Što podrazumijeva pravilna hranidba stoke?

Iako su potrebe životinja za mineralnim tvarima daleko manje u usporedbi s onima za glavnim hranivima, (poput ugljikohidrata, proteina ili lipida), minerali imaju veliki fiziološki značaj. Posljedice deficita mogu biti vrlo važne jer minerali sudjeluju u brojnim biokemijskim procesima u organizmu. Ovisno o količinskom udjelu u hranivima, ali i u životinjskom organizmu, dijele se na makroelemente i mikroelemente. 

Makroelementi, kao što su fosfor i kalcij, esencijalni su elementi bez kojih nije moguć pravilan rast i razvoj životinja. Ova dva elementa utječu na mnoge biološke procese, formiranje kostiju i mišića, kao i u razmjenu energije u organizmu.

Mikroelementi su kemijski elementi koji se u organizmu nalaze u koncentracijama manjim od 50 mg/kg tjelesne mase. Iz tog razloga nazivaju se oligoelementi ili elementi u tragovima. To su: željezo, bakar, mangan, molibden, cink, kobalt, jod, selen, fluor, kositar, vanadij, silicij, nikal i arsen. Mada prisutni u malim količinama, imaju ogroman značaj u organizmu, a njihov deficit dovodi do pada proizvodnje i brojnih zdravstvenih problema.

Kuhinjska sol kao glavni izvor

Kalij (K), natrij (Na) i klor (Cl) trebaju stalno biti prisutni u hrani jer organizam ne stvara rezerve ovih elemenata, osim djelomično natrija i klora. Ovo se kompenzira smanjenom ekstrakcijom u slučaju nedovoljnog priljeva putem hranidbe. 

Kalij se nalazi uglavnom u stanicama, a izlučuje se urinom i izmetom. Potrebe za kalijem kreću se između 0,2 i 0,3 posto od obroka i ima ga obično dovoljno u hrani.

Potrebe za natrijem iznose 0,15 do 0,20% obroka. Kako ga toliko po pravilu nema u hrani, mora se posebno davati i to u vidu NaCl (natrij klorida). Klor se u određenoj količini deponira u koži i potkožnom tkivu. NaCl daje se u količini do 0,5% obroka za sve domaće životinje, uključujući u tu vrijednost i sadržaj NaCl u hrani. Potrebe u Cl iznose 0,3% obroka. Osiguravaju se dodavanjem kuhinjske soli.

Životinje mogu mjesecima ne pokazati simptome

Domaće životinje mogu izdržati više mjeseci bez soli, a da ne pokažu simptome deficita. Ako uskraćivanje soli traje duže, životinja gubi apetit i težinu, produkcija opada, poremećena je reprodukcija i na kraju dolazi do uginuća.

Životinje dugo vremena raspolažu s minimalnim količinama iz hrane smanjenjem ekskrecije. Na davanje soli, vrlo brzo reagiraju i simptomi deficita nestaju, objašnjava dipl.inž. Dragan Radosavljević.

Previše mikroelemenata uzrokuje toksičnost

Hraniva biljnog i životinjskog porijekla najbolji su izvori mikroelemenata u vidu organskih spojeva pa je njihova efikasnost korištenja vrlo visoka. Međutim, u slučaju deficita pojedinih elemenata u hrani, intervenira se upotrebom mineralnih premiksa koji mogu sadržavati i neke potrebne vitamine i tada se zovu mineralno - vitaminski premiksi. U premiksima se najčešće koriste željezo, mangan, bakar, cink, kobalt, jod i selen. Koncentracija mikro sastojaka u njima je takva da se premiksi uključuju u obroke najčešće u količini od jedan posto. Pritom, sastojci se u premiksima nalaze pomiješani s nekim nosačem, najčešće stočnim brašnom, sitnim mekinjama, kukuruznim brašnom i kredom. 

Neki mikroelementi, ako su prisutni u povećanim količinama, imaju jako toksično djelovanje, kao što su kadmij, fluor, živa i olovo, a također i bakar, molibden, selen, arsen i silicij.

Bolji proizvodni rezultati s dodatkom fosfora

Dodatkom monokalcij fosfata u hranidbi životinja postižu se bolji proizvodni rezultati, a samim tim povećava se i profitabilnost proizvodnje. Zahvaljujući ovim svojstvima, upotreba monokalcij fosfata daje daleko bolje efekte u odnosu na ostale formulacije koji se koriste u hranidbi stoke.

Optimalna dopuna obroka odgovarajućim mineralima može dovesti do poboljšanja, posebice u reprodukciji, otpornosti i kondiciji. Uključivanje mikroelemenata u hranu za muzne krave dovodi do povećanja postotka oplodnje i smanjenja broja somatskih stanica u mlijeku.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor