U Srijemu nema niti jedne uzgojno valjane koze!

Prije točno 10 godina, dakle 2005. godine, Vukovarsko-srijemska županija imala je 419 uzgojnovaljanih koza, što nije za neku pohvalu, ali s obzirom da danas, 10 godina kasnije, u toj županiji nema niti jedne uzgojno valjane koze, upisane u upisnike Hrvatske poljoprivredne agencije, taj podatak i ne zvuči loše.

Do drastičnog pada u broju uzgojnovaljanih koza na krajnjem istoku Hrvatske došlo je 2006. godine kada je broj koza desetkovan pa ih je te godine preostalo samo 96. Kako su godine prolazile, prolazila je i želja vukovarsko-srijemskih stočara da drže koze te ih je svake godine bivalo sve manje, sve dok saldo nije sveden na 0. Proizvođači tvrde da je glavni uzrok pomoru koza nepostojanje organiziranoga otkupa kozjega mlijeka, a isto tako ne treba izgubiti iz vida da u toj županiji ne postoji legalna proizvodnja sira, pa je tako plasman mlijeka vrlo otežan.

Matić: stanje u kozarstvu loše

Ne postoji organizirani otkup kozjeg mlijeka i legalna proizvodnja sira.

"Stanje u kozarstvu je jako loše. Nekada je najviše koza bilo u Bošnjacima, Prkovcima i Retkovcima, i to još prije desetak godina. Sada više nemamo gotovo pa ničega. Ono što je u Posavini i bilo nešto koza, poplava je uništila u potpunosti", kaže pročelnik za poljoprivredu Vukovarsko-srijemske županije Andrija Matić. Navodi kako je uzgoj koza vrlo zanimljiv, a koza može malom gospodarstvu osigurati solidne prihode. Naime, s tek nekoliko koza moguće je domaćinstvu osigurati visokokvalitetno mlijeko, a s malo truda i stjecanja znanja i sir u raznim varijantama.

I tu međutim dolazimo do glavnog problema. Što kada gospodarstvo preraste vlastite potrebe za mlijekom, sirom i ostalim mliječnim proizvodima, pa i mesom, i dođe u situaciju da višak proizvedenog može prodati? Odgovor na to pitanje volio bi znati i Drenovčanin Marko Breškić koji je nedavno uz pomoć Vukovarsko-srijemske županije u svoje domaćinstvo iz donacije kozara s područja Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije smjestio 17 koza i rasplodnog jarca pasmine njemačka alpina.

"Problem je što je to mliječna pasmina, a kod nas nema otkupa mlijeka pa bi mi to mogao biti malo veći problem. Dobio sam 17 koza i rasplodnog jarca pasmine njemačka alpina, kakvih u Drenovcima nema. Uglavnom se ovdje drže križanci. Probat ću nešto malo sa sirom, a ako ne, jarad neka sisa pa ćemo ići u suhostaj, neka miruju do slijedeće sezone parenja", kaže Marko Breškić dodajući kako je riječ o pasmini koja u prosjeku daje između tri i pet litara mlijeka.

Breškić: Koze bih svakome preporučio

Za litru kozjeg mlijeka moglo bi se dobiti i 10 kn.

"Privatno u selu kozje mlijeko prodajem po sedam kuna, a otkupna cijena mi je nepoznata jer ovdje nema otkupljivača. Netko spominje da bi se moglo dobiti 10 kuna, ali ne znam", kaže uz nadu kako će ipak uspjeti riješiti pitanje otkupa mlijeka jer u protivnom, vrlo brzo bi se mogao naći u problemima. Kozarstvom se bavi zadnjih četiri do pet godina i svakome bi to preporučio. "Tko god ima prostor i zemlju, ovo je dobro za ljude i idealno je poglavito za manja gospodarstva. Sada sam dobio u zakup preko Poljoprivredne agencije dva hektara poljoprivrednog zemljišta pa ću vidjeti. Vjerojatno mi to neće biti dovoljno, ali nešto se uvijek da dokositi sa strane. Nešto će se naći", trudi se pozitivno razmišljati taj kozar.

"Evo nešto se ipak miče s mrtve točke i u kozarstvu u ovoj županiji. Čini mi se da možemo ići naprijed. Za mala gospodarstva kozarstvo je dobar izbor i mogao bi uspjeti. U svinjogojstvu, koje je ovdje oduvijek imalo primat, sve smo teže konkurentni i možda je i kozarstvo jedan od načina da prebrodimo krizu u stočarstvu i zaustavimo osipanje stočnog fonda", kaže pročelnik Andrija Matić dodajući kako bi bio najsretniji kada bi se Marko Breškić kandidirao na Mjeru 6 za mala poljoprivredna gospodarstva, odnosno uspio ostvariti potporu za legalizaciju svoje proizvodnje i uspostaviti obiteljsku proizvodnju sira. "Ne tako davno, dvije-tri kravice život su značile i omogućile su našoj nešto starijoj generaciji solidno školovanje. Zašto to ne bi moglo biti i s kozama?", pita se Matić.

Uzgoj koza ima niz prednosti

Na početku 19. stoljeća samo u Dalmaciji bilo je 750.000 koza. Prema podacima HPA, s 1. srpnjem ove godine u Hrvatskoj je bilo 74.549 koza.

Koze su male tjelesne građe i nemaju velikih zahtjeva tako da kozarska proizvodnja ne zahtijeva velika početna ulaganja u objekte i opremu. Uz to, visoka plodnost i rana fiziološka zrelost koza omogućuje formiranje stada uz relativno mala novčana ulaganja, brz obrt kapitala (osobito u proizvodnji mlijeka i mesa), brza im je i laka prilagodljivost na različite promjene okoliša, a i brz je i proces obnove stada nakon nastalih šteta. Uz to, proizvodnja jaradi i kozjega mlijeka je u Hrvatskoj izrazito deficitarna. Jarad je visoko cijenjena u domaćoj i turističkoj potrošnji. Sve to međutim nije očito dovoljan razlog da kozarstvo jače zaživi u Hrvatskoj. Sve je nažalost više područja bez koza.

Tako se uzgojno-selekcijski rad u 2013. godini provodio u subpopulaciji od ukupno 6.792 koza svrstanih u sedam pasmina kod 108 uzgajivača (HPA, 2014.), a realizira se sukladno "Programu uzgoja koza u Republici Hrvatskoj" (2012.). Impresivno stoga izgleda podatak kako je primjerice na početku 19. stoljeća samo u Dalmaciji bilo 750.000 koza. Neposredno nakon donošenja Zakona o zabrani držanja koza 1954. godine, u cijeloj Hrvatskoj je uzgajano svega 101.609 koza. Prema podacima Hrvatske poljoprivredne agencije, s 1. srpnjem ove godine u Hrvatskoj je bilo 74.549 koza.

U Osječko-baranjskoj županiji pak koze uzgojno valjane pasmine alpina drži tri uzgajivača, a najviše ih je u Međimurju.