Što kriju torovi bračkih stočara?

Mnogima će stočni sajam na Vidovoj gori Gažul 2014 na Braču ostati u trajnom sjećanju i kao iznimno dobro organizirana korisna gospodarska, sportsko-rekreacijska i turistička priredba, takva rijetko viđena u sličnom ambijentu.

Sajam je ocijenjen i poticajnom manifestacijom, ne samo za ruralni razvoj i unapređenje stočarstva odnosno ovčarstva i kozarstva, te proizvodnje hrane - mesa, mlijeka i sira; nego i seoskog turizma na tom cijelom otoku i njegovu okruženju. Unatoč kiši, Bračani su održali svoju hvalevrijednu tradicionalnu manifestaciju nazvanu po selu Gožul na Vidovoj gori, jedinu takvu u cijeloj Dalmaciji, koja je privukla i mnoštvo turista, baš kao i Bračane zaposlene na radu u zapadnoj Europi.

Stočni sajam na Vidovoj gori Gažul 2014 – dopuna seoskog turizma

Posjetitelji su pratili programe i pod kišobranima gotovo uživajući u svirci, pjesmi, blagujući uz pečenu janjetinu te inim gastronomskim specijalitetima glasovite dalmatinsko-bračke kuhinje.

Mnogi od njih su komentirali kako se gotovo nigdje ne može vidjeti i doživjeti takva, niti slična priredba u ruralnom prostoru, kao ona u Gažulu, mjestu u Općini Nerežišće; te da se ne može vidjeti ni toliko izlagača, natjecatelja, izletnika, posjetitelja, automobilisti, biciklista, motorista, rekreativaca, ljubitelja prirode, pješaka-hodača u trekingu, penjača, planinara.

Zanimljivo je i to što se jedan motorizirani Bračanin sa svojim prijateljima na sajam Gažul 2014 dovezao svojim mercedesom iz Norveške. No, i to dosta govori koliko stanovnici toga otoka vole i cijene tu svoju priredbu, dakako i inozemne goste.

"Evo, vidite moga merđu kojim sam s prijateljima iz Norveške došao na Brač, odnosno na stočni sajam Gažul 2014 unatoč kiši zbog koje nema toliko stranaca ove godine kao što ih je bilo lani, primjerice. Uz to i putovanje je dugo i zahtjevno, zamorno. Ali svaki put kad god dođemo na Vidovu goru kao da se oslobodimo umora, posebice kada ovdje vidim toliko ljudi, pečenih janjaca, ovčjega i kojega sira, posebice onog iz mišine, različite vrste pripravljene morske ribe, a iznad svega bračke specijalitete poput ispečenog janjećeg vitalca na ražnju. I na ovogodišnjem stočnom sajmu je ponuđeno puno ovaca i janjaca, koza i kozlića, čak i iznad očekivanja.

To potvrđuje kako još uvijek ima dosta ovaca i janjaca u torovima bračkih stočara, samo im se ne zna točan broj. Ako njihovi vlasnici kažu kako drže po 30 ovaca, zasigurno ih imaju još toliko, odnosno po 50 ili 60 u svom OPG-u. Naime, mnogi od njih ne žele reći točan broj svojih domaćih životinja: ako kažu da imaju primjerice 50 ovaca, sigurno drže najmanje 100 ili 200 komada. Čudni su, kao da će im netko ukrasti blago ako kažu točan broj živine?", pita se jedan Bračanin.

Bračani predstavili i svoje poznate domaće specijalitete – janjeći vitalac, ovčji sir

Dodaje kako se sa svojim dugogodišnjem prijateljem iz Norveške dobro sporazumijeva, jer je naučio hrvatski jezik najprije dolazeći godinama na Brač gdje ima kuću. Riječ je o Norvežaninu koji je od prvog dana zavolio taj otok i njegove ljude, kulturu, prirodu, more, sunce. još dok je dolazio na odmor te poslije kada je postao stanovnik Postira. Dobro je upoznao tradiciju i običaje stanovnika toga otoka, a gotovo svaki dan tijekom ljeta odlazi u polje oko 9 ili 9,30 sati te se vraća oko 20 sati.

Nakon što se osvježi i uredi, obvezno se sastane i zasjedne sa svojim prijateljima s kojima jede, pije i pjevuši, a tijekom godine na Braču bude deset, a Norveškoj tek dva mjeseca što također govori koliko je zavolio jedan od najvećih naseljenih hrvatskih otoka. Bračani za njega kažu kako je dobar čovjek, oženjen je i iz sretnog braka ima sina. Ističu kako su Norvežani zadovoljni svime u mjestu i na otoku, kao i mještani Supetra s njima. Dakako, na stočnom sajmu Gažul 2014 su dodijeljene i prigodno uručene nagrade. Jednu od tih nagrada za matično stado ovaca pasmine pramenka, dobio je ovčar Tonći Franolić iz Nerežišća.

"Dobio sam kolekcijsku nagradu iz matičnog stada ovaca. Uzgoj ovaca, proizvodnja janjaca i ovčjeg sira perspektiva je za otok Brač, samo je problem u tome što naši mladi za stočarstvo i ovčarske proizvode još nisu puno zainteresirani. Jer, tome treba puno posvetiti vremena, ljubavi, dakako i sredstava, makar je zarada pristojna. Oko ovaca i janjaca treba raditi, uostalom kao i u svakom poslu, ako čovjek želi imati. A evo, ja sam mlad čovjek, uspješno se bavim ovčarstvom koje sam naslijedio od pokojnog djeda, dakako i od svog oca koji se još bavi tom plemenitom djelatnosti.

Moje stado trenutno ima nešto više od 30 ovaca, a ovo mi je prva godina (2014.) kako sam se aktivno i ozbiljno počeo baviti stočarstvom-ovčarstvom. Također mi je ovo prva godina kada sam samostalno počeo proizvoditi i prodavati ovčji sir.

I moja je majka sirila godinama, a to se sada sve postupno prebacuje na mene. Dakle, naučio sam siriti, zahvaljujući i školi koja je lani (2013.) održana na otoku Braču, u sklopu koje su održane edukacijske, praktične radionice i o sirenju", ističe Tonći.

Nakon povratka iz grada na selo, mladi se na Braču okreću ovčarstvu i turizmu

Dodaje kako je u školi bilo dosta polaznika, uglavnom mladih stočara-ovčara, od kojih su mnogi našli zadovoljstvo i perspektivu baš u ovčarstvu. Svjestan je i činjenice kako je proizvodnja zdrave hrane ujedno i dopuna seoskog turizma, što dodatno raduje poljoprivrednike i sve bračke obitelji koji se bave turističkom djelatnosti. Kaže kako je definitivno odlučio ostati na rodnom ognjištu otoku Braču gdje će se, najavljuje, baviti uzgojem ovaca te proizvodnjom janjaca, mlijeka i ovčjega sira, jer to sve voli raditi. Tvrdi kako se od toga može lijepo živjeti, samo treba puno raditi. Naglašava kako je njemu jednostavno i lako uzgojiti janjad, musti ovce i siriti.

"Samo to sve treba voljeti, imati volju za to, znanja, snage i ljubavi. U tom poslu nema slobodne subote, nedjelje niti blagdana; radi se i danju, i noću.

Ali ja nemam straha za prodaju janjaca i ovčjeg sira, bez obzira na to što moja ponuda još nije toliko velika. U prvoj godini sam proizveo oko 50 kilograma kvalitetnog ovčjeg sira, no bit će ga znatno više kada uskoro povećam stado ovaca, količinu mlijeka. Inače, po struci sam tehničar, a evo, sada sam u stočarstvu. Iz Splita sam se vratio doma jer se, jednostavno, nisam mogao snaći u gradu podno Marjana. Brač me je oduvijek privlačio. I gotovo ničim ne mogu usporediti život doma s obitelji u Nerežišću gdje sam rođen i odrastao, primjerice s onim u Splitu.

Želim proširiti stado muznih ovaca te u sklopu svog OPG-a otvoriti malu siranu i proizvoditi ovčji sir, dakako po mogućnosti povećati i obiteljski proračun. Dakako, želim osnovati svoju obitelj, oženiti se i imati djecu i sretno živjeti s njima i sa svojom ženom, jer za sve to na rodnom kućnom pragu postoje realne mogućnosti u Nerežišću na Braču. Dakle, s obitelji želim ostati na otoku, živjeti ovdje jer tko god hoće raditi, tu može lijepo živjeti, definitivno neusporedivo bolje nego u gradu, dakle puno bolje nego ijednom gradu", ističe svoje planove Tonći Franolić, koji svoju perspektivu i budućnost Brača vidi u proizvodnji zdrave hrane i seoskom turizmu.

Tonći Franolić želi proširiti stado ovaca, otvoriti malu siranu, proizvoditi ovčji sir

Osim Tonćija, na stočnom sajmu Gažul 2014 su odnijeli nagrade i ini brački ovčari, odnosno uzgajatelji ovaca i janjaca, proizvođači mlijeka i sira. Jedan od njih je i Joško Trutanić iz selačkih zaseoka, odnosno iz Općine Selce. Inače, selački zaseoci su poznati po uzgoju ovaca i janjaca, proizvodnji mlijeka i sira, odnosno po stočarstvu i zdravim proizvodima hrane.

"Poznati smo po tradiciji uzgoja ovaca i janjaca, proizvodnji mlijeka i ovčjeg sira, staroj oko 200 godina u mojoj obitelji. Ovčarstvom su se bavili i moji roditelji, majka i otac, koje sam naslijedio. Dakle, naši su stariji od pamtivijeka bili pastiri odnosno čobani na otoku Braču. Eto, i ja sam ostao na selu gdje se bavim stočarstvom-ovčarstvom i radim sve što god mogu, jer je danas teško živjeti ako se ne privređuje. A živjeti, ne raditi – tako se ne može! Potrebno je puno raditi kako bi se bar simbolično moglo živjeti.

Sada imamo oko 100 ovaca pasmine bračka pramenka, također i lipe, zdrave i snažne ovnove; u svemu imam uspjeha što me itekako raduje. Posebice sam zadovoljan i sretan što je baš moj ovan u ovogodišnjem natjecanju bio najbolji, osvojivši prvo mjesto, i što je dobio prvu nagradu. No, da bi se dobila takva nagrada, treba puno raditi oko ovaca; potrebna im je puna pažnja u toru i na ispašama; potrebno je puno ulaganja i odricanja. Dobre ovnove sam također naslijedio iz stada ovaca, koje je uzgajao moj pokojni otac. Iskreno govoreći, nešto nam je lakše nego stočarima-ovčarima u dalmatinskom zaleđu gdje im vukovi često napadaju i kolju stoku", priča Joško Trutanić.

Naglašava kako je u ovčarstvu uistinu dobio temelj izvorne bračke pramenka, kao i dobre ovnove. Opetuje kako to sve zahtijeva kontinuiran rad, makar je u tradiciji njegove obitelji imati kvalitetne, lijepe ovnove. Podsjeća i na činjenicu kako su ljudi oduvijek dolazili k njima te u njihovima torovima kupovali mlade ovnove, zatim slijedili rasplod svojih stada ovaca. Zato se ne treba čuditi, kaže Joško, što danas tih bivših ovnova ima po cijelom Braču, gotovo u svakom toru ovčara toga otoka. Vjerojatno će ga u uzgoju ovaca, proizvodnji janjaca, mlijeka i sira naslijediti njegov sin ili unuk Josip. Jer, riječ je o projektu u sklopu ruralnog razvoja koji je itekako gospodarstvo Brača, posebice za dopunu seoskog turizma.

Što prije zaštititi ovcu izvornu bračku pramenku – poruka ovčara na otoku Braču

"U taj projekt treba uložiti dosta rada, truda, znoja, sredstava, odricanja, uz tradiciju, ljubav prema ovčarstvu. Naime, za tu važnu poljoprivrednu djelatnost u obitelji moraju svi raditi, odrasli i djeca, ako se želi nešto postići u životu. No, stočari na otoku Braču računaju kako se ovčarstvo itekako isplati ako mu se pruži sve što mu je potrebno. Tako će svaki od nas proizvesti malo mlijeka, malo sira, malo mesa odnosno janjetine, a i ovčji gnoj je itekako koristan te se brzo proda poljoprivrednicima na otoku, posebice voćarima i povrćarima u dalmatinskom priobalju."