Senkić: Ja sam nazadan - napredni gledaju novce

U Svetom Đurađu, kod Donjeg Miholjca Stanislav Senkić bavi se poljoprivredom 50-ak godina, baš kao što je i njegov otac. Ponosan je na svog 21-godišnjeg sina Davida koji je odmalena s njim radio, vozio traktor, pomagao koliko je mogao, a sada je oženjen i odlučio je ostati i nastaviti tradiciju zajedno sa suprugom, a otac je na njega prenio gospodarstvo.

Poljoprivredna biljna proizvodnja na gospodarstvu obavlja se na 62 ha, a u stočarskoj proizvodnji je tov svinja. Uzgajaju pšenicu, ječam, tritikale, zob, soju, kukuruz, rauola - postrno po ječmu, u ljeto kao međukulturu. Tlo je siromašno ima samo 1,25-1,30 humusa.

Tov svinja na prirodan način

Krmača ima 40, Jorkšir, Landras, Durok domaće pasmine, a uzgajaju se na prirodan način. Nalaze se vani u hladovini na dubokoj stelji i slami. Takav način uzgoja svinja podrazumijeva manja uginuća, gradnja i opremanje tovilišta jeftiniji su, a proizvede se veća količina kvalitetnoga svinjskog gnoja koji kasnije služi za povećanje prinosa na oranicama. Zbog slame koja upije sve nečistoće, karakterističan miris svinjca uopće se ne osjeti. Pokraj tovilišta s pet boksova, s po tridesetak svinja imaju deponij za stajnjak i gnojnice i prikolicu za razbacivanje stajnjaka.

"Najviše bih volio da dobijem napismeno izvješće o poticaju, koliko i za što mi je uplaćeno. Sa poticajem sam zadovoljan, ali mišljenja da je poticaj najveće zlo za poljoprivredu", kaže Stanislav.

"Ja sam nazadan - napredni gledaju novce"

"Što je moguće više na prirodan način održavam proizvodnju. Na soju bacim 1l herbicida po ha - najmanje moguće doze, strnine skidam gruberom, a korove uklanjam mehanički. Propionskom kiselinom sam pojeftinio proizvodnju, kukuruz skladištim jednu godinu. Koristim grupu 300, dolazi ranije, sa manje vlage i sigurniji je. Proizvodnja je zaokružena, najbliži način ekološkoj poljoprivredi. Zelenu gnojidbu koristim već 8-10 godina. Ja sam nazadan, napredni gledaju novce. Kod nas je velika nepravda i pšenicu više neću sijati, ona nije nacionalni interes. Samo 3% pšenice 1. klase, pa stvarno nešto ne štima, nije moguće da ne znamo proizvoditi!

Najjača karika u lancu mi je stalni kupac, Živojin Bođirković, vlasnik mesarskog obrta iz Borovog naselja koji kupuje moje svinje koje godišnje proizvode oko 800 prasaca i tovljenika, čija je težina između 100 i 120 kilograma, a meso je kvalitetno.

Planira se i prerada mesa

Žalosno je što je zemlja zapuštena, puno mladih je na Jadranu. Volio bih da su pošteniji odnosi, izgubio se čovjek. Više zemljišta od ovoliko koliko obrađujem i ne treba mi. Posla ima i živjeti se može. Do kraja godine planiramo zaokružiti proizvodnju od polja do stola i početi preradu mesa, naći majstora koji će praviti čvarke, slaninu. Zalažemo se za održivu poljoprivrednu proizvodnju, uvođenje novih tehnologija i znanja i razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

"Ja sam seljak, a ne farmer!"

Unatoč velikom uvozu svinja u Hrvatsku naše gospodarstvo dobro posluje. Živi se i radi biti će bolje", za Agroklub je ispričao Stanislav. Za sebe kaže: "Ja sam seljak, a ne farmer".