Produbljuje se erozija u mliječnom sektoru RH

Ukupna govedarska proizvodnja u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina pala je na najniže grane. U 2014. godini u klaonicama RH proizvedeno je cca 44.000 tona goveđeg mesa svih kategorija, što je gotovo 20% manje u odnosu na proizvodnju iz 2010. i 2011. godine.

Otkup mlijeka u prošloj godini realiziran je u količini od 523.000 tona, što je 23% manji otkup u odnosu na rekordnu 2009. godinu. Ukupni broj krava pao je na svega 180.000 komada, od čega na mliječne krave otpada njih 158.000.

Unatoč višegodišnjim ukazivanjima na potrebu izrade strateških pravaca razvoja poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj, do danas nažalost nije valoriziran značaj ukupne poljoprivredne proizvodnje za nacionalnu ekonomiju pa su negativni trendovi prisutni i u ostalim dijelovima stočarske proizvodnje, ali i u biljnoj proizvodnji, kako u naturalnim - tako i u ekonomskim pokazateljima.

Na sektor govedarstva, osobito njegov mliječni dio, pažnja javnosti je ponovno usredotočena ukidanjem mliječnih kvota nakon četiri desetljeća. Branko Bobetić, direktor Croatiastočara u intervjuu za Agroklub portal iznosi aktualne trendove u mljekarstvu na svim razinama, upozorava na goruće hrvatske probleme i neiskorištene postojeće kapacitete i potencijale.

Što se događa u sektoru mljekarstva članica EU?

Procjena Europske komisije je da će se u razdoblju od 2015. do 2024. minimalno smanjiti broj krava, povećati proizvodnja mlijeka po mliječnoj kravi sa 6.850 na 7.500 kilograma godišnje i povećati ukupna proizvodnja mlijeka sa 150 na 167 milijardi kilograma.

Cjelokupni mliječni sektor se nalazi u stalnom restrukturiranju. Članice EU permanentno bilježe pad broja isporučitelja za pet do sedam posto godišnje. Smanjuje se broj malih proizvođača mlijeka do 20 krava, a povećava se broj isporučitelja sa većim brojem krava. Također, kontinuirano raste količina isporuke mlijeka po proizvođaču godišnje po stopi od cca 8%. EU je ukinula kvote mlijeka računajući na povećanu potrošnju na globalnim tržištima te se iz tih razloga permanentno prate trendovi proizvodnje glavnih svjetskih izvoznika mliječnih proizvoda, a to su prije svega, SAD, Novi Zeland, Argentina i Australija.

Prati li Hrvatska EU trendove?

Kod nas pada broj isporučitelja mlijeka po godišnjoj stopi većoj od 10% s obzirom na udio malih isporučitelja mlijeka koji imaju ispod pet krava po gospodarstvu. Isporuka mlijeka po isporučitelju u Hrvatskoj iznosila je 47.123 kg, što je u odnosu na rekordnu 2009. godinu povećanje od 65%.

No, u Hrvatskoj nema naznaka restrukturiranja sektora kako se to odvija u ostalim članicama EU. Podaci nažalost ukazuju da se ne povećava broj proizvođača gotovo ni u jednoj grupi farmera, promatrajući period 2009. do 2014. godine. U odnosu na članice EU koje su u zadnjih pet godina uspjele sačuvati matična stada krava, u Hrvatskoj bilježimo pad broja mliječnih krava za 25% i pad otkupa mlijeka za 23%. Zbog nedostatne količine mlijeka za potrebe mliječne industrije, hrvatski uvoz mlijeka za preradu u zadnje dvije godine iznosi više od 20% u odnosu na otkupljene količine te je Hrvatska jedina članica EU sa tako visokom dostatnosti mlijeka za potrebe industrijske prerade. Unutar članica EU, međusobno se trguje sa sirovim mlijekom za preradu u količini ispod 5% od ukupnog otkupa mlijeka u EU.

Koji su još razlozi negativnih trendova u sektoru mlijeka?

Restrukturiranje u Europskoj uniji kod srednjih i većih farmera rezultira u principu okrupnjavanjem proizvođača. Primjerice, ako farmeri odustaju od proizvodnje mlijeka, ne likvidira se stado krava već farma ide u najam ili prodaju zainteresiranim proizvođačima koji žele povećati proizvodnju mlijeka. U Nizozemskoj čak postoje specijalizirani brokeri koji posreduju u takvim situacijama. Kod nas je sasvim suprotno - odustajanjem od proizvodnje likvidira se matično stado, a samim time prestaje i proizvodnja mlijeka. Razlozi su brojni, a treba spomenuti one najvažnije kao što su nedostatak optimalnih hektara poljoprivrednog zemljišta u odnosu na broj goveda, izostanak potrebnog nivoa edukacije radi povećanja proizvodnosti i ekonomičnosti gospodarstva.

Kroz operativne programe u zadnjih desetak godina uloženo je blizu milijardu kuna u izgradnju novih proizvodnih kapaciteta, a nažalost je značajan broj proizvođača prestao sa proizvodnjom. Pored nedostatka zemljišta, niske proizvodnosti te visokih financijskih opterećenja, proizvodnja je postala neodrživa. Troškovi financiranja kod nas su višestruko veći nego kod europskih proizvođača mlijeka. Primjerice, udio troškova financiranja u ukupnim troškovima proizvodnje kod farmera EU 15 zemalja tek su nešto iznad 1%, kod EU 10 zemalja su ispod 1,5% a u Hrvatskoj su troškovi financiranja višestruko veći jer je raspon kamata na kredite od šest do 10% - što ova proizvodnja nikako ne podnosi.

U prošloj godini, ukupan broj isporučitelja iznosio je cca 11.000, no treba naglasiti da je udio prvih 300 isporučitelja koji na farmama drže više od 100 krava iznosio 50% ukupne isporuke mlijeka ili 259.000 tona, a svi ostali proizvođači, njih više od 10.000 isporučili su drugih 50% mlijeka.

Kakvo je stanje s otkupom mlijeka i cijenom mlijeka?

Hrvatska nikada nije proizvodila mlijeka dostatno za svoje potrebe. Zato naše mljekare otkupljuju svu proizvedenu količinu. Nedostatne količine dostupne na domaćem otkupnom tržištu su se odrazile i na otkupnu cijenu koja je zadnjih pet godina bila za 1% veća od prosječne EU cijene. Otkupna cijena mlijeka u prvih pet mjeseci ove godine za 7% je veća od prosječne otkupne cijene EU članica i čak za 16% veća od cijene EU 13 zemalja. Treba naglasiti da je tržište mlijeka i mliječnih proizvoda izrazito volatilno, što najvećim dijelom proizlazi iz trendova na globalnom tržištu mliječnih proizvoda. Tako se stalno izmjenjuju trendovi rasta ili pada tržnih cijena mlijeka i mliječnih proizvoda kao što je to bilo u drugoj polovici 2007. godine, a isto tako se ponovilo u 2013. godini. Veći dio prošle, a nastavlja se i u ovoj godini, pada svjetska potražnja, a samim time i padaju cijene mliječnih proizvoda - na što je dodatno utjecao i ruski embargo.

Kakvo je stanje u mliječnoj industriji?

Visoka otkupna cijena zbog nedostatnih količina mlijeka za domaće potrebe, gibitak tržišta CEFTA te veliki troškovi proizvodnje uzrok su nezavidne situacije u kojoj se našlo hrvatsko mljekarstvo.

Mliječna industrija RH najveći volumen prerade imala je u 2009. godini kada je i udio mlijeka za preradu bio svega 2%. Volatilnost tržišta mliječnih proizvoda, nedostatak mlijeka iz domaće proizvodnje, ulazak Hrvatske u članstvo EU rezultirao je eskalacijom uvoza mliječnih proizvoda, padom izvoza radi gubitka CEFTA tržišta, padom ukupne prerade mlijeka i erozijom financijskih rezultata poslovanja gotovo do nivoa pozitivne nule. U 2014. godini u odnosu na 2012. povećan je vrijednosni uvoz sireva za 69%, maslaca za 88%, udvostručen je uvoz mliječnih fermenata i to uglavnom uvoz iz članica EU. Gotovo je prepolovljen izvoz mliječnih fermenata i konzumnog mlijeka radi gubitka CEFTA tržišta. U mliječnoj industriji direktno je zaposleno preko 3.000 radnika - ali je njihov broj smanjen za 14% u odnosu na 2012.

Industrija posluje u kontinuiranoj deflaciji neto prodajnih cijena, a isto tako je evidentna i deflacija potrošačkih cijena mliječnih proizvoda, no za sada se to zbog niske kupovne moći ne odražava na rast potrošnje. Nažalost, pada udio potrošnje domaćih proizvoda, što je posebice vidljivo u sirevima gdje je udio uvoza premašio 50% ukupne domaće proizvodnje sireva.

Ima li razloga za optimizam ili nas čeka crni scenarij zbog još većeg pritiska mliječnih proizvoda očito konkurentnijih mliječnih industrija ostalih članica EU?

Unatoč izrazito negativnim trendovima trebalo bi biti mjesta i za optimizam, s obzirom na potencijale Hrvatske u odnosu na prirodne i proizvodne resurse i tehničko-tehnološkom stanju u mliječnoj industriji RH. No, ako ne postignemo uistinu održivi konsenzus oko ukupne kratkoročne i dugoročne strategije poljoprivredne i prateće industrije, moguće je očekivati daljnje produženje krize u sektoru. U primarnom sektoru proizvodnje mlijeka valja realno utvrditi uzroke negativnih trendova te sasvim konkretno, utvrditi provedbu mjera koje bi imale za cilj povećanje održive proizvodnje mlijeka kroz popunu postojećih proizvodnih kapaciteta te povećanje proizvodnosti i ekonomičnosti. Industrija pokušava nadomjestiti gubitak CEFTA tržišta na drugim alternativnim tržištima bilo članica EU ili tržištima trećih zemalja, no osnovni je preduvjet, uz ostalo, konkurentna cijena osnovne sirovine - a to je mlijeko.

Nadajmo se da će ukupna situacija u govedarskoj proizvodnji motivirati sve direktne ili indirektne strukture na realizaciji programa revitalizacije ukupne govedarske proizvodnje.