Škripavac, Ličanin i Ljutko najtraženiji su sirevi OPG-a Miščević

OPG Miščević iz Josipdola u Karlovačkoj županiji broji pet članova. Nositeljica Radmila Miščević i njen suprug Milan završili su program obrazovanja odraslih pod nazivom Mljekar-sirar i time se osposobili za ovu vrstu poljoprivredno-prehrambene proizvodnje. Imaju dvoje djece, kćerka Danijela pohađa Fakultet za turizam i ugostiteljstvo, a sin Goran je završio srednju Hotelijersku školu, zaposlen je, ali pomaže i roditeljima na gospodarstvu. Od početka otvaranja sirane kod njih radi Milanova sestra Bogdanka Orle.

Tradicija proizvodnje sira duža od 30 godina

"Nalazimo se u ekološki čistoj regiji što smatramo znatnom prednošću, a vjerujemo da je dijelom to i razlog velike potražnje za našim sirevima. Na našem gospodarstvu sirevi se tradicionalno proizvode već preko 30 godina. Kako bi unaprijedili proizvodnju, odlučili smo ući u investicije pa smo 2005. registrirali mini siranu. Ovo je posao u kojeg se mora svakodnevno ulagati, kako financijska sredstva tako i samoga sebe. Uz opsežan posao u sirani, treba se angažirati u mužnji i hranidbi krava, pripremanju hrane, čišćenju i ostalim poslovima vezanim za krave. I uz svu tehnologiju, ljudska ruka je ipak najvažnija.", ističu Radmila i Milan.

Proizvode škripavac, obični dimljeni sir te dimljene sireve sa raznim začinskim biljem (Ličanin - vlasac, peršin, češnjak; Ljutko - ljuta paprika; Mediteran - bosiljak, ružmarin, mažuran, majčina dušica; s maslinama; kadulja; menta; medvjeđi luk). Svi sirevi proizvedeni su na tradicionalan način, bez aditiva. "Istaknuli bi, u prvom redu škripavac, koji je naš najpoznatiji sir - kupuju ga mnogi restorani, jer se može grilati i panirati, a od ostalih su najprodavaniji Ličanin i Ljutko", kažu.

Od 2005. godine sudjeluju na županijskim ocjenjivanjima sireva i svake godine dobiju neku od plaketa. Članovi su udruge malih sirara Korni i nalaze se na karti Ceste sira Karlovačke Županije. 2015. godine otvorili su kušaonicu sira koja je kasnije preregistrirana u izletište kapaciteta 60 osoba.

Spojili poljoprivredu i turizam, a pomoć TZ-a bi im itekako dobro došla

"Osim dosadašnje ponude samo hladnih narezaka (sirevi iz naše proizvodnje, špek, kobasica, šunka) sada nudimo i tople obroke. Bazirali smo se na ponudu pretežito domaćih tradicijskih specijaliteta našeg kraja. A da bi zaokružili priču, od 2018. imamo dva potpuno opremljena apartmana koja su registrirana pod OPG-om. U svakom apartmanu postoji jelovnik s ponudom naših jela i napitaka koje poslužujemo u uređenom prostoru registriranom kao izletište. Gosti imaju i jednu specifičnu privilegiju, a to je da mogu razgledati siranu i prisustvovati procesu proizvodnje sira", doznajemo od ove vrijedne obitelji.

“Bavljenje turističkim najmom je zaista iscrpljujuće, a udarni mjesec je bio kolovoz. Naime, radi se o kratkim boravcima, najčešće 1-2 noćenja tako da ima izuzetno puno posla oko pripreme smještaja za nove goste. Voljela bih da imamo više grupa za naše izletište, no njih je vrlo teško dobiti. Mislim da bi turistička zajednica mogla pripomoći, ali moram biti kritična i reći da naša TZ ne funkcionira. U sklopu izletišta sad imamo i kuhinju te se baziramo na domaću hranu našeg podneblja pa nudimo sarme, razna pečenja i ostalo po narudžbi. Namirnice su s našeg ili okolnih gospodarstava”, opisuje Radmila.

Od grupa ih najčešće posjećuju školarci koji su obično smješteni u hotelu u Josipdolu pa dođu na kušanje sira, no ima i udruga umirovljenika te članova planinarskih društava.

Da bi mogli vraćati kredite, treba davati sve od sebe

Na samom početku razvoja dobili su sredstva od Ministarstva poljoprivrede koja su uložili u siranu tako da se mogu pohvaliti modernom opremom. Za kušaonicu i apartmane su se prijavili na natječaj Ministarstva turizma što im je također bilo od velike pomoći jer, kako kažu, sami ne bi mogli to sve izgraditi.

"Za izletište smo dobili nešto novaca od Županije. Trenutno imamo tri kredita i moramo se jako truditi dovoljno zaraditi da bi ih mogli vraćati i da bi sve zajedno funkcioniralo. To znači da trebamo što više gostiju na izletištima i u apartmanima”, smatra Milan koji svakog četvrtka vozi sir u Zagreb i dostavlja ga na kućne adrese. Vrše i dostavu u restorane i trgovine mini mljekare Veronika iz Desinića, ali prodaju i na kućnom pragu.

Sin Goran kaže da je imao 6 godina kada je sirana otvorena i od tada stalno pomaže roditeljima. “Uključen sam u sve - vakumiranje sira, ponekad sirenje, poslove oko kuće, usluživanje grupa, sve što zatreba. Nije to moj posao iz snova, ali kada treba, tu sam za pomoći, a i dobro dođe svaka dodatna kuna", govori.

Njegova sestra je nešto intenzivnije uključena u rad sirane. "Moji poslovi su sirenje, vakumiranje, pakovanje, a mijenjam i tetu kada je na godišnjem odmoru. Završavam studij i trenutno nemam u planu nastaviti obiteljski posao”, doznajemo od Danijele. Oboje mladih ipak smatraju da je dobro što imaju siranu jer od nje žive, ali se žale na premalo slobodnog vremena s obzirom da u ovom poslu nema stajanja. Ipak se radi o kvarljivoj robi i svi poslovi se moraju odraditi pravovremeno.