčara čiji su problemi zajednički, a najviše ih muči birokracija.

  • 1.676
  • 265
  • 0

Krajem prošle godine održana je osnivačka skupština Udruge ovčara i kozara Slavonije i Baranje za čijeg predsjednika je izabran Simon Požar iz Novog Bezdana, a desetak članova te novosnovane udruge čije je sjedište u Đakovu, nada se kako će udruživanjem stvoriti bolju podlogu za jači proboj na tržište, ali i privlačenje sredstava iz EU fondova.

"Tek smo u postupku registracije. Ima nas desetak sa nekoliko stotina ovaca i stotinjak koza, ali vjerujem kako će nas biti još jer na području Slavonije i Baranje ima dosta kozara i ovčara čiji su problemi zajednički, a najviše nas muči birokracija i birokratske barijere", kaže novoizabrani predsjednik Udruge ovčara i kozara Slavonije i Baranje Simon Požar koji je, iako nema niti punih 20 godina života, sa žarom prionio ka ustrojavanju udruge i pokušaju omasovljenja ovčarstva i kozarstva.

Mogućnosti ogromne - ali ne manjka niti problema

Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj je oko 637.000 rasplodnih ovaca i 70.000 rasplodnih koza. Od toga je na području istočne Hrvatske, kojemu teritorijalno pripada pet slavonskih županija, evidentirano više od 122.000 rasplodnih ovaca i 6.600 rasplodnih koza, što je nešto više od 19% ovaca i 9% ukupnog broja koza u Republici Hrvatskoj.

Jedna od životinja s imanja Simona Požara

Udruga ovčara i kozara nema puno, a posebice ne na području Slavonije i Baranje u kojoj je registrirano tek nekoliko takvih udruga. Stoga bi za novosnovanu udrugu ovčara i kozara Slavonije i Baranje posla trebalo biti itekako, a ne manjka niti izazova.

"Puno toga nas muči. Mogućnosti su nam ogromne, poglavito u proizvodnji ovčjeg i kozjeg sira za što su interes pokazali i neki zagrebački restorani, ali problem je što nemamo sirane jer je riječ o vrlo skupim projektima. Problem je i prodaja janjadi i jaradi, a donedavno to je bila i prodaja vune. Od ove godine taj smo problem riješili u suradnji s jednim kineskim otkupljivačem koji otkupljuje vunu po Hrvatskoj i Mađarskoj u kojoj se vuna i pere, sortira te odvozi na tržište", navodi Simon Požar u čijim oborima na obiteljskom imanju njegova oca se trenutačno nalazi 190 ovaca i desetak koza, čiji broj u budućnosti namjerava i povećati.

Mliječne umjesto mesnih pasmina

"Problem je i što na ovom području nitko ne muze ovce. Ja sam prvi koji sam počeo prošle godine i za sada sam prezadovoljan. Cisternama Vindije, koja je moj otkupljivač, jednostavno se ne isplati dolaziti, pa mlijeko moramo voziti na udaljeni punkt što nam iziskuje dodatne troškove. Ako bi bilo više proizvođača, oni bi dolazili. To je još jedan razlog zašto smo se udružili", kaže Požar koji dnevno proizvede 50-tak litara mlijeka od osamdesetak ovaca.

Istarske pramenke Simona Požara

Svjestan je kako bi se dalo proizvesti puno više mlijeka od onoga što njegovo domaćinstvo da, ali da bi do toga došao, mora promijeniti pasminu. Naime, u njegovim oborima sada prevladavaju mesne pasmine, a cilj mu je mesnu pretvoriti u mliječnu pasminu kako bi barem dobijao dnevno oko litre mlijeka.

Interes za pasminu Lacaune

"Imam njemačkog Merlina, Cigaje i Pramenke, a hoću pretapati u francusku mliječnu pasminu Lacaune. Nabavio sam i nekoliko grla Istarske pramenke pa ću vidjeti kakve će rezultate ta pasmina u Baranji ostvariti. U Istri ta pasmina daje bez problema 200 litara mlijeka godišnje. Naše ovce u prosjeku daju pola litre mlijeka, dok Lacaune u Francuskoj daje i četiri do pet litara dnevno. Znam uzgajivače u Hrvatskoj koji od ovce pasmine Lacaune izmuzu i 200 litara godišnje, što je predobar rezultat", kaže taj mladi proizvođač čije ovce i koze pasu na pašnjacima u vlaništvu njegova oca.

Navodi kako su ranije mještani koji su se bavili uzgojem ovce i koze na ispašu vodili u obližnju šumu, ali to više nisu u mogućnosti, tako je Požarevima preostalo jedino da vlastite oranice zasiju kvalitetnim sjemenom trava i djetelina, što je kako navodi, dosta skupo, ali drugoga izbora nije bilo.

Cilj je izgradnja mini sirane uz pomoć EU fondova

Na spomen državnih poticaja samo se kiselo smješi uz riječi kako mu je priče o poticajima na vrh glave. "Dosta nam je kukanja, želimo raditi. Prije par godina je poticaj po grlu bio i do 100, a sada iznosi oko 50 kuna. Uz to, odbijaju nam razne troškove poput troška revizije, što mislim da nije u redu. Razmišljam i o korištenju EU fondova, ali i tu su kriteriji malo čudni s obzirom da primjerice morate biti mlađi od 40 godina života, što ja jesam, ali se ujedno traži određeno iskustvo i imovina što je mlađoj osobi teško steći.

Ovce na imanju Požarevih

Teško je biti mlad i istodobno iskusan i biti vlasnik imovine. Na sreću, obitelj stoji iza mene. Planiram izgradnju mini sirane i to mi je neki cilj u doglednoj budućnosti koji namjeravam ostvariti upravo uz pomoć EU fondova. Do tada mi preostaje jedinio proizvodnja sira za svoje potrebe, s obzirom da nisam u mogućnosti proizvoditi za tržište jer ne ispunjavam stroge uvjete koji su propisani. Puno toga morate imati što ja sada nemam. Zato i namjeravam graditi mini siranu. Potražnje ima. Za sir pitaju i neki restorani iz Zagreba ali će to morati pričekati", navodi Simon Požar dodajući kako je zadovoljan otkupnom cijenom koju mu Vindija plaća za mlijeko njegovih ovaca i koza, a koja u njegovom slučaju iznosi oko osam kuna.

Prema njegovim riječima, s obzirom da proizvodnju potiču i država i mljekara, s premijom se dođe i do cijene od 10 kuna što je kako ističe, sasvim solidna cijena.Tome u prilog navodi i kako je primjerice u Mađarskoj otkupna cijena ovjčjeg i kozjeg mlijeka nešto niža nego kod nas.

Više ovaca nego stanovnika

"Većina ljudi misli da se uzgoj ovaca i koza svodi na to da ih ujutro isjtjerate na pašu, a navečer vratite. To niti izbliza nije tako. Treba svaki dan svaku životinju pojedinačno promatrati i nadzirati, kako se ponaša, koliko jede. Problem su i bolesti, posebice zarazna šepavost. Tu je bolest gotovo nemoguće iskorjeniti. Puno je ovaca koje boluju od te bolesti, a lako se prenese s bolesne na zdravu životinju", napominje uvjeren kako će se udruga na čijem je čelu uspjeti izboriti za interese uzgajivača ovaca i koza kojih je u Slavoniji i Baranji dosta.

Samo u Novom Bezdanu, omanjem selu s oko tristo stanovnika, dvostruko je više ovaca od samih mještana. Slična je situacija i u drugim mjestima Baranje i toga dijela Hrvatske. Pitanje je samo kako pravilno artikulirati interese svih onih uključenih u priču o uzgoju ovaca i koza, a u koju neminovno pored samih uzgajivača moraju biti uključeni i mljekari, otkupljivači vune i drugi zainteresirani te sama država koja poticajima (kakvim-takvim) i potiče razvoj toga dijela stočarske proizvodnje.

Da bi priča bila uspješna, svi bi u njoj trebali naći svoj interes, a ponajprije i prvenstveno ovčari i kozari koji bi morali iznaći načina kako povećati brojnost stada te uvođenjem novih pasmina, doći i do povećanja količine mlijeka. I sve to moraju uraditi uz znatni rizik od neuspjeha. Mlađahni Simon Požar takvog se izazova ne boji. Iako ga, kako kaže, rodbina zove da dođe raditi u inozemstvo, on čvrstvo ostaje u Novom Bezdanu jer je s ovcama i kozama navikao živjeti od djetinjstva i na njima namjerava graditi i vlastitu budućnost. Pa, neka mu je sa srećom! I udruzi na čijem je čelu, a u čijem se članstvu nalaze agilni ovčari i kozari poput tajnika udruge, Josipa Đurkovića iz OPG-a Đurković iz Marjančaca, koji je posljednjih godina postao najtrofejniji u Hrvatskoj kada je riječ o kvaliteti kozjeg sira.


Fotoprilog


Tagovi

Udruga Ovčari Kozari Ovce Koze Uzgoj Mlijeko Slavonija Baranja Simon Požar Novi Bezdan Proizvodnja Pasmina Vindija Otkup Cijena Vuna Kuna EU fondovi Sir Mini sirana Fondovi Poticaji Lacaune


Autor

Alen Kuns

Alen Kuns

Diplomirani novinar sa više od dvadeset godina staža na temama vezanim uz poljoprivredu, selo i ruralni razvoj. Dugogodišnji suradnik glasila Hrvatske gospodarske komore (HGK) Hrvatsko gospodarstvo, Gospodarskog lista te niz novina poput Glasa Slavonije i Vjesnika.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi