Sve je počelo s dvije krave, onda je krenula renesansa u obitelji Klapirić

Četrdesettrogodišnji Vinko Klapirić iz Donjih Vinjana u Imotskoj krajini jedan je od mladih poljoprivrednika i stočara koji su odlučili ostati u tom krškom mjesečevom krajoliku i nastaviti na starim temeljima, ali uz novu tehnologiju, s tradicionalnim djelatnostima tog kraja. Prije deset godina zajedno je sa suprugom i djecom osnovao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i nabavio prve dvije krave. Malo po malo u njegovoj staji trenutno se nalazi pet muzara pasmine Holstein i Metafon. Za prvu se kaže kako je prava tvornica mlijeka, dok ni druga goveda ne zaostaju.

"Nije bilo lako. Teško je krenuti iz ničega", sjeća se Vinko perioda kada je ideju trebalo razraditi i naposljetku realizirati. "Nabavio sam prve dvije krave i malo po malo krenula je prodaja. Mlijeka i sira ne možeš pripraviti što mi je bio dovoljan znak da krenem korak dalje. Podstrek koji je zavladao u cijeloj obitelji, odlučili smo pretočiti u nabavku novih goveda. Sada imamo pet kvalitetnih muznih krava što je trenutno za naše potrebe sasvim dostatno. Vratimo se na trenutak u vrijeme kada sam se tek počeo baviti. Holstein nije kao naša Buša.

Supruga siri sireve, a trojica sinova pomažu na imanju 

Trebalo je znatno više hrane pa sam osim sa svojih njiva, travu kosio kod prijatelja i rodbine koji su mi ustupili svoja zemljišta za košnju. Danas spremim oko 2.500 bala sijena i to mi je za sada dosta. Uz mlijeko i sir počeo sam prodavati i teliće i sve na kućnom pragu. Nema potrebe da obilazim sajmove i pazare, ljudi su jednostavno prepoznali naš obiteljski recept za dobar sir i kvalitetno mlijeko", ističe Klapirić, dodajući kako bi bez fondova za ruralni razvoj, još bio u povojima.

Prijavio se, naime, na podmjeru 6.3. "Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava" i dobivenim sredstvima u visini 115.000 kuna ubrzo kupio novi traktor Zetor i balaricu. Izgrađena je i nova staja, a od dobivenih novaca ugradio je i solarne panele na staju jer u novom objektu nije imao električne energije.

"Sve mi je to značajno unaprijedilo proizvodnju jer sam ne bi mogao sve to. Zahvalan sam za svaku kunu. Zašto, pitate se. Nema tu puno mudrolije. Od prodaje mliječnih proizvoda ne možete odraditi značajni pomak s ciljem unaprjeđenja proizvodnje. Novci od prodaje tek pokrivaju osnovne troškove, a za ozbiljniji rad potrebno je da vas netko pogura. Sada s novim strojevima znatno lakše ostvarujem zadane ciljeve. U tome mi pomaže cijela obitelj. Supruga siri sireve, a moja tri sina svatko u skladu sa svojim mogućnostima pomažu na razne načine u obiteljskom gospodarstvu. Za nas "male" proizvođače to je od krucijalnog značaja", priča nam Vinko Klapirić o nedostacima i prednostima u radu njegovog OPG-a.

Samo me smrt može rastaviti od goveda 

Kaže, ne želi niti pod razno ostaviti se tog posla. Jedino ga smrt može rastaviti od njegovih goveda. Veli, dao im je sve, a i oni mu to stostruko vraćaju.

Govedarstvo nije i jedina djelatnost kojom se bave Klapirići. U dijelu Imotskog polja obrađivaju i nešto loze, masline i krumpira. Kujundžuša u polju, a masline u brdu. To je recept za dobar prinos istih. Imotska krajina tijekom zimskih mjeseci kada se temperatura u termometru za hladnijih dana zna spustiti dobrano ispod ništice, što se tiče maslinarstva, nije baš obećana zemlja.

"Posadio sam ih pri strani da nisu izravno ugroženi vjetrom i mrazom. U svakom slučaju to mi je neka vrsta hobija. Ne očekujem ništa značajno, ali za potrebe obitelji, sasvim dovoljno. Krumpir i ostalo povrće još se može prodati. Malo tko to više sadi. Ljudi su odselili, a oni što su ostali, to rade isključivo za osobne potrebe. Mi malo "otporniji“ koji svoj kraj volimo više nego Pariz, Berlin i pustu Londru, pustili smo korijene i ukopali u ovaj kamenjar pa koliko ga god sjekao, ono iz kamena nanovo niče", ponosno će Vinko.