• Krški pašnjaci
  • 26.03.2021. 13:00
  • Šibensko-kninska, Knin

Prijepori stočara i Hrvatskih šuma: Čiji su krški pašnjaci?

Oko gorućeg pitanja krških pašnjaka, razgovarali smo s doc. dr. sc. Marinom Krvavicom sa Veleučilišta "Marko Marulić" u Kninu.

Foto: Vedran Stapić
  • 1.340
  • 545
  • 0

Puno je prijepora oko krških pašnjaka. Uzgajivači upiru prstom u državu, šumarije, regulativu. Kako i je li moguće doći do kompromisa, razgovarali smo s doc. dr. sc. Marinom Krvavicom sa Veleučilišta "Marko Marulić" u Kninu.

Nerijetko spominjete kako je samo u Dalmaciji nekada bilo više od dva milijuna ovaca. Danas niti petina. Gdje su nestale?

Da, krajem 19. i početkom 20. st. u Dalmaciji se uzgajalo nevjerojatnih dva milijuna ovaca i koza (koza oko 200.000). Nije to bilo tako davno, prije 100-tinjak godina. A onda su nakon II. svjetskog rata, uslijedile razno-razne "mjere" koje su desetkovale broj grla sitnog zuba. Posebno su koze bile na lošem glasu, pa su one najviše i stradale.

Bojim se da ni danas nema dovoljno sluha od strane nadležnih (vlasti i Hrvatskih šuma) za rješavanje problema dalmatinskih stočara. Odnosno, rekla bih da je struka zakazala ili da je politika i partikularni interesi zaigrala na uštrb struke.

Krš zahtijeva posebnu pozornost kad je razvoj poljoprivrede u pitanju

Zašto nemamo strategiju poljoprivrede i u sklopu nje korištenje krških pašnjaka za ekstenzivan uzgoj što EU potiče?

Osobno ne mogu dati potpune odgovore na ta pitanja. Prije svega zato što je u Hrvatskoj puno toga nelogičnog. U poljoprivredi vjerojatno zbog, dobro ste primijetili, nepostojanja strategije poljoprivrede ili bolje reći sustavne i odgovorne poljoprivredne politike. Koliko sam upoznata, strategija za razdoblje od 2020. do 2030. je u izradi. Samo ta činjenica, htjeli i ne, govori o (ne)zainteresiranosti države za resor poljoprivrede. Nacrt strategije koji još nije usvojen, u svoja četiri cilja ne izdvaja posebno područje krša, ali se neke od "ključnih potreba" kako ih imenuje Nacrt, mogu primijeniti na to područje.

S obzirom da polovica, neki autori navode čak i više od 50 posto, teritorija Hrvatske pripada kršu, mišljenja sam da to područje, kao vrlo specifičan i osjetljiv okoliš, ne samo zaslužuje, nego i zahtijeva posebnu pozornost kad je razvoj poljoprivrede u pitanju. Bojim se da nije dobra ideja na isti način i provedbom istih mjera tretirati poljoprivredu na čitavom području države, koja je toliko prirodno raznolika. No, hajde da vidimo hoće li se što u budućnosti promijeniti na bolje.

Doc.dr.sc. Marina Krvavica (Foto: arhiva M. Krvavica)

Tko je odgovoran?

Da ne "svalimo" svu odgovornost na državu i njene institucije, htjela bih najprije razjasniti neke činjenice. Prije svega važnu činjenicu o iznimno velikom utjecaju životinja odnosno čovjeka na okoliš, što je posebno vidljivo u osjetljivom okolišu kao što je krš. O tome svjedoče i podatci o stoljetnom utjecaju ovaca na floru pašnjaka. Stočari moraju biti svjesni tog velikog utjecaja, i nemaju se pravo ponašati kao da su pašnjaci i livade tu samo radi njih. Isto se može reći i za Hrvatske šume koje ne bi trebale imati neprikosnoveno pravo isključivog upravljanja šumskim zemljištem koje je u osnovi vlasništvo svih građana, pri čemu se i taj pojam "šume" vjerojatno često različito tumači s pozicije moći i interesa. Barem ne u smislu da se njihove odluke ne smiju ili ne mogu prosuđivati.

Dalmacija je jedna od regija koja pripada hrvatskom kršu. A krš je s obzirom na geomorfološku građu, strukturu terena, neprekidne geomorfološke procese s ključnom ulogom vode, iznimno osjetljiv okoliš koji zahtijeva pažljivo i promišljeno djelovanje čovjeka u bilo kojem području gospodarstva, a osobito poljoprivrede. Napose specifičnosti Dalmacije i prebogata bioraznolikost ne samo u flori, nego i fauni, za koje sam već naprijed istaknula, da je naša dužnost i obveza sačuvati ih za buduća pokoljenja.

Nešto smo mogli i naučiti iz pandemije

Što nam je činiti?

Zato je neophodno pomno planirati, međusobno surađivati, razgovarati i dogovarati. Nijedna isključivost nije dobra. Potrebno je pronaći učinkovit model suživota stočara i prirode, odnosno omogućiti održivi razvoj stočarstva za koji definitivno postoje prirodni potencijali, uz istovremeno očuvanje prirodnih i svih drugih resursa. I treba istaknuti da to nije nikakva nemoguća misija.

Naši stočari moraju naučiti da je uzgoj životinja na način kako su to radili njihovi preci, davna i neodrživa prošlost i da se moraju prilagoditi suvremenim zahtjevima struke. To ne znači intenziviranje proizvodnje, nego upravo racionalno i održivo korištenje prirodnih resursa, na način koji će prirodi osigurati mogućnost za brzi oporavak, odnosno bolje rečeno, osigurati održavanje prirodnih resursa u željenom balansu.

Osim problema koje nam je priuštila pandemija Covid-19, koja još uvijek traje, nešto smo mogli i naučiti iz nje, a to je da priroda ima nevjerojatnu sposobnost oporavka, čim prestane negativno djelovanje čovjeka. Trebamo iskoristiti to saznanje u budućim aktivnostima. I trebamo znati da smo svi odgovorni, ne samo država i njene institucije. Svi smo odgovorni u određenoj mjeri i svi smo u mogućnosti svojim djelima doprinijeti boljem (ili gorem) sutra.   

Krški pašnjaci (Foto: mr.sc. Ana Grgas)

Proizvodnja hrane je strateška stvar. Zašto nismo i što po Vašem sudu treba učiniti da postanemo samodostatni, da u vlastitoj državi proizvedemo dovoljno hrane za svoje stanovništvo?

Rekla bih da je ovo baš "trik" pitanje. Ne zato što nema na njega odgovora, nego upravo suprotno, zato što mnogi znaju odgovor, ako ne svi. Proizvodnja dostatne količine hrane je strateško pitanje svake dobro organizirane države.

Hrvatska ima prirodne resurse za proizvodnju hrane ne samo za vlastite potrebe, nego i za izvoz. A zašto se to ne događa? Zašto suprotno mogućnostima, proizvodnja sustavno opada, pa smo danas ovisni o uvozu za većinu namirnica? Čak i donedavno samodostatne namirnice (šećer, jaja, vino, meso peradi) više ne proizvodimo u dovoljnoj količini! Još uvijek se naša poljoprivreda bazira na proizvodnji osnovnih žitarica, što je jako loše, s obzirom da je u toj proizvodnji profit najmanji. To su apsurdi koji zaista nameću pitanje – zašto!

Međutim, mogli bismo postaviti i drugo pitanje. Zašto je zadnjih godina u Hrvatskoj prisutno rapidno iseljavanje stanovništva u druge zemlje, posebno mladih, radno perspektivnih, iako je Hrvatska prelijepa zemlja, prekrasne klime, bogata prirodnim resursima, u kojoj postoje sve predispozicije za ostvarenje sretnog i uspješnog života? Vjerujem da mnogi u Hrvatskoj znaju odgovor na oba pitanja, pa ću ovoga puta mudro šutjeti. 

Znanstveni i stručni rad nisu sami sebi svrha 

Kako povezati znanost, struku i praksu?

Vrlo lako i jednostavno! Nema istinskog znanstvenog, a posebno stručnog rada koji su sami sebi svrha. "Dostignuća" koja nemaju primjenu u praksi su jednostavno bezvrijedna i teško se mogu nazvati dostignućima. Kao profesorica i znanstvenica u sustavu veleučilišta i visokih škola, odnosno sustavu stručnih studija, na tom povezivanju radim od početka, odnosno to mi je bila i ostala neka prirodna poveznica i temelj za rad. Istraživanja u našem sustavu su izravno povezana za gospodarstvo (praksu), odnosno gospodarstvo je nama poligon za istraživački rad.

Zato je nama ta veza u osnovi neophodna, kao što je i gospodarstvu potrebna uska suradnja s nama znanstvenicima, kako bi unaprijedili svoju proizvodnju i bili informirani o najnovijim dostignućima u oblasti kojom se bave, što bi im trebalo osigurati bolju konkurentnost na tržištu. Isto tako, u našem sustavu stručnih studija, vrlo je važno proces obrazovanja i osposobljavanja studenata za obavljanje stručnih poslova, provoditi u uskoj suradnji s gospodarstvom, kako bi se oni brže i lakše uključili u tržište rada, odnosno bili sposobni vrlo brzo se uključiti u radne procese za koje su se školovali.

Suradnja je ključ (Foto: M. Krvavica)

Naše Veleučilište "Marko Marulić" u Kninu, je taj proces usvojilo od osnivanja i danas ima razvijenu vrlo uspješnu poslovnu suradnju s brojnim gospodarskim subjektima, ne samo u okruženju, nego i široj regiji. Ta mreža suradnje koju gradimo od svog osnutka 2005. godine, temelj je razvoja naše Ustanove, pa danas imamo čak 11 doktora znanosti koji svoja istraživanja, kao i praktično osposobljavanje studenata, provode u uskoj suradnji s gospodarskim subjektima.

Time je navedena suradnja u stvari podignuta na institucionalnu razinu, što olakšava svaki rad, osiguravajući njegovu sustavnost, bilo da se radi o istraživanjima, provedbi različitih projekata ili nastavnom procesu.  


Tagovi

Krški pašnjaci Prijepori Stočari Hrvatske šume Strategija poljoprivrede Marina Krvavica


Autor

Nedjeljko Jusup

Više [+]

Dugogodišnji novinar i urednik. Osnivač i prvi glavni urednik tjednika i dnevnika Zadarski list. Moto: "Informativno, poučno i zanimljivo. Piši tako da riječima bude tijesno, a mislima široko."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kod mene u selešcu - u slavonskim gorama - sezona grijanja laganini…

Kako je kod vas? Drva ili plin?

(Aktualno pitanje Popisa 2021. hehe)