Pura najviše jaja nosi u prvoj rasplodnoj godini

Divlje purane u Americi su pripitomili Indijanci, a u Europu su ih prenijeli Španjolci. Uzgojem ovih velikih ptica iz reda kokoški već godinama se bavi obitelj Mahaček iz Bjeliševca.

"Pure su osjetljive na hladnoću, vremenske uvjete, hranu i vlagu. U biti najosjetljivija vrsta domaće peradi. Međutim kad dožive nekoliko mjeseci, ako su dobri uvjeti, jako brzo rastu i nema više nikakvih problema", ističe Zlatko Mahaček. Purići su osjetljivi stoga svaka nepažnja u mladim danima može izazvati ugibanje. Ta faza traje do "bobičanja" ili "brinjanja", koje obično dolazi kad su stari oko osam tjedana.

Tov na dva načina

"Kad se purići izlegu stavljam ih pod umjetnu kvočku tjedan ili dva, zatim ih spajam s odraslim purama s kojima se drže u jatu. Purići trebaju jesti malo jaču proteinsku hranu, budući da ne jedu hranu životinjskog podrijetla. Uz to im dodajem još malo zelenila ili im kuham jaja", objašnjava Mahaček.

Što više prostora imaju, pure brže rastu i manje su osjetljive na bolesti ili štetnike. Ova perad se tovi na dva načina: ranim i kasnim tovom.

"Ja ne prakticiram rani tov. Kod mene pure prirodno rastu, pet do šest mjeseci, da bi bile zrele za tržište. Imaju stalno hranu, to je nekakav ekstenzivni tov, ništa ih ne forsiram, tako da je meso dobre kvalitete. Kod nas je problem što se ne cijeni eko ili bio uzgoj, jer našim ljudima je najbitnija cijena", priznaje Mahaček.

Jedan puran na 21 puru

Purice dosegnu težinu do pet, a purani čak i do 15 kilograma. Pri odabiru rasplodnih purana potrebno je provoditi višegodišnju selekciju. Na jednog mužjaka nužno je ostaviti do sedam rasplodnih ženki istog soja.

"Teoretski bi trebalo biti jedan puran na desetak pura, ali ja sam prošle godine imao jednog purana na 21 puru i oplodnja je bila vrlo dobra", priča Mahaček.

Ova vrsta peradi najveće količine jaja donosi u prvoj rasplodnoj godini.

Zlatko pure prodaje samo na kućnom pragu. Prema njegovim riječima, za kontrolirani uzgoj nema uvjete jer su od pura priznate samo one zagorske, za koje se dobivaju i poticaji.

"Čudno je to pravilo i taj zakon. Poticaje i sve ostalo dobivaju samo oni koji su u Zagorju, a mi u ostalim dijelovima Hrvatske nemamo nikakve povlastice. Po meni je to krivo jer domaća pura je domaća pura, kako kod nas tako i u drugim krajevima", smatra Mahaček.

Osjetljive na bolesti i štetnike

Pura snese svega od 15 do 20 jaja godišnje, stoga se ona rijetko koriste u prehrambene svrhe. Ova perad osjetljiva je na uši i tekute koji se pojavljuju u toplom dijelu godine, a napadaju u noćnim satima.

"Napadaju ih ove razne bolesti peradi kao što je kokcidioza. Kod mene toga nema jer dosta je velik prostor, a osvježavam jato svake godine. Protiv vanjskih nametnika se borim s pepelom. Bacam ga u njihove nastambe gdje spavaju, perušaju se u pepelu i prašini, tako da se rješavaju tih vanjskih nametnika", pojašnjava Mahaček.

Na Zlatkovom imanju desetak je vrsta peradi. Tu je nekoliko vrsta kokoši, pataka i gusaka, stoga su pure ograđene u posebnom prostoru. Na raspolaganju uvijek moraju imati pitku vodu, pogotovo u ljetnim danima dok ih se hrani jednom dnevno. Njihov životni vijek je i do 15 godina.

Foto: screenshot/youtube.com