U Hrvatskoj poljoprivreda smrdi, a turizam pati?

Krave smrde, ovce i koze iste, o kokošima da ne govorimo. Razmišljati o ribouzgajalištu je u najmanju ruku krivovjerje koje zaslužuje inkvizicijsko ispitivanje. Svi koji su se pokušali baviti poljoprivredom, posebno stočarstvom, ili marikulturom na najljepšoj obali i najljepšem moru na svijetu znaju o čemu je ovdje riječ.

Turizam je postao sveta krava i treba mu sve biti slijepo podređeno. Situacija je dovedena do takvog apsurda da pojedine jedinice lokalne samouprave brane svojim stanovnicima da podignu farmu na vlastitoj zemlji, a sve da se zaštiti sveta krava hrvatskog gospodarstva.

Turizam je postao "sveta krava"

Čim krene priča o izgradnji farme, odmah se nađu dežurni čitatelji smjerova vjetra, nacrtaju njegovu ružu i koriste svoj trijumfalni argument kako će zbog stajskog smrada izgubiti goste. Na moru slična situacija. Ribouzgajalište će zagaditi more, potjerati kupače. Sjetimo se da je i general Ante Gotovina imao slične probleme kada je sam kretao u posao uzgoja tuna.

U Njemačkoj male farme nikome ne smetaju

Dok našoj svetoj kravi smeta i najmanji povjetarac, Nijemci nemaju takvih problema. Tijekom nedavnog posjeta Obrestaufen-u uvjerio sam se kako turizam i stočarstvo normalno funkcioniraju. Riječ je o malom turističkom mjestu na ulazu u same Alpe čijim ulicama u sat vremena prođe više milijunskih vrijednih vozila nego što nekim našim turističkim centrima prođe u godinu dana. Bit ću dovoljno drzak da kažem da jedno to vozilo vrijedi više nego sav promet što ga naprave ovi pizza-cut konzumenti. U takvoj atmosferi elitnog turizma, nikome ne smetaju male obiteljski farme koje su tik uz mjestu.

Moguć suživot stočarstva i turizma

Nijemcu ne smeta da plaća najam stana 1.200 eura, a da 200 metara od njega pasu telići. Nikome smeta ni gnoj ni muhe koje lete svuda. Radi se o planinskom kraju gdje se svaka najava kiše koristi da se dobro stajskim gnojivom pognoje travnate površine, a kako bi se što više hrane spremilo za snježni dio godine. Niti jednom vlasniku hotela nije palo na pamet da kaže - "e nećete vi meni sa svojim gnojem usmrditi zrak, pa će vozač Porsche-a otići iz mog hotela". Za njih je suživot primarnog i tercijalog sektora normalna stvar.

Njemačkom gostu ne smeta stajski gnoj

Kod nas, nažalost nije, a po starom dobrom običaju uvijek pati onaj koji se nalazi na nižoj stepenici. Kako bi to bilo da se tercijalni sektor malo prilagodi primarnom. Za Hrvatsku teško zamislivo. Selo u tercijarni sektor može primirisati jedino ako promijeni ime, prezime i identitet u poštapalicu ruralni turizam (bez stajske proizvodnje po mogućnosti, dodat ćemo za kraj).

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor