U stočarskoj proizvodnji nema praznika

Dok većina u industrijskoj proizvodnji zajedno sa svojim dobavljačima i transportnim uslugama kontinuirano smanjuju svoj obujam poslovanja pred prosinačke blagdanske dane pa neki idu i na kolektivne godišnje odmore, u poljoprivredi je situacija malo drugačija.

Na tržištu je ovih dana povećana potražnja i kupovina poljoporivredno-prehrambenih proizvoda za blagdansku i novogodišnju trpezu, stoga je u nekim granama ove proizvodnje, posebice u stočarstvu, povećana proizvodnja i plasman namirnica životinjskog porijekla poput raznih sireva te suhog i sirovog mesa. Dok ratari i drugi poljoprivredni proizvođači imaju minimalan obujam rada tijekom zime kada biljke miruju, stočari nemaju niti jedan dan odmora. Domaće životinje u uzgoju, tovu ili one koje proizvode mlijeko konstantno moraju konzumirati hranu i vodu, imati čiste objekte i idealne uvjete, što je bez ljudskog rada nezamislivo.

Nema odmora za stočare

Uzgajivači tovnih goveda, mljekari, peradari, uzgajivači svinja, ovaca, koza, riba, vrlo dobro znaju osnovni faktor svoje proizvodnje, a to je hrana. Niti jedna od gore navedenih stočarskih grana i ribarstvo ne trpe loš kvalitet ili čak deficit hrane, što se sasvim sigurno na kraju reflektuje na konačan proizvod. Biološki karakter ove proizvodnje zahtjeva konstantan nadzor i brigu o životinjama, što je u konačnici sustav rada 0-24.

Goveda, kokoši, pilići, ovce, svinje koze i druge domaće životinje svaki dan baš kao i čovjek moraju konzumirati hranu, kako zbog bazalnih metaboličkih tjelesnih potreba, tako i zbog stresa i napora proizvodnje naročito mlijeka i mesa kod tovnih goveda. Farmer dakle svaki dan mora osigurati kvalitetnu hranu i vodu i u određeno vrijeme istu servirati životinjama kroz hranidbeni hodnik ili u posebne hranilice i pojilice. Takav sistem rada ne poznaje slobodan vikend, neradni dan, godišnji odmor ili praznike. Potrebu za hranom i vodom domaće životinje imaju svaki dan, i one u sistemu uzgoja nisu u mogućnosti same sebi prištiti hranu i vodu, već je farmer taj koji vodi brigu o tome.

Konstantan rad u industriji pod vedrim nebom

Često poljoprivredu nazivaju industrijom pod otvorenim nebom, a ona se kao takva mora prilagođavati raznim, a u zadnje vrijeme vrlo varijabilnim, vremenskim uvjetima. U drvnoj industriji primjerice, stolar svoj proizvod može ostaviti i dovršiti ga neki drugi dan, a da to nema loših posljedica u konačnom proizvodu. Takvo nešto je u poljoprivredi nemoguće, svaka prijevremena i zakašnjela berba ili sjetva u konačnici se odrazi na kvalitetu proizvoda.

Mlijeko se nakon mužnje mora odmah plasirati ili sačuvati par dana u laktofrizima sa posebnim uvjetima čuvanja i onda proslijediti u mljekare. Brojleri poslije predviđenog vremenskog perioda 38 - 42 dana tova postižu lošije rezultate u konverziji hrane i pojedu više nego je potrebno po tablici, ukoliko se u predviđenom periodu ne transportiraju na klanje. Postoji još ogroman niz primjera u kojima poljoprivredno-prehrambeni proizvod, a i sama proizvodnja, ne trpe niti jedan dan odlaganja ili preskakanja. Sve se to onda svede na kontinuirani rad od 365 dana u godini, samo je razlika u pojedinim granama poljoprivrede kada ljeti ili zimi potražnja na tržištu ima manji ili veći obujam.

Rad i trud poljoprivrednika malo se cijeni

Ako se uzme u obzir trud i rad poljoprivrednika ili farmera sa svim navedenim činjenicama o konstantnom radu i brizi bez slobodnih dana, svjest o njihovom krajnjem proizvodu bi trebala biti drugačija nego što je danas. Često se poljoprivreda minimizira u usporedbi sa drugim granama industrije, ali ne treba zaboraviti da čovjek svaki dan mora jesti i piti vodu, a upravo sve potrebno za to pronalazi i dobija od poljoprivredne proizvodnje. Nažalost, rad i trud poljoprivrednika se ne cijeni, a najbolji pokazatelj su minimalne i ucjenjivačke prodajne cijene, i nebriga odgovornih institucija koje bi trebale zaštititi seljaka, poljoprivrednika i farmera.

Foto: clare.photoshelter.com